dječak sa šibicama
... grčevito je stiskao zadnju šibicu.
otkad ih je "kupio" od djevojčice, svašta mu se izdogađalo. iako ih je štedio, polako su se potrošile,..jedna po jedna... prva ga je odvela na daleka mora. udisao je još nikad udahnut zrak pun soli, odmarao oči u plavetnilu neba i oceana, ljuljuškao se na mekim valovima,... slušao sirene kako ga zovu svojom pjesmom druga mu je donijela miris klinčića i cimeta u kuhanom vinu. domaće kolače. hranu začinjenu osmjehom. toplinu doma. sa trećom je bio immortal beloved. svaki tren je bio vječnost. vatra je probudila ljubavl. pretvorila u požar, koji ništa ne može ugasiti. sve dok gori šibica četvrta ga je ponijela daleko od ljudi. na proplanak okružen šumom. žut od žutih cvjetova uljane repice prošaran krvavo crvenim divljim makovima i stara, trošna koliba. preko čijeg su se praga navirivale životinje, njuškajući ga petu , zadnju, čuvao je dugo. dugo. dok mu nije ponestalo snage. nije se imalo što čekati, više ako ju ne zapali sad, poslije neće niti moći kresnuo ju je žarki plamen je suknuo iz malene šibice... i ništa. ništa se nije desilo bio je tamo gdje je bio buljeći u plamen sa onim u sebi što je zamijenilo nadu zapalio je zadnju cigaretu izvor: knjiga postanka |
travanj, 2011 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |