turimti

31.12.2010., petak

Danas...

Bače, 31.12.2010.,more 10 C, zrak 10 C, sve za deset...

Jutros sam se probudila u hodniku ispred ogledala.
Ogledalce, ogledalce, tko je ovdje najljepši?. Kako osim mene nikoga nije bilo u blizini, zaključak je bio povoljan. Nitko nije ljepši od mene! Čisto figurativno. Pravo stanje stvari je daleko od očekivanog. Sijede su se debelo probile na svijetlost dana. Podočnjaci pod težinom proteklih godina sve su više prekrili lice. Zube još nisam pokazala susjedstvu. Poštedit ću ih iznenađenja. Gornja dvojka lijevo ne dopušta mi pozdrave s osmijehom. Umjesto keza od uha do uha, rukom skrivam sreću ili je pokazujem sa :))). Tijelo mi ne predstavlja problem. Još sam u liniji. Hrvatskije, „crti“. Tenis, trka i brzi hod, čine svoje...
Što očekujem od Nove godine?!Ništa. Od čekanja nema ništa. Treba ići dalje...
Idem/o dalje. Treba znati gdje.
S parkinga ispod prozora čuje se:- Di ćeš u pičku materinu? Nervozna nespretna vozačica Pande ne ostaje dužna;
- U pičku materinu, u Ogorje moj Kerume. Idem na selo sadit kapulu, krompir, okopati masline...Vraćam se materi. -Vrati se di oćeš, samo mi nemoj poderati auto...
Treba se kretati.Trčati. Rolati. Klizati. Skijati. Voziti. Okretati pedale... Učiti & samo učiti...Nikada stati...Gledati samo naprijed. Bez sunčanih očala. Bez fige u džepu.
Pričati o dočeku Nove godine, Božića, o starim vremenima je passe. Što je bilo, je bilo je i to „en“ puta...Nigdar se to vrijeme ne bu vratilo.
Na žalost što smo stariji sreću sve više tražimo u prošlosti. I nadamo joj se u budućnosti, ne shvaćajući koliko je važna sadašnjost.
–Shvaćaš???-što bi rekao moj stari, rahmetli, jaran Fiko.
Shvatila sam neke stvari prilično kasno. Ali još uvijek nije kasno.
Nije kasno za reći: Nedajmo se „izgubljena generacijo“ kako kažu; Duple & Brod.
Idemo dalje.
Di???
U p.m.!
U bolje danas!
Sretno!

BTW.Bez osvrtanja na prošle dane...

Vrijeme, vreme, vrime je za pokazati zube:-Mogu & socijalni, bez straja od kolekcionara umjetnina...U pržunu su.Zemljo moja:

- 11:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

28.12.2010., utorak

Dan poslije...

- 18:28 - Komentari (9) - Isprintaj - #

25.12.2010., subota

Čestitke...

Jutros sam se probudila s čestitkama.
Hvala Mamiću, domoljubnom & uljudbenom, Hrvatu & katoliku.
Mamiću, Ti vraćaš vjeru u čovjeka...
Koliko još ovakvih Mamića spava ispod bora i čeka svojih pet minuta na YouTube?
Samo uzoriti Bozanić zna.
ZNA SE!
Čestitam!

Vrijeme, vrime, vreme je za slavlje i povratak u sretnu & „lepšu“ prošlost: Zdravi & veseli b/p/ili...

- 12:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

24.12.2010., petak

Brend...

Jutros sam se probudila brendirana a la Davor Šuker. Do sinoć i emisije „Otvoreno“ na HTV1 u kojoj se razgovaralo o nogometu nisam znala što je to istinski brend. Davor Šuker brend! Još kad naučim koju „caku“ kako kaže čuveni nogometaš Šuker, neće mi biti kraja. Akademik, vlasnik nogometne akademije, osvjedočeni dobrotvor, sakupljač marki, eura & dolara, ne ministar financija, Šuker, vengo nogometaš istoga imena, pokazao je svojim „neznanjem“ i spretnim lobiranjem kako se u zavjetrini tuđih leđa stiže na čelo hrvatskih institucija. S takvim čelnicima lakše se podnosi pad BDP-a, pad kreditne sposobnosti BBB-, nesposobnost vođenja države, porast nezaposlenosti, nečuvene rasprodaje općeg dobra, bijeg osumnjičenika, hapšenje krivih osoba, puštanje na slobodu ubica nevinih građana Hrvatske...Hrast/ov, do hrasta, bukva do bukve, čitava šuma...Pa sad ti vidi...
Vidim samo redove. Red pred školom, red pred ex Mjesnom zajednicom, za božićni dar, bon od 400 kuna. Red pred blagajnom u Konzumu gdje sam nakon pola sata mrtvog hoda odustala od kupovine. Bar ovih dana...Sve me nekako podsjeća na 80-te kada sam jurila u redove po litru ulja, kilo brašna, malo praška, pelene, litar mlijeka... Humana 0, Humana 1 , dude Chicco, stizali su iz Dubrovnika, Zagreba...Nestašice, redovi...Par-ne par...
Kakva će tek biti 2011.?
Starija za godinu od prethodne, siromašnija za drugi stup mirovinskog, bogatija za dionice MOL-a...
Hebe me se...

Kiša je stala. Prestala su moja očekivanja da će „bolja budućnost“ stići i postati „bolja sadašnjost“.
Držim se one stare latinske izreke „Carpe diem“ u prijevodu na hvorski:- Iskoristi dan!
Sutra je novi dan...Božićni jutarnji tenis je dogovoren...
Dunkve, cilom dunjaluku, oli svitu:
Sve najbolje; zdravlja, sreće u obitelji, uspjeha u poslu, školi, sporta & zabave, razumijevanja za stare, slobodno kretanje-putovanja, konačno i dovoljno novca,
žele,
Tukica & Tukac, brendirani...

BTW.
Kao prave (javlja SD-a)-Jedanaestu godinu zaredom organizirane žive jaslice u Prološcu.
Šimići glume Mariju, Josipa i malog Isusa...
Mi glumimo sretne ljude...He,he,heee...

Vrijeme, vreme, vrime je blagdana; Blago nama, oli nami...

- 12:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.12.2010., subota

Onako...

Jutros sam se probudila pokisla. Raspoloženje nula. Kiša, kiša & samo kiša...Ništa od tenisa. Ostaje klizanje po zaleđenom bazenu PK „Jadran“ na Zvončacu. Uskoro na zaleđenim Prokurativama. Do tada ostaje mi odlazak u hotel ex „Lav“ na izložbu vina. Bolje tamo nego u Remetinec ili u cirkus zvani HNS.
Utješno je što poslije kiše, izlazi sunce. Kako komu. Neki će cijeli život provesti „pokisli“ u tami. Uvjereni kako će netko upaliti svijetlo. Na žalost odavno je ugašen “Feral Tribune“.
Bio je to naš WikiLeaks...Pivac, pijevac, horoz, kukurikalo...
Tko rano rani, jutros je pokisao. Netko završio u loncu. Netko u ćorki 79. u Austriji, netko u KP-e domu Zenica...
Tko se digao oko podne, ugledao je svoje sunce. Dovoljno je živjeti na jugu. U Splitu...PVC Kerum gradu...Gradu bonova, teškim 400 kn-a po glavi penzića i nezaposlenog.
Sutra od 7 sati do 19. Split će biti na nogama u redu za bonove pred osnovnim školama. To se zove cjeloživotno obrazovanje. Treća dob. Bit će gužve.
Kakav bon ton?..
Subota, onako...

Vrijeme, vreme, vrime je leda. Molim dupli whisky...

- 18:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

15.12.2010., srijeda

Sjećanja...

Jutros sam se probudila s poplavom. S poplavom sjećanja na vremena kada smo na Saveznoj radnoj akciji „Sava 66“ podizali nasipe u obranu grada od nabujale Save. Oni danas pokazuju da nisu bili dovoljni da zadrže bujicu. Isto tako pokazuju da od onih davnih saveznih radnih akcija ništa nije učinjeno da se izgrade novi nasipi. Kažu nema novaca. Rekla bih, nema ideja koje su za opće dobro.
Poplava sjećanja...
Pitam se po ćemu će današnje generacije pamtiti ovo vrijeme?!
Sin mi se vratio sa Dalekog istoka sa skupa mladeži iz 98 zemalja svijeta. Mladima rođenim 80-tih, 90-tih godina nikako nije mogao objasniti iz koje to zemlje dolazi.
"Lijepa naša", Hrvatska, dio ex Jugoslavije, Balkan...bili su im nepoznat pojam. Svijetu smo nepoznanica. Nebitni.
“ Jednostavno, potpuno smo nebitni. A biti nebitan na globalnom tržištu znači biti sam sa sobom i svojom neimaštinom“-napisao je mladić nakon što se vratio iz inozemstva gdje i pored najbolje volje nije uspio vršnjacima objasniti gdje se nalazi njegova domovina.
Na žalost ova mladost nikada nije gledala Šukera u protivničkom šesnaestercu, Čosića i Dražena ispod koševa, Ivaniševića na servisu, Đurđu u bazenu, Šuteja ispred orkestra. Ne znaju za Bleiburg, Jasenovac, Gradišku, Goli otok...
Tita za govornicom...

Ni“Vegeta“, ni bajadera „Kraš“ ni brodovi, ni bivši graditelji brane Hadita ne mogu dovesti svijet u vezu s nama. Kako svijetu skrenuti pažnju na „Lijepu našu“?
Golom pozadinom manekenke Jelene Glišić, fotosima nage Sanje Jovanović, Simonom, Antom, Radeljakom, Avom...?
Dubrovnik?! – Very nice! Imaju dobar sladoled.- Plitvice! O.K.
Sanader?. Tko je pak taj?! Bivši premijer naše države. Sad je čuzi u Austriji. Zatvorska čelija 79.
-A, Austri/j/a, Wien, bečki valcer, novogodišnji bal...
Ali i ovo doba je za pamćenje, sjećanje...
Mladost ovoga doba pamtiti će tkoje zapalio požar rata ispred roditeljskog doma. Tko ih je odveo u progonstvo. Tko je roditeljima oduzeo posao, pravo na rad i život dostojan čovjeka. Pamti će kako je Nono zaradio nekada penziju, danas mirovinu u cementari, u rafineriji, u škveru, u masliniku, na njivi, uz blago sitnoga zuba, na željeznici, Nona u tvornici „Imota“, „Kamensko“, „Nada Dimić“, u tvornici za preradu ribe „Neptun“ u Komiži...Pamtiće se visoke školarine i nejednakost kod upisa na fakultet...
Pamtiće da kipu „božici pravde“ ispred splitskog suda nisu slučajno zavezane oči i da je vrijeme s njenom vagom učinilo svoje. Vaga pravde u njenim rukama je odavno prevagnula u jednu stranu, U desno. Povijest će zabilježiti kako su najhrabriji sinovi domovine, bijegom na daleke otoke, inozemstvo, izbjegli sud partije, sud takve božice „pravde“. Da su generali po zatvorima na odsluženju dugogodišnjih kazni za zločin...
Danas ih drugi hapse, odvode u kazamate, donose presude...
Poslije poplave dolaze štakori, zmije...
Poslije ovakvih sjećanja dolaze nova.
Od nas će ovisiti kakva će biti. Podarimo mladima u ova vremena darivanja, NADU da im neće biti isto kao „pre“.
Neka bude bolje.
Neka im poplava sjećanja bude ljepša...

Paok-ovci nisu znali što je to nogometni „domoljub“:

Vrijeme, vreme, vrime je pamćenja: Mamu ti hebem, zapamtila sam te...

- 11:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.12.2010., petak

Granice...

Jutros sam se probudila preko granice. Čak što više s pitanjem:
-Što je granica? Kakva je njena uloga? Definicija granice? Od svih spominjanja granice u bilo kojem obliku najsimpatičnije mi je kad se spomene „granični slučaj“.
-Ti se družiš s graničnim slučajevima, ( s blogerima), a to je već znak da im i sam pripadaš kao da čujem u zraku iz usta bližnjih. Zanimljivio je kako na granicu koja dijeli one ispred ludnice i onih unutar nje, gledaju i jedni i drugi. Ključni problem je odrediti koje tu (normalan) unutar granica, a tko izvan. Ovi u ludnici za one izvan, tvrde da nisu normalni. Oni van ludnice, za ove u krugu ludnice tvrde da su nenormalni. U ova nenormalna vremena teško je povuči granicu i normalno zaključiti tko je tu normalan, a tko nenormalan...
Dilemu oli dvojbu, mnogi razbijaju gledanjem TV serije:-Lud, zbunjen, normalan. Smiju se tuđoj ludosti, zaboravljajući na svoju.
Bivši premijer Ivo Sanader, nama drage „lipe naše“, prešao je granicu kod Bregane jučer u 11.10. U 15.50 odletio je put Londona. U 17.05 Sabor mu je ukinuo imunitet.
Što se tiče običnog malog građanina s ovih prostora pomenuta osoba je odavo prešla sve granice dobroga vladanja.
A, Vlada, vlada uvjerena u bezgraničnu potporu.
Informacije cure na sve strane.
Hrvatski Wikileaks; Bajić. Karamarko, Rošin...
Di je tu granica?...

Gola istina

Lice s potjernice

SANADER, IVO (1953.)
Počinjeno kazneno djelo:
Udruživanje za počinjenje kaznenog djela i zlouporaba položaja i ovlasti

Posljednja večera

Vrijeme, vreme, vrime je : bezgranično!

Ža mi ga je...

Otiš*o je sarmu prob*o nije...

- 11:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

08.12.2010., srijeda

Mail...

Konjic Bienale 02-05.2010. Objekat D0

Jutros sam se probudila s mailovima prijatelja. Eto, na što se spalo. Tukac je na škoju tako da mi može samo nekim čudnim predosjećajem reći kako mu radim iza leđa. Istina je radim, ali ne iza ili još gore preko njegovih leđa već preko mreže svih mreža, Internetom. Poruke prijatelja proslijedila sam kako bih dragim osobama uljepšala dane u dijaspori. Proslijedila sam snimak s Bienala održanih u Titovom podzemnom zapovjednom mjestu kod Konjica. Onima koji mi duguju, poslala sam poruke upozorenja. To će ih naročito pogoditi. Poruka iz Banovine kako će Grad podijeliti penzićima i nezaposlenim bon od 400 kuna je dobro dočekana kod građana Splita. Oporba opet nije shvatila Kerumovu kvaku.
HDZ-ovc/k/a Sanja Bilač i još veći oporbenjak HNS-ova/c/n/ Joško Dvornik su izazvali gnjev naroda izjavom kako se radi o „demagoškom potezu aktualne vlasti koja želi za male pare dobiti veliki broj glasova od socijalno ugroženih građana“.
Neka su u pravu, ali se postavlja pitanje, što bi to oni ponudili tom istom narodu?
Sviranje nježniku...

Vrijeme, vreme, vrime je darivanja: Dam, daš...

- 13:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

06.12.2010., ponedjeljak

Sreća...

Jutros sam se probudila sretna. Sretna zbog mog „hazbenda“, Tukca- Dalmatinca. Kako ne bi kada svi kažu kako iza sretnog & uspješnog muža stoji isto tako sretna & uspješna žena, Tukica.SD-a prenosi rezultate istraživanja nacionalnog „indeksa sreće“ u Hrvata. Pokazalo se:
-Muškarci iz Dalmacije najsretniji su U Hrvatskoj!
Dalmatinci tvrde:-Sretnima nas čini more, sunce, (picigin, bočanje, pisma*.-*moja opaska), zdravlje i obitelj...
Poduzetnik iz Zadra, Duško Polovina tvrdi da mu unutarnji mir dolazi iz kršćanske orijentacije. Mirko Radak zahvaljuje što živi u skladnoj obitelji. Branimir Kvartuč iz Amerike vratio se korijenima i ovdje u rodnom kraju je pronašao – život. Umri muški, Ameriko!
Zabavljač, Damir Mihanović Čubi ima recept za sreću:- Dalmatinci su najsretniji u Hrvatskoj, a bili bi još sretniji da su recimo u Švicarskoj.
Istraživanje je ipak pokazalo da je sreća pratitelj onih koji žive u većem dalmatinskom gradu (ili Zagrebu- & tu je najviše Dalmoša) te onih koji su mlađi i sa zaradom većom od 8.500 kuna.
Tajnu sreće mog Tukca teško mogu odgonetnuti. Nije mlad. Ne zarađuje ni približno toliko koliko je potrebno za sreću.
Bit će da je stvar u meni. Koje sam ja „kurate“ sreće?!
Jučer na Baterijelo u igri parova izgubila sam sva tri seta: 2:6, 2:6, 0:6. Nisam se ošišala na nulu.
Nisam ja Nikola Pilić ma koliko igrala tenis blizu njegovog ex stana na Firulama. Dalmatinac i Splićanin sa adresom u Njemačkoj, pronašao je svoju treću sreću u Beogradu. Velikom gradu. Sa ekipom Srbije osvojio je „salataru“, Davis Cup...
Sreće ima. Samo je treba tražiti. I za nju se boriti. Sam/a ili u paru ili s obitelji. Bilo gdje; u Americi, Njemačkoj, Splitu, Zagrebu,
Beogradu, Sarajevu...
I ne treba biti samo Dalmatinac.
Za početak je dovoljno biti, ČOVJEK, po naški & komiški, COVIK!
Srećo moja...

Vrijeme,vreme, vrime je za sriću: Srićo moja, di si?!

- 12:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.12.2010., srijeda

Depeša...

Jutros sam se probudila s facebookom. Face to face. S lap topom u krilu. Za razliku od mene, neki su se susreli s depešom. WikiLeaks-om. Svijet postaje otvorena knjiga. Nema tajni.
Svijet se našao u ogledalu. Ružan, sklon intrigama, spletkama, ogovaranju, nepošten...I prema sebi i prema drugima. Dok primate goste u kući niste sigurni da ćete već nakon pranja suđa otkriti na face-u svoj uradak, večeru. Gosti će potajno snimiti večeru vašim rukama spremljenu i slanjem maila postaviti je na faceu. Umjesto večere za pet, „svijet“ će saznati kako vam je juha od šparoga neukusna, da vam peka nije uspjela, da je kolač tvrd i neukusan, vino gorko, rakija čista brlja...Prija će saznati s kim joj je muž proveo večer. Isprika za kašnjenje kući spominjanjem produženog rada u office-u neće proći. Slike govore sve...
Neki dan dok sam išla po Tukca, led me je natjerao da sa autom potražim spas u nekoj podzemnoj garaži. Nisam uspjela, jer nemam daljinski za otvaranje vrata pa sam ostala ispod palme. Sama u autu sa upaljenim radiom“ KL“ i „Izgubljenom generacijom“ i farovima koji su osvjetljavali tragove u naslagama leda. Foto aparat mi je ostao u porta packu, a trenutak za nezaborav tražio je da bude zabilježen. Priča o propuštenim slikama nevremena pokvarila mi je raspoloženje. Nepunih pola sata kasnije na „24 sata“ ugledala sam sliku auta i sebe kako ispod palme čekam prestanak nevremena. Netko je iz obližnje kuće slikao i sve postavio na Net. Čak sam i tablicu na autu pročitala. Na sreću na mjestu suvozača nikoga nije bilo.
Kako bi svekrvi mogla u suprotnom objasniti što radim u tom trenutku na zabitom mjestu ispod palme.
Gospodo, vrijeme je nudizma. Gole istine.CT, PET uređaji, sceneri, slike rožnjače, OIB, JBMG, kartice, otisak prsta, veličina sisa, obim nježnika, povijest bolesti, GPRS, Google, lokacija, izgled doma, detektori laži..., razotkrivaju nas u cijelosti.
Isto ka na nudi plaži Templuz u Komiži. Ka na Pizdici...Stara pošta, Nova pošta, Kupinovac, Velo žalo...Svaka vala, druga slika...Goli nježnik. Gola koka. Lipi osjećaj, meni...
Kako za koga.
Kad se jednom skineš na nudističkoj plaži, ovo novo doba razotkrivanja postaje normalna stvar. U tišini ispod tamarisa nije teško pročitati depeše s Wikleaksa o Zoranu Milanoviću, dečku „nestalnog karaktera“, Ljubi Jurčiću ex predsjedničkom kandidatu, čovjeku „bez karizme i sadržaja“, o „dominantnom“ lideru HDZ-a Ivi Sanader, o bezbojnom intelektualcu Ivanu Šimonoviću...Što bi dobro informirani kazali;-Ništa nova...
Svi smo pod povećalom. Pod lupom.
Valja nama živjeti sa slikom svojom. Bila ona lijepa ili ružna. Onakva kakvom bi je htjeli imati ili onakvom kakvom je imaju o nama.
Valja nama živjeti s depešama, a i bez njih...