turimti

28.01.2011., petak

Sunce moje...

Jutros sam se probudila obasjana suncem. Sunce moje. Tukca sam zamolila ka i svaka uljudbena Hrvatica da se skloni između Sunca i mene.- Kaj će nam treći?!-rekla bi moja susjeda Ivana. Moji su kapaciteti ograničeni. Tako da me komentari iza leđa tipa:-Vidi one ograničene, uopće ne opterećuju. Što je, je. Ograničenost mi dođe ka vrlina. Ipak sam ja samo Tukica. Jedina u njega?! U Tukca. E, sad to treba prihvatiti s ograničenjem.
Razmišljam; koliko čovjek treba biti bahat, neuk, bezosjećajan, politički nepismen u konačnici ograničen ( zašto ipak nije kriv) da ne prepozna trenutak kada iz pješčanog sata cure posljednja zrnca (strpljenja).
Na prvom zasjedanju Sabora u ovoj godini „aktualni sat“ je protekao u prepucavanjima povlaštene svite. Bez ograničenja.
Nekada davno, tamo daleko, vladar naših „komšija“ za razliku od ovih naših danas, imao je hrabrosti suočiti se sa satom iz kojeg curi „vrijeme“. Kada je uveo nove poreze, pitao je prve do sebe da mu iskreno kažu što o tomu narod govori.
Odgovor;- Narod šuti! -vladara je natjerao na promjene:- Pušćaj, bre!!!
Kod nas, bre još uvijek traje muk...
No, ima izuzetaka; Ured za odnose s javnošću Vlade RH-a jučer je u SD-i na ranije u listu datu izjavu Denisa Šešelja (?!) reagirao s priopćenjem :
-„ Premijerkine torbe vrijede više od 100 tisuća kuna“. Ured je u dopisu posebno istakao;-...„Odlučno odbacujemo ove navode jer je laž da premijerka ima Hermesovu Birkin torbu pa su i laži da nekoliko premijerkinih torbica košta preko 100 tisuća kuna.“
Priopćenje Ureda ograničeno je samo na lik & djelo Premijerke.
To što se piše o Adriachemu, Željezari, Imoti, Coca Coli u Solinu..., ne spada krug interesovanja pomenutog Ureda Vlade.
Sunce moje...

Vrijeme, vreme, vrime je čekanja...Godao. Niđe covika...

- 10:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.01.2011., nedjelja

Škegro...

Jutro sam se probudila oporavljena. Skroz na čisto. Čim sam progledala, ukazao mi se lik s podbratkom, Ugledni ekonomist i uspješni poduzetnik, osnivač fonda Quaestus Private Equity, Borislav Škegro, savjetnik premijerke Jadranke Kosor i jedan od glavnih tvoraca Vladina Programa gospodarskog oporavka. Ukazanje njegova lika bilo mi je bilo dovoljno da zaboravim na namjeravani odlazak na seminar duhovne obnove fra Zvjezdana Linića. Škegro me je poštedio troška odlaska na planirana putovanja u Zagreb i Međugorje. On je jednostavno hrvatsko čudo. Cudo od covika, što bi kazali Komizani. Preživio je zalazak „Sunčanog Hvara“, odlazak ali i povratak njegova čeda, Luke Rajića „kralja mlijeka“. Svojom izjavom:
“-Zadovoljan sam! Program je sveobuhvatan i dugoročan po svojoj prirodi...“ , vratio mi je vjeru u dogovječnost ovog nezaobilaznog stupa hrvatskog gospodarstva. S njim nema predaje. Nakon njegovih umiru/ju/ćih riječi:
„-Neki su rezultati već postignuti, no najveći dio tek slijedi. Ništa se u ekonomiji ne događa preko noći”-spavat ću mirno uz „upaljenu“ noćnu lampu.
Spavaj mirno Hrvatsko, još nije sve prodano; naše more, naša struja, vode, šume, ceste i mostovi...
Nek nam vječno živi lepi Borislav Škegro! Ah, da ne zaboravim i neka Hajduk živi vječno!.
Hrvatski Ezel, Ivo Sanader sprema se na osvetnički povratak. Naša sijeda Ejšan, Džengis i Ali za razliku od onih u Turskoj ne boje se Ujaka. Naš Ujko Milanović mirno spava pored otvorenog prozora. Ni bura ga neće prodrmati i prosvjetliti. S takvim Ujom Škegro & CO doživjet će stotu. Ka i Hajduk...
Da se razmemo, ja sam plave krvi, uvijek za Dinamo...Tres, tres, Trešnjevka...
Škegre mi...

Vrijeme, vreme, vrime je za nazdraviti; Živio drug Škegro!

- 07:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.01.2011., četvrtak

Depresija...

Jutros sam se probudila napeta. U grču. Depresivno. Pažljivo sam se izvukla iz kreveta vodeći računa da ne stanem na lijevu nogu. Kako radi uroka, tako i radi kurijeg oka. Nikako mi nije jasno otkuda mi treće oko. Svi dolari koje imam, držim u banci. Tako i višak masonskog oka što nas promatra s dolarske novčanice. Preživjela sam ponedjeljak, svjetski dan depresivnih. Točnije najdepresivniji dan u godini kako je to obnarodovano na mreži svih mreža...I danas je svjetski dan. Ne znam čega. Čega?..
Stanje sa stomakom natjeralo me je na ponovno traženje spasa u basenpulveru. Traganje ipak nije tako jednostavno. Dobavljač je odustao od uvoza i distribucije ovog čudesnog praha zbog neisplativosti tako da ga u maloprodaji nema na meni poznatim mjestima. Tamo gdje sam ga pronašla nije me zadovoljilo pakovanje ni po količini, ni po cijeni. Nakon brojnih poziva konačno sam došla do tražene kutije praha od 500 grama uz najbolju moguću cijenu. Dostavu paketa očekujem pouzećem. Ali tu ne prestaju moje muke. Nakon vijesti o slanju paketa s bombom na adresu veleposlanstva Hrvatske u Berlinu s oprezom očekujem svoj paketić. Pošiljatelj paketa s bombom, samozvana skupina HF-Feniks, prijeti smrću 300 četnika. Udbaši su ponovno na djelu, kako kažu mediji. Što bi rekla Alka Vujica; De ža vu !( Alka, Alka...).
Kad pomisliš da je došao kraj „ratu“ na ovim prostorima, pojave se priče o „unutarnjem i vanjskom neprijatelju“ po dobrom starom receptu druga Tita. Kada nema rješenja za nagomilane probleme narodu se da „žvaka“, prospe žutilo putem medija i onda se zaboravi na temeljni interes naroda; kako poštenim radom osigurati egzistenciju sebi i obitelji.
Vlast se bavi sama sobom. Sve je podredila odgađanju izravnog susreta s nezadovoljnim narodom. A, do njega će neminovno doći. U vrijeme sadašnje vlasti ili sutra u mandatu neke nove vlasti. Kada se godinama, decenijama ništa ne radi na modernizaciji i racionalizaciji rada u škverovima, kada se kupuje lažni mir poljoprivrednika i stočara neprirodnim poticajima, kada se privatna svojina otima, uvozi radi provizije, gasi proizvodnja radi osvajanja nekretnina, nemilice krade na građevinskim radovima, rasprodaje društveno vlasništvo; banke, telekomunikacije, nafta, plin, voda, struja, šume, lovišta, zemlja...kada se smanjuju socijalna davanja, upropaštava zdravstvo, školstvo, urušavaju mirovine, kada se favorizira poltronstvo, nepotizam, stranačke neznalice, ne kažnjava kriminal i ratni zločin, znanje i stručnost marginalizira, narodu ne preostaje ništa drugo do da svaki dan u Hrvatskoj proglasi „najdepresivnijim“.
Ili da posegne za oprobanim sredstvom; „gerilom“ i ode u šumu, na Marjan. Do istočne strane i plaže „Prva voda“ i da se umjesto trčanja k/t/rim stazom zadovolji protestnom vikom te prozivanjem onih koji će već sutra posjeći borovinu kako bi izgradili objekte za nova radna mjesta VSS konobare, Mr. & Dr. perače posuđa. Na žalost viku nekoliko tisuća nezadovoljnika u šumi osim medija ne želi nitko čuti. I dok se trenira demokracija u šumi, „narod“ ispred kućnog praga u sred Splita u Velebitskoj, otima komadić zelenila nasipanjem kamenja za parking limenih ljubimaca. Na jednoj strani se galami zbog namjera legalnog kupca privatne zemlje da nešto gradi, a na drugoj strani taj isti narod uzurpira javne površine i protuzakonito ih pretvara u privatne. Travu prekriva šoderom, a sutra će postaviti lance i lokote.
Što ćeš- kazao bi predsjednik Josipović, dug je put do pravde i pravednosti.
Iz depresije isto tako...

Vrijeme, vreme, vrime je protesta. Pro & contra testa...

- 08:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

16.01.2011., nedjelja

Griješka...

Jutros sam se probudila s greškom. U krevetu. Ispod prozora se čuje huk nabrijane skupine koja U mimohodu poručuje;- Greško, marš U Srbiju!
Ovdje je glede & Unatoč iskljUčivo nazočna griješka. Greška u glavi se ne priznaje. Griješka se oprašta.
Čičak do Čička, čička mU materina. Jučer Banac, danas & jučer, Čičak, pod plaštom HHO-a, Uče nas demokraciji. Za Čička nije sporno što je Mirjana Sanader podigla U banci 130.000 (110.000) kuna samo četiri sata prije blokade računa.To je normalno. Za njega je sporno što ozbiljne institucije blokiraju njene račune.
Nije normalno da U pravnoj i pravednoj državi netko ipak nekažnjeno preuzme ulogu dojavnika/žbira i upozori dotičnu kako joj se sprema blokada novca na računima. Čičku je normalno da kćeri ex premijera imaju po milijun kuna na računima nakon što im je Majka svakoga mjeseca stavljala na račun po ex hiljadu, sadašnjih tisuću kuna. Griješka U njegovom iskazu je U tomu što nas nije ubijedio kako je moguće u toliko mjeseci (12 mj : 1.000 = X : 1,000.000?) da djevojčice steknu Ušteđevinu U visini od po milijun kuna.
U zraku bruje pozivi za uništavanjem dosijea onih koji još nisu, a Uskoro hoće i moraju odgovarati za ratne zločine. Neki drhte...
Glasom mase sa ulica pokušava se prikriti strah od mogućeg događanja „Tunisa“. Strah od domaćih „Tunižana“...
Na žalost svi smo mi „Tuni-žani“-osim nekih.
Nitko nije bezgriješan. Ima još grešnih.
Nitko nije bez griješke, osim nekih.
Griješkom sam ovo napisala. Ipak sam samo Tukica...Griješna. Rođena s greškom...
U netom izvađenom rodnom listu opet su mi ka nekada u rubrici ; Narodnost & Državljanstvo upisali točkice........
Ništa nije slučajno...
Možda je ipak riječ o griješci. Nemoguća je greška...

<

Vrijeme, vreme, vrime je za pjesmu. U p/j/esmi je spas... Nema gr/ij/eške!

- 07:07 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.01.2011., četvrtak

Is/prazno...

Jutros sam se probudila praznog pogleda. Is/prazno. Desno od mene kušin prazan. Tukac je umakao (valjda) prije zore, a kako smo u zategnutim odnosima na moju pisanu molbu da me probudi u šest i pol, nakon buđenja sat kasnije na ormariću pored kreveta dočekalo me je pisano upozorenje:
-„Ljubavi“, Tukice moja, sada je pola sedam, probudi se! Hebi ga!
Kad pogledaš, dobro sam i prošla, bolje od onoga hrvatskog uznika Purde što u Sarajevu čeka da ga vlast preda Srbima zbog navodnog zločina u Domovinskom ratu. Čovjek bio na interpolovoj tjeralici za koju nije znao, a da ne govorimo o onima čija je dužnost da to provjere. Tri godine službeno ga nitko nije kontaktirao.
Nije dobro živjeti u neznanju.
Zato uredno gledam kroz prozor u svijet. Dalekovidnicu. TV Nova - dnevnik, prethodno RTL danas, a poslije što ostane od Dnevnika HRT-a. Ujutro, na Internetu pogledam vijesti. Od jutros gledam i na MUP-ovu tjeralicu. Nikada se ne zna. Tko ne zna, ZNA SE završi u Remetincu. Tko zna, ostane u Austriji. To je velika razlika između onih koji znaju i ne znaju skijati između balkanskih kapija raspoređenih na strmini što se zove „život“.
„Oj živote“- monodrama Josipa Pejakovića je svakodnevno na repertoaru. Ali tko će to gledati, kada su ove nove generacije odgojene, na primjerima; Simone, Ante, Ave, njenoga oca, matere joj i vjerenika Šime(?), Ekrema-kuća-pos*o, Grdićke, Sopekice, Pišekovice, Severine i njenih muških držača...
Hrvatska ima rekordere. Šampione. Kostelić prvi u slalomu. Blanka korak do svjetskog rekorda u skoku u vis. Očevi njihovi s nosom do Olimpa.
Nitko u Europi nema toliko slobodnih kvadrata u velikim športskim halama po glavi stanovnika, koliko Hrvatska. Zato zbog težine kvadrata, glave građana sve više poprimaju četvrtasti oblik. Taman za postaviti bocu piva. Zidarušu. Čok. Čok... Ezel. Asi... Susjedi, šiljatih glava s pravom nam zavide. Nitko ka mi...
319.845 nezaposlenih u Hrvatskoj je obilježilo kraj 2010. godine. Početak godine ne najavljuje promjene na bolje. Raste broj nezaposlenih.
Rastu i grudi kod prsate dame na donjoj slici.

Rast je rast.
I moj pogled u prazno svakim danom u svakom pogledu raste...
Raste i tuga što je pameti sve manje, a gluposti dovoljno za nastavak serije: Lud, zbunjen, normalan...

BTW. Raste i tuga što na ovoj slici iz 70.-tih : četvorica dipl.ing. strojarstva, dva dipl.ing. el., jedan akademski kipar žive & ne/rade ; u Canadi, Francuskoj, Srbiji, Hrvatskoj te tek samo dvojica od njih u BiH, u Sarajevu.

Vrijeme, vreme, vrime je promjena: Mijenjam Tukca za Gusana uz doplatu!

- 07:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.01.2011., ponedjeljak

Cjepivo...

Jutros sam se probudila znakovito. Sva u znaku gripe. Povišene temperature. Škripe pluća. Bola u mišićima. Nosa spuštenog i začepljenog. Glavobolje. Bezvoljna. Ne/radno ne/sposobna. (Čista laž, sve radi priče...)
Jel gripa svinjska ili sivi soko? H1N1? H2O? Prijevara?
Cijepiti se ili ne?
Moj odgovor bi bio ;- ma što bilo, nemam namjeru podržati akciju dr. Milinovića i prodaju proizvoda farmaceutske industrije.
Jednostavno im ne vjerujem. Ne vjerujem u njihove dobre namjere. Ne vjerujem da im je stalo do mog zdravlja. Mislim da im je na prvom mjestu zarada, provizija...
Više me zaokuplja misao čime se bavi moj Tukac na škoju u vrijeme kada nema turista. Jel sam? Jel u kakvom ženskom društvu?
(I to je mala laž, radi priče...)
Vjerujem mu!
Opet, opreza nikada dosta. Slušam ovaj dolje radio kontakt trokuta; muža, žene i ljubavnice.
Bilo to namješteno ili ne, ostaje gorak okus nakon slušanja.
Kako i čime se cijepiti od ovakvih mogućih iznenađenja?
Biti bolji, poželjniji, darežljiviji, tolerantniji, razumniji, otporniji...??!!
Poželjeti biti svinja???
Uzeti nešto efikasno...Na vrijeme se cijepiti; da ili ne ?..

Vrijeme, vreme, vrime je pandemije, nevjere, prevare...Varaj me nježno...

- 07:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.01.2011., subota

Tekma...

Jutros sam se probudila duboko zamišljena. Duboko, duboko. Do jaja. Do jajnika. Kad Tukica tako ozbiljno razmišlja o problemima, nije dobro. Ali realno gledano, dobro sam. Nije do mene. Nije do „tukica & gusaka“. Da razmišljaju i budu odgovorne za probleme. Uz to državne. A, oni su ti koji me muče.
Svi smo mi Ivica Kostelić ?!Škegro, Kalmeta, Milinović, Mucalo, Botteri..., Kosorica...?
Na ledu.
Na ledenoj strmini koja se završava ciljnom ravninom. Netko do nje brže dođe, netko sporije, na skijama, na nogama, guzici, netko uz pomoć Gorske službe (112) i MMF-a, HBOR-a, USKOKA, DORHA-a, stranačkih kolega, prijatelja... Netko sa vremenskim zaostatkom od samo nekoliko stotinki ili bude kratak za nekoliko centimetara u odnosu na konkurenciju.
Netko nikada. Spriječi ga stablo. Iz šume sličnih stabala. Glava je jedna, a njih je mnogo; stabala. Cijela šuma...
Šuma problema.
Kako doći do cilja? Lahko kada znaš cilj.
Danas bi svi skijali. Svi bi vozili utrku. I tko zna i tko ne zna. Bez obuke. Bez znanja. Bez podrške. Bez tima. Većina sve zna. Kada se ne dođe do cilja onda su svi krivi samo ne mi, sami. Ne i naše neznanje. Naše neodgovorno utrkivanje na ledenim strminama. Naše nepoznavanje puta do cilja. Naše podcjenjivanje suparnika.
Mi jednostavno vozimo paralel slalom. Celi svijet jednom stazom. Mi drugom. I Ivica Kostelić, ali jedino ON od nas prolazi prvi kroz cilj. Dobro, nekada i drugi. Mi završavamo na stablima sljemenskih šuma.
Neobučeni, gladni brzog uspjeha, bez stručne podrške onih koji znaju više od nas, mi nemamo što tražiti na Sljemenu i inim strminama.
Interesantno, da bi prošao ciljnom ravninom, moraš se prvo popeti do vrha. Samo oni koji su došli do vrha zahvaljujući svojoj spremnosti znaju kako je teško spuštanje. Kakve opasnosti vrebaju. Koliko je znanja potrebno da se ne udari guzicom o led i glavom o stablo.
„Sunčani Hvar“, HP banka, HEP, INA, HAC, TLM, Škverovi, Magma, Dukati, Cekini, Arene, Liburnijski hoteli, Krk, samo su neka od ledenih ploha po kojima voze neobučeni i ne dobronamjerni vozači.
Gledateljima ostaje da kolutaju očima, prizivaju Boga, prevrću brojanicu i sviraju vuvuzele, kukulele... Sviraju nježniku.
Sposobniji mogu zapjevati i gangu.
Sva je sreća na led na Prokurative u Splitu dolazi „Holiday on Ice“.
Hajduk će im uvaliti tricu!
Bože, kakva će to biti tekma...

Vrijeme, vreme, vrime je tekme: Stani od Doboja Mujo i mi konja za trke imamo.

- 07:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

06.01.2011., četvrtak

Koke...

Jutros sam se probudila na Tri kralja. Ljubomorne susjede neće se javiti do podneva. Tko ih hebe? Interesantno, nitko-bar tako tvrde. Razlog takvom stanju nalaze u godištu proizvodnje.
Moderno rečeno; stare koke. Pametni bi rekli, a njih je očigledno sve manje; stara koka, dobra juha. Zašto je onda na svakoj kesici instant juhe, naziv; „pileća juha“. Ne znam, ja sam ipak za supu.
I Srbi, zlatni dečki iz Beograda. Nema niti jednog koji nije potražio sreću i dobru juhu iz Hrvatske.
Seve, kraljica pjesme i video uratka, našla je dečka od cilih 45 godina u liku vlasnika valjaonice bakra u Sevojnu. Pišekica se našla u razgledanju Portugala u društvu dečka s Banova brda. Sopekica sa Krešićem na Tašu. Grubnić sam na Terazijama. Gđa. Rudan se dala pročitati na Knez Mihajlovoj. Ekrem, umjesto „ kuća-pos*o“, zaglavio na srpskoj Farmi. Ana Bebić, pjevačica iz doline Neretve, peva na splavovima nasuprot bloku 55 u Beogradu.
Tereza razapeta između Sarajeva i Beograda svršava s karijerom u gradu ispod Kalemgdana.
Dežulović voda za rukicu beogradsku spisateljicu...
Mlaja sestra Hohnjec je ipak našla Arapa u toplijim krajevima Dubaija. Dvina Meler je na čekanju. Čeka se bogati kanibal iz Papua Gvineje.
Što se to događa s Hrvatinama? Ka da ni za nježnik nisu. Po starom dobrom pravopisu reklo bi se; Ni za kurac nisu!
Odoše nam curke. Ode piletina. Odoše stare koke. Ode i pijetlić Marko Grubnić...
Raste izvoz. Raste švicarac. Raste kuna. Pitanja, sto???..
Jedino moj Tukac jema odgovor: -Bole me kurac za sve njih - da prostite...
„Živjele“ koke naše, na trpezi!

Vrijeme, vrime, vreme je tvrdih jaja. Jemaš muda oli ne!

- 07:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.01.2011., utorak

Burno je...

Jutros sam se probudila burno. Bura svuda oko nas. Sunce. Uz pomrčinu. Kvarat tame. Hebeno hladno.Tko vas hebe kontinentalci. U magli ste, a guske svuda oko vas.
Đe će pošten Hrvat nego na snijeg u Dolomite, Tirol, Tri doline, kaj će on na Sljeme, Platak, u Herceg Bosnu i Blidinje na skijanje...
Sarma, takva nam je karma...Pun prtljažnik...
Led je stigao i na Prokurative, u centar Splita, grada. Svi smo na ledu. Jadranka & Vlast sviraju nježniku & fiskalnoj politici. Običnom građaninu to ništa ne znači.
Najava o otuđenju slika iz kuće Sanadera, ne uzbuđuje poštenog covika. Kažu slikama će namiriti potraživanja od bivšeg premijera. I to bi bilo dobro kada bi to bile stvarno njegove slike, plaćene njegovim novcem. Ovako netko želi naplatu slikama koje je premijer otuđio iz fundusa naših muzeja ili dobio na poklon...
Iz šupljeg u prazno.
Kaj da mislim?
Misli pozitivno, rekla bi Luki 2+ Goldie i dodala :))).
1,2,3, + style...
Kreteni svih županija ujedinite se!
Samo nas kretenlUk može spasiti...
Bur/no/a je...
Jema i tame...
Što je četvrt sata kvarat pomrčine sunca što bi rekla Ava u odnosu na cjelodnevnu tamu U našim glavama...
9 i15, devet i kvarat, devet i četvrt...Drastična razlika iza „I“...

Vrijeme, vreme, vrime je pomrčine: Tko će tkoga prije...

Garbin

- 10:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.01.2011., subota

Prvi prvoga...

Jutros sam se probudila prvi prvoga. Drugi je bio bolji. Prvu partiju tenisa nakon dobijenog prvog gema izgubila sam sa 2:6, u drugom vodila 4:0, izgubila 5:7. Tek u trećem, došla sam do pobjede. Čisti Caritas...Dar protivnika.
U Novoj godini treba partrnerima pružiti trenutke radosti...
Gaudeamus igitur...
Prvi prvoga...
Drugi prvog...etc...