Najednom sam ostala sama. Kao zatvorenik koji je osuđen na kućni pritvor, samo dobrovoljno. Viđala sam svaki dan ista lica, ali kao da nisu moja, kao da je neki film koji se odvija uz mene, oni su pričali o nekim nevažnim stvarima, a ja sam samo stajala kao totalni outsider. Mada su i moja usta govorila besmislice i isprazne riječi kako bi se uklopile.... povrh svega nisam nikako uspjela stići do ispovjedi, a žudjela sam za pričesti, vjerujući da će mi ona podariti željeni mir, barem osloboditi djela bremena kojeg sam si natovarila..... kako i kada? Ne znam. Dakle, svraćala sam ovdje na blog, čitala svoj zadnji post koji kao da je bio vrhunac pred buru. Utrošila sam bila sve dobre emocije u njega, i nakon toga nastupila je suša.
Ne mogu opisati koliko su me vaši komentari razveselili i kako ste uvidjeli da je riječ o Božjem djelu. I kako Bog djeluje u svakom našem životu, ali onoliko koliko mu dopustimo. I sa tom spoznajom sam kretala dalje. Ali uza svo to znanje i vjeru puzala sam, a rezultat mog upijanja svijeta oko sebe bila je visoka doza histerične živčanost, koju sam ispoljavala povremeno, naravno na svoje bližnje i naravno bez nekog pretjeranog t+razloga. Pa sam tako od svoje djece očekivala da budu i mirna i dobra i poslušna dok sam ja u sebi histerizirala. Srećom da sam se nedavno naučila gledati svoju djecu u oči dok im govorim kako se trebaju ponašati pa me onaj nevini dječji pogled podsjeti kako su malene, i kako moraju skakutati uokolo...
Bog me obilno darivao, no ne želi da ostanem na ovoj stepenici. Želi da se popnem jednu više, a ja ne znam jesam li spremna....Kao da smijem o tome razmišljati. I kao da ne znam, ponovno sam htjela uzeti stvari u svoje ruke, mjerila sa i računala a kada sam shvatila da sam pogriješila, bila sam tužna i nezadovoljna. Nastala je emocionalna rupa u meni i stvarala je koncentrične krugove koje su me drmali. u takvim situacijama djelujem tako na ljude da se i oni zatvaraju od mene, pa sam ponovno podigla neke zidove..... A onda je prijateljica rekla nešto jako pametno "MOJA SREĆA NE OVISI O TOME" Da, moja sreća ne ovisi o tome kako se neko ophodi sa mnom, niti hoće li taj netko biti sretan ili gunđati. Ali ako i ja gunđam, kako ću širiti mir. I nekako mi pade na um da ono što sam silno željela a nije se ostvarilo baš sada kad se meni prohtjelo, da i to predam Bogu. Kao igračku iz kinderjaja. Mogla bih je ja složiti, ali pitanje je hoće li svaki djelić biti na svom mjestu i hoće li igračka trajati.... Tako sam i ja jučer predala Bogu sve dijelove, i danas, na početku ovog dana sam hrabrija, sigurnija, mirnija..... to ne znači da me neće povremeno i dalje drmati isto stanje... ali mislim da je mir počeo djelovati, jer sam sinoć osjetila sigurnost. Žeđ za napretkom se probudila u meni, za učenjem, za duhovnom literaturom koju sam malo zanemarila, zbog umora, naravno, ne namjerno....
i idem dalje, korak po korak, na istoj stazi, ne mijenjam smjer, samo uzimam novi štap u koji se podupirem i idem. Prema svjetlu. Tvojim tragom.
< | srpanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ema
magdalena
Blog.hr
FRANJEVAČKI PUT
meani
dido
mamaposebnogdjeteta
kruno
ljubljena
CRUCE
I DOK SAM TRAŽILA SAVRŠENU KRŠĆANSKU ZAJEDNICU SVATIH DA KADA BI POSOTJALA SAVRŠENA ZAJEDNICA JA NE BIH MOGLA PRIPADATI TAKVOJ JER SAMA NISAM SAVRŠENA
Prema riječima Ricka Warrena iz knjige Svrhovit život