tvojim tragom https://blog.dnevnik.hr/tvojimtragom
srijeda, 11.06.2008.
Čudo iliti mirakul
nije li svako djete čudesno....
O čudima ne znam mnogo. Ne znam čak niti da li se pišu sa Č ili Ć. Možda da kažem mirakul. Čuda u svakodnevnom životu.... Mislim da ih premalo cijenimo. Sjećam se kada sam prije dvije ili tri godine prvi puta čula kako vlč. Sudac tumači čuda. A sada sam ga neki dan ponovno čula govoriti o tome. Objašnjavao je kako svi mislimo da kada nas boli glava pa popijemo aspirin, da nas je glava prošla od aspirina. I tu se zaustavljamo. Pronašla sam se u toj rećenici. Zatim kaže da sve što nam se događa u životu se može tumačiti tako i onako. E, pa ja sam se odlučila za onako. Dakle, odsada kada uzimam tabletu blagoslovim je u sebi i zamolim Gospoda da djeluje. Kada glava popusti ne zaboravljam zahvaliti. Često mu predajem male glavobolje i sve češće one nestanu bez tablete, jer su izazvane stresom, a kada se smirim one popuste.... I opet se trudim ne zaboraviti zahvaliti. Pokušavam se diviti oblacima i njihovoj boji poslije kiše kada se sunce preljeva u zalasku. Pokazujem to i svojoj djeci koja svojim dječjim očima vide i više. One shvaćaju da je Bog veliki umjetnik. Shvaćaju bolje i lakše nego ja. Uglavnom me moja kćer i napomene da pogledam oblake ili boju sunca. Čudesne su te igre boja, bez obzira na tumačenje fizike koja ima riješenje negdje u slamanju zraka i vidljivom spektru. Ja vjerujem da je to djelo ruku Božjih, još iz onoga davnog dana kada Bog stvori svjetlo.
Svima nam je jasno kako djeca dolaze na svijet. Stravično je i tužno sve što je danas, a ne samo danas već cijelo prošlo stoljeće navelo i navodi ženu da ne porađa djecu koju je začela. A baš taj čin ljubavi koji dovodi do začetka djeteta i koji uzimamo svi zdravo za gotovo je čudo. Ima ono svoje riješenje u biologiji, i točno se zna što se događa do nastanka embrija, ali ja sam se odlučila za vjerovati u ono mnogo jednostavnije. Djelo ruku Božjih. Jer sve te biologije ne bi bilo da jednom davno Bog nije htio da to bude. Dakle i to je čudo. Ma sada bih mogla nabrajati situacije i događaje, i izgleda da je sve oko mene što se zbiva - čudo. Ali danas pišem ovaj post zato jer želim glasno zahvaliti na čudu u mom životu, koje bi se isto moglo tumačiti tako i onako. Dakle, pokazalo se da imam neki loš nalaz, zbog ćega sam morala raditi neke daljnje pretrage. Rezultate tih pretraga čekala sam mjesec i pol. U početku sam bila jako nemirna, nije mi bilo jasno zašto bih uopće imala kakvih problema zbog zdravog načina života kojeg vodim. Pitala sam se nije li to kakva kušnja.... Moja susjeda koja je odbolovala rak maternice i rak na dojkama slučajno mi je baš tih dana pričala kako je otkrila jedan pa drugi tumor..... Prolazila je iste testove kao i ja onda.... Zebnja je rasla u mom srcu. Već onda je u mojoj glavi zvonila jedna krasna pjesma koju mi je poslal prijatljica: o ženi koja je bolovala od krvarenja i hodala za Isusom. Kada je dotakla Njegove haljine ozdravila je. U nastavku pjesme ide ako ti želiš dotaknuti Krista možeš ga dotaknuti vjerom. Tako sam silno željela povjerovati. Željela sam ga dotaknuti. I onda je došlo Međugorje - dva dana ispunjena molitvom, i prinosom želje: Daj Isuse da te dotaknem. I tada sam znala. Dala sam mu sve u tom trenutku. Više vjere nisam imala, sve je bila Očeva volja. Nisam više osjećala strah. Očekivanje je ostalo, ali bez straha. Imala sam dovoljno vjere da sam znala da sve što će se događati je dio Božjeg plana za mene. I kada sam jučer vidjela dobar nalaz.... bila sam sretna, zahvalna, vesela...
A mogla sam svu ovu priču svesti na rečenicu: i sve je bila lažna uzbuna, medicina je pogriješila.
Ali ipak se odlučujem na ono prethodno i hvala Mu na tome.
Svima nam je jasno kako djeca dolaze na svijet. Stravično je i tužno sve što je danas, a ne samo danas već cijelo prošlo stoljeće navelo i navodi ženu da ne porađa djecu koju je začela. A baš taj čin ljubavi koji dovodi do začetka djeteta i koji uzimamo svi zdravo za gotovo je čudo. Ima ono svoje riješenje u biologiji, i točno se zna što se događa do nastanka embrija, ali ja sam se odlučila za vjerovati u ono mnogo jednostavnije. Djelo ruku Božjih. Jer sve te biologije ne bi bilo da jednom davno Bog nije htio da to bude. Dakle i to je čudo. Ma sada bih mogla nabrajati situacije i događaje, i izgleda da je sve oko mene što se zbiva - čudo. Ali danas pišem ovaj post zato jer želim glasno zahvaliti na čudu u mom životu, koje bi se isto moglo tumačiti tako i onako. Dakle, pokazalo se da imam neki loš nalaz, zbog ćega sam morala raditi neke daljnje pretrage. Rezultate tih pretraga čekala sam mjesec i pol. U početku sam bila jako nemirna, nije mi bilo jasno zašto bih uopće imala kakvih problema zbog zdravog načina života kojeg vodim. Pitala sam se nije li to kakva kušnja.... Moja susjeda koja je odbolovala rak maternice i rak na dojkama slučajno mi je baš tih dana pričala kako je otkrila jedan pa drugi tumor..... Prolazila je iste testove kao i ja onda.... Zebnja je rasla u mom srcu. Već onda je u mojoj glavi zvonila jedna krasna pjesma koju mi je poslal prijatljica: o ženi koja je bolovala od krvarenja i hodala za Isusom. Kada je dotakla Njegove haljine ozdravila je. U nastavku pjesme ide ako ti želiš dotaknuti Krista možeš ga dotaknuti vjerom. Tako sam silno željela povjerovati. Željela sam ga dotaknuti. I onda je došlo Međugorje - dva dana ispunjena molitvom, i prinosom želje: Daj Isuse da te dotaknem. I tada sam znala. Dala sam mu sve u tom trenutku. Više vjere nisam imala, sve je bila Očeva volja. Nisam više osjećala strah. Očekivanje je ostalo, ali bez straha. Imala sam dovoljno vjere da sam znala da sve što će se događati je dio Božjeg plana za mene. I kada sam jučer vidjela dobar nalaz.... bila sam sretna, zahvalna, vesela...
A mogla sam svu ovu priču svesti na rečenicu: i sve je bila lažna uzbuna, medicina je pogriješila.
Ali ipak se odlučujem na ono prethodno i hvala Mu na tome.
| < | lipanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Srpanj 2011 (2)
Veljača 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Linkovi
Ema
magdalena
Blog.hr
FRANJEVAČKI PUT
meani
dido
mamaposebnogdjeteta
kruno
ljubljena
CRUCE
I DOK SAM TRAŽILA SAVRŠENU KRŠĆANSKU ZAJEDNICU SVATIH DA KADA BI POSOTJALA SAVRŠENA ZAJEDNICA JA NE BIH MOGLA PRIPADATI TAKVOJ JER SAMA NISAM SAVRŠENA
Prema riječima Ricka Warrena iz knjige Svrhovit život