... grčevito je stiskao zadnju šibicu.
otkad ih je "kupio" od djevojčice, svašta mu se izdogađalo.
iako ih je štedio, polako su se potrošile,..jedna po jedna...
prva
ga je odvela na daleka mora.
udisao je još nikad udahnut zrak pun soli, odmarao oči u plavetnilu neba i oceana, ljuljuškao se na mekim valovima,... slušao sirene kako ga zovu svojom pjesmom
druga
mu je donijela miris klinčića i cimeta u kuhanom vinu.
domaće kolače. hranu začinjenu osmjehom. toplinu doma.
sa trećom
je bio immortal beloved.
svaki tren je bio vječnost. vatra je probudila ljubavl. pretvorila u požar, koji ništa ne može ugasiti.
sve dok gori šibica
četvrta
ga je ponijela daleko od ljudi.
na proplanak okružen šumom.
žut od žutih cvjetova uljane repice
prošaran krvavo crvenim divljim makovima
i stara, trošna koliba.
preko čijeg su se praga navirivale životinje, njuškajući ga
petu
, zadnju, čuvao je dugo. dugo. dok mu nije ponestalo snage.
nije se imalo što čekati, više
ako ju ne zapali sad, poslije neće niti moći
kresnuo ju je
žarki plamen je suknuo iz malene šibice...
i ništa.
ništa se nije desilo
bio je tamo gdje je bio
buljeći u plamen
sa onim u sebi što je zamijenilo nadu
zapalio je zadnju cigaretu
izvor: knjiga postanka
Post je objavljen 29.04.2011. u 01:52 sati.