turimti

27.02.2011., nedjelja

Fajront...

Jutros sam se probudila u ulozi konobarice Nives iz TV kafića; „Jel* me netko tražio?“ Hvala Bogu još nitko.
Vrijeme je fajronta. -Što su gospoda jela? Što su pičke pile, da prostite?
-Gospodo, ima li ste ; pet prosvjeda, 15.-20. tisuća prosvjednika u četiri grada, isto toliko policajaca, hrane za bacanja, 500 jaja tvrdo kuhanih, 100 jogurta, 150 polupraznih boca „Jane“, mješano meso, mozak na sniženju, malo blagog suzavca, kamenja, upaljača, koktele zvane „boza“, nešto sitno zapaljenih kontejnera, višekratnog naguravanja, nekoliko „pendreka oli palica“, 60. razbijenih glava, „en“ veličanstvenih u pritvoru...
Dakle sve u svemu veliki trošak.
-Tko ovo more platiti?
Muk. Norod šuti. I da hoće platiti nema od čega. Tekući računi prazni i uz to blokirani.
Moj bi Tukac bez zadrške kazao ; -Sviranje nježniku!

Ako se nastave ulični prosvjedi, igre bez granica *( alibi J.K., moja opaska), po trenutačnoj Premijerki, nećemo uskoro vidjeti Europu. Sa ovakvim vladanjem te upravljanjem državom sa i bez prosvjeda, Hrvatska je daleko od Europe. One prave, jer i Europa pati od sindroma Balkana. Belgija, Njemačka, Francuska, Engleska, svojim odnosom prema manjinskim narodima i današnjim kvazi kolonijama, pokazuju kako se malo i nikako ne razlikuju od država s Balkana koje čuče pred njihovim vratima. Kolonijalne sile dižu glavu. Traže jeftin rad, naftu i vodu...Gdje god je njihova noga stala u tuđem dvoru, tu nije bilo sreće za domaćina...

Fajront je tako blizu. -Tko ovo more platiti? - pitam se ja dok s računom mašem po „kafani“. Sve je manje onih u čijem takuinu ima nešto novca. Čekovi su odavno izbačeni iz opticaja dok su kartice bez pokrića.
Čeka se na šumara da potjera sve u P.M.-u. A i on se poput mene, nevješto pita ; -Jel* me netko tražio?!
Jok! Jok! Čok! Čok!...

Vrijeme, vreme, vrime je za Thompsona & prosvjede. Hebo rad & radna mjesta..

BTW. Br/a/čko-Banovići, prilog iz komšiluka oli susidstva...:

- 08:27 - Komentari (6) - Isprintaj - #

24.02.2011., četvrtak

500.000...

Jutros sam se probudila s kalkulatorom u ruci. Susjeda Hana bi rekla; bolje vibrator u ruci nego golub na grani. Ne znam što bih joj odgovorila. Tukac nema tih dvojbi tipa;
-Ki bi da bi...
Što se dogodilo poslije demonstracija IT-generacije sa Facebooka?. Ništa.
Što će se dogoditi u subotu nakon pohoda branitelja na Markov trg i Trg bana Jelačića?
Ništa!
Ništa, jer vlast neće pasti.
500.000 sudionika Domovinskog rata, hranitelja još najmanje tri člana u obitelji, čine armadu od 2. milijuna povlaštenih građana R. Hrvatske. Ovaj protest, ove strukture organizatora demonstracija nije u interesu promjena koje bi mogle odvesti Hrvatsku u smjeru napretka. Ovaj protest je vapaj onih koji su suočeni sa strahom od gubitka stečenih privilegija koje ni bogatiji sustavi ne bi mogli više podržati.
Ovo je jednostavno bitka za ukrcaj u nepostojeću Noevu barku. Nikada izgrađenu u našim škverovima...
...
Na kalkulatoru je ispisana brojka: 14.
Splitski Ekonomski fakultet je tijekom 2010.-te godine bogatiji za isti taj broj, 14. novih doktora, asistenata.
Zemlja bogata „ naučnim mislima“, stručnim radovima, propada u rukama nestručnih.
Kalkulator nije u stanju izbaciti brojku količine gluposti iz našeg okruženja.
Kalkulirala, ne kalkulirala, vrime mi leti.
U 3.p.m.!
Ka „3maj“-zmaj, ćirilicom...

Vrijeme, vreme, vrime je za demonstracije; Glup, gluplji, u 3.pm....

Kod komšija & susjeda...

- 07:24 - Komentari (20) - Isprintaj - #

21.02.2011., ponedjeljak

E,a...

Jutros sam se probudila relaksirana. Auto star jedanaest godina je uspješno registriran. Ide mi, u životu ide mi...

Vikend sam provela hiperaktivno ( skoro ka Luki !). Jutarnji tenis na Baterjelo, ispračaj Tukija na škoj, podnevno kupanje na Bačama; more 13 C, zrak 13 C, poslije podne opuštanje s usisivačem na „red carpetu“ u tinelu.

Danas idem stati u red u svoj kotar kako bih se kandidirala za popisivača stanovnika jednog dijela Splita. Za kontrolora nemam štelu, za popisivača bit će dovoljan (?) magisterij i bogat CV, crna olovka i trening od sto ispisanih upitnika tijekom vikenda.
Treba iskoristiti priliku koja ti se nudi kao nezaposlenoj osobi. Na selo se ne mogu vratiti kao što predlažu uvaženi akademici, jer sam ipak rođena 300 metara od Kaptola, do Ribnjaka, nešto ispod Rebra. A, to selo nije. Čuvanje ovaca mi ne ide od ruke. Da imam samo dvije ovce, obje bi mi pobjegle do Klisa ili Boraje. Na samar nisam navikla tako da sam propustila natječaj za samarđije.
Ali nisam propustila odslušati povratnicu, duhovnu, Tatjanu Cameron Tajči, majku troje djece. Ni Amerika nije više što je bila kad nam se vraćaju jučer Rade, danas i sutra Tajči.

Stomak je pokazao spremnost na konzumaciju dobrih & loših vijesti bez posebnog stresa. Uopće me ne interesira najava povećanja cijene kruha. Kupovat ću ga i dalje za iste pare kao što to radim sa gorivom za auto. Ješću manje, vozit ću manje, više hodati...
Muči me jedino pitanje manjka HEROJA.
500.000 branitelja, niti jednog heroja.
-Zna li tko za ulicu nekog heroja Domovinskog rata?
- Jel netko vidio poprsje heroja u nekom perivoju?
Ako to nije postao u ratu, sva je prilika da će to u miru, postati, Tihomir Purda.

Do tada divit ćemo se herojima iz NOB-a; Radi Končaru, Moši Pijade, Stjepanu Filipoviću, Nadi Dimić, Franji Kluzu...
Dan je za relaksiranje...
E,a...

Vrijeme, vreme, vrime je HEROJA.

- 07:21 - Komentari (6) - Isprintaj - #

18.02.2011., petak

334.378...

Tko nema ovce & koze muze prepelice...

334.378
Jutros sam se probudila sa znatnim kašnjenjem. Oči sam pošteno otvorila tek na stubištu. Mračnom. Otvoriš oči, a ono mrak. Sijalice pregorijele. Nevjerojatna gužva za vrijeme kad su djeca već odavno u školi, a zaposleni na radnom mjestu. Umalo da napravim gr/ij/ešku. Napisala sam u prvom prolazu; „zaposleni na poslu“ što ne odgovara istini. Prava je istina da su mnogi na radnom mjestu, ali ne i u poslu.
Na škalama mračnog stubišta ne nedostaje ljubaznosti. Susjed susjedi želi dobro jutro, ona njemu dobar i uspješan dan.
Šest katova, na svakom po četiri stana, 24. mikro svijeta. Kismet. Četiri generacije; dede, bake, očevi i majke, kćeri i zetovi, sinovi i žene-snahe, djeca-unuci...
Jedni pamte dva rata, pet država, drugi se trude ništa pamtiti...
Pokušavam sebi objasniti kuda ovoga jutra i u ovo vrime ide ovaj silni narod, od čega živi, čemu se nada...
Moj životni partner, Tuki od milja, suočen s mojom potrebom da sebi razjasnim sva ta pitanja, znao bi reći:
-Ostavi se ćorava posla. Što imamo danas za ručak?-Nježnik od ovce! Ono što doneseš s pazara.
Kad bi zaista to bilo tako, uživali bi u gripi što ju je pokupio na pazaru i na balotama, a na stolu bi me sačekala muda labudova iz Solina. Prepelice s mlijekom.
Kad zrelo pogledam ( za zrelost treba pitati druge), gužvu na stubištu prave;
penzići- stare kajle, nezaposleni, oni na čekanju, po koji student s brdom nepoloženih ispita, trudnice, žene na bolovanju, mladi umirovljeni branitelji...
Dvojica iz Škvera na čekanju, troje iz Željezare, dvoje iz Cementare, jedan iz Mljekare, jedna šalturica iz Uzora, dvoje iz policije spremnih za prijevremenu mirovinu, troje na pola radnog vremena. Djeca izvan nastave žure na treninge, na časove jezika, skupa s brižnim mamama ili nonama...
„Muving“...
Ipak nije sve tako strašno. Kćer prve susjede se udaje u peti mjesec, u sedmom će roditi. U devetom će joj dijete iz prvog braka krenuti u školu. Druga susjeda je uz dobru volju stanara otvorila kćeri i zetu u zajedničkom prostoru mini salon za nokte. U podrumu postoje šanse za uređenje „slane sobe“. Na krovu solarij ili „solarne čelije“.
Muving. Čisti. Kao na modnoj pisti. Botox generacija, otekla od nespavanja. Briga...
Na Radio Splitu, starica se žali Jadranu Marinkoviću;
Kćer mi ne radi, troje djece-unuka, muž-zet na socijali, podstanari 200 eura, mjesečno na Neslanovcu...Kako preživjeti?
Odgovora nema, podrške isto tako, ali ni pitanja;-Otkud im 200 eura?
U zemlji s toliko masovnih grobnica iz davne prošlosti, tko je još vidio baviti se današnjicom. Čuj:-Otkud im 200 eura? Kako preživljavaju?
Tko zna?..
Zna (se)...
334.378
nezaposlenih, na čekanju...

Vrijeme, vreme, vrime je za frulicu. Sviraj mi nježno.

- 09:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #

16.02.2011., srijeda

HaHaOooo...

Jutros sam se probudila tresući se od smijeha. Pukla sam. Ka oni iz pjesme „Zrna žita“.
HaHaOooo, HaOOooo...:)))
Nakon proslave 100. godina Hajduka još uvijek nebom plove grozdovi neispuhanih balona. Hrvatskom političkom & športskom scenom plove napuhane veličine poput čelnika;
Ive Banca, Ivana Zvonimira Čička, Antuna Vrdoljaka, Luke Bebića, Šeksa, Letice, Zdravka Tomca, Jarnjaka, Karamarka...
-Puka sam, predstavlja se Puko s Bola.- Pukla sam, kažem ja, prije pedesetak godina.
Nevinih je sve teže naći...
Prvi policajac Karamarko krenuo je u odlučni boj za narod svoj. S vremenskom zadrškom od nekoliko desetljeća stavio se na čelo onih koji žele konačan obračun s reliktom prošlosti „smećem, zvanim komunizam, boljševizam“. Neće ovom zemljom slobodno hoditi komunjare; Josip Boljkovac (89), Josip Manolić(91), Rade Bulat (88)...Bit će uhićeni za sve ono što su prije 65. godina (navodno) radili protiv naroda.
Otkopavanjem masovnih grobnica iz II.svjetskog rata i ranog poratnog vremena dokazat će se kako povijest može biti relativna. Zna se tko se zadnji smije, pobjednik je...Povjesničar je...
HHO-vci tuguju na sudbinom Hrvata i nepromišljenim ulaskom u rat sa silama osovine. Po njihovom da smo ostali neutralni ionako bi danas bili svoji poput Estonskih kvislinga (bez Rusa). Imali bi svoju državu, Hrvatsku po mjeri Hrvata. Srbima i Židovima bi uzeli mjeru u Jasenovcu, Cigane bi protjerali u Rumunjsku.

Arbeit macht frei...
„Kopajmo do pobjede“ je bio ratni slogan u opkoljenom Sarajevu tijekom ovog posljednjeg rata.
Ovo današnje kopanje i prekopavanje masovnih grobnica trebalo bi (Zna se) donijeti pobjedu na izborima koji nas očekuju.
Napuhani baloni nebom putuju...
Smijeha & ne/rada nikad dosta. Ni gluposti...
Glupost živi vječno!
-Samo Hajduk umire vječno, piše Mario Garber, novinar SD-e.
HaHaO, HOO-ooo, također...:)))

Vrijeme, vreme, vrime je za Ustati. Na vrijeme Ustaše oni koji imaju točan sat...

*Up Date ("prijenešeno" sa Index-a 16.02.2011.):
..."DANAS su na vlasti deca komunizma i njihova deca", izjavio je šef HHO-a Ivan Zvonimir Čičak na HTV-u, u još jednom zapjenjenom nastupu na temu istrage o komunističkim zločinima. Čičak se okomio na izjavu predsjednika Josipovića da je Josip Manolić, jedan od osumnjičenih za najteže zločine nakon 1945., izuzetno zaslužan za stvaranje samostalne Hrvatske...
"Ako su takvi zaslužni, dabogda Hrvatska propala! Ja sam, za razliku od Josipovića, za tu Hrvatsku robijao", kazao je šef HHO-a...
(Negdje duboko u svakom čovjeku skriveno je govno!- PARADOX 1966. Pajo Kanižaj)

- 07:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.02.2011., nedjelja

Hajduk...

Legende; g.Vidakovic & Šurjak

Jutros sam se probudila u crveno – bilo - plavom gradu. U Splitu. Proslava je 100.-tog rođendana Hajduka. Gdje god pogled dopre, trobojne trake mi igraju pred očima.
Također i brojke; 1911., 1941.,1971.,1991.,2011.-ta. Čudna je povijest broja 1. Sjedi jedan!.
As. As do asa, jedanaest igrača slavljenika, istrčat će danas, 13.02.2011. na travnjak Poljuda kako bi u srazu sa češkom Slavijom ispisali novu stranicu povijesti HAJDUKA, jednog od simbola Dalmacije.
Ja ću ostati hladna. Moja boja je plava. Kada radio reporter tijekom prenosa utakmice vikne ;
-Jesmo im uvalili tricu. Tri nula za nas. Uvjek se zapitam; di sam ja tu?!
Od cijele frke oko Hajduka, jedino što mi naviru sjećanja na istinskog navijača iz Komiže, ribara Inćula. Kao da vidim i danas njegov prsten s grbom Hajduka, njegov osmijeh, radost odlaska na Trofej Marjan. Kraj godišnjeg odmora se poklapao s početkom turnira u Splitu. Vožnju brodom“ Coto“, pod komandom kapetana Slavića, danas ugostitelja iz Visa, kratili smo uz šank s gajbom piva. Moj dragi Inčulo bi ka molo dite pričalo o Hajduku.
Hajduk živi vječno, ali i moje sjećanje na dragog ribara, Inćula, Vatricu, Biloga...
Ona i ova vremena nisu za poređenje...
Kao i izbor najbolje jedanaestorice u 100. godina Hajduka u režiji Reića i SD-e što je jednako izboru najboljeg proizvoda na splitskom Pazaru u konkurenciji; jaja, sira, vrhnja, pršuta, salate, poma, cvića...
Danas, ovi mnogobrojni grafiti po zidovima, ogradama, brdima, trake bačene po stablima, krpe što vise na svakom raskrižju u čast Hajduka daleko su od znakova dobro organizirane proslave 100. godina nečijeg života. Ovo je jednostavno neukusan teror manjine nad većinom.
No, sva sreća poslije 13.-tog dolazi 14.–ti veljače...
Ulazak u 101.-prvu godinu, godinu otrežnjenja...
Godinu realnosti...
Budimo realni...

BTW. Tko hebe Stari placStari plac, zidom odvojen od prostorija Torcide u ovim danima sjećanja ostao je bez ikakvog obilježja slavne prošlosti. Žalosno, ali i shvatljivo. Ovim današnjim klincima i dotepencima taj prostor ništa ne znači...osim kao G.Č.-ca...

Vrijeme, vreme, vrime je proslava. Slava im!

Prije sto godina 1:22, danas o:2, za sto godina; tko živ, tko mrtav (0:0 ?)...
Pastirska balada:

- 06:40 - Komentari (10) - Isprintaj - #

09.02.2011., srijeda

Zločin...

Jutros sam se probudila prilično neraspoložena. Tužna sam što oni kojima je povjerena budućnost zemlje sve više se okreću ne/slavnoj prošlosti. Na sceni su blijedi klonovi nenadmašnog Tita. Iz naftalina izvlače njegove dosjetke u momentu kad se ne vidi izlaz iz otužne situacije u kojoj se zemlja našla. Sjećam se njegovog splitskog govora šezdeset druge i ataka na luksuz. Danas pri uspinjanju na peti kat bez lifta u kući izgrađenoj u tom vremenu, svjesna da postoji zazidani prostor za „dizalo“, hebem mu sve po spisku. Njegovim govorom mnogi stanovi su ostali i bez dizala i bez pločica i parketa. O spominjanju ataka „unutarnjeg i vanjskog neprijatelja“ socijalizma, mogla bi se napraviti studija novcima iz proračuna. Kada se u firmi nekada zabranjivala; „kafa“, čitanje novina, ostajanje na marendi u tvrorničkom restoranu dulje od pola sata bio je to znak da će plaća kasniti ili je neće biti mjesecima. Važno je bilo izmisliti narodu igračku, baciti balun u njihovu polovinu terena kako bi se igra prenijela na tuđi teren.
Danas, ništa nova. Sve po starom.
Vlada špara na vodi, spajalicama, tonerima,mudrinićevoj telefoniji, tariguzu, ali nikako da se sjeti povlašćenih mirovina, visokih primanja i dodataka koje uredno podižu svakoga mjeseca „neradnici“ u klupama Sabora RH-e.
Teško me netko može izbaciti iz cipela, ali ponovno „pucanje „ po partizanima me uredno natjera da Uzviknem;
-Dosta! Dosta sa Ustašlukom!
Mediji su ponovno kontaminirani pozivom na obračun s prošlošću, partizanima i navodnim njihovim zločinima. Karamarko objavljuje rat partizanskim zločincima, istragu za događaje iz 45.-te i kasnije, a nije u stanju pronaći ubojice obitelji Zec iz 91.
Je li pronašao ubojicu mlade Hodak? Je! Malo sutra. Je li otkrio lopove iz škvera koji su isisali 6. milijuna dolara? Je malo sutra...
Danas SD-a donosi članak o ekshumaciji u šumi u Kustošiji kod Zagreba po nalogu Županijskog odvjetništva pod naslovom;
“ Potraga za žrtvama partizanskog zločina“ (H.Karakaš-Jakubin). Iz nebuloznog teksta iole ozbiljan urednik bi teško mogao izvuči ovakav naslov.
Autor/ica naglašava kako starijim mještanima naviru loše uspomene svaki put kada se šeću navedenom dionicom gdje je pronađena „masovna grobnica“ u kojoj su bile dvije lubanje(!) i dugme s natpisom NDH-a. Grobnica ,“ navodno datira iz sredine svibnja 1945. godine gdje je navodno (!) pokopano jedno dijete te sedamnaest drugih osoba, uglavnom njemačkih vojnika koje su partizani uhvatili i streljali pri povlačenju“.
Koje nebuloze...O, kakvom se tu „partizanskom zločinu“ radi?!
Onaj, koji se ne može nazvati „starijim mještaninom“, trebao bi samo jedan dan biti pod granatama, snajperskom paljbom, gledati mrtvu djecu po cesti u Sarajevu, u rovu osluškivati neprijatelja dvadeset metara udaljenog pa bi dobro znao što je to „ratni zločin“.
Živio HaaG!
Smrt fašizmu-sloboda narodu!

Vrijeme, vreme , vrime je govora; Meee, beeee,....

Lud, zbunjen, ne/normalan...

- 12:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.02.2011., nedjelja

Tuga...

Odozgo...

Odozdo...

Šuplje...

Jutros sam se probudila tužnog pogleda na radničku klasu u liku napuštenih i obespravljenih šalturica nekada čuvene modne kuće „Uzor“. Šest mjeseci bez plaće te najava odlaska tvrtke u stečaj, govori o surovoj stvarnosti u kojoj se našla „naša & njihova“ Hrvatska. Izjava trenutačne premijerke Jadranke Kosor o otvaranju 150.000 novih radnih mjesta može se nazvati po naški „lapsus lingue“ ili po njenom, tko vas hebe pastiri što ne kužite kako se radi o „zatvaranju“ radnih mjesta...
Bilo kako bilo svijet se kreće...
Ako nećemo mi u Egipat & Tunis, Egipat & Tunis, uskoro bi nam /im/ mogli doći / glave/.
Dok se u Hrvatskoj gasi proizvodnja, ukidaju radna mjesta, raste broj branitelja, prvih dodavača, savjetnika nesposobnih vladara, ali i broj nezaposlenih.
Po broju nezaposlenih drugi smo u svijetu. Rukometni izbornik Goluža bi kazao, pravi uspjeh. Hej drugi na svijetu. U rukometu tek peti...
Konačno, raste i broj optuženih za pljačku Hrvatske.
Teška vremena dolaze.
Kako za koga,- poručuju oni koji još nisu prozvani za pljačku.
Hebrang o tomu pojma nema.
HDZ, ZNA se, također.
Tuga, golema...

Vrijeme, vreme, vrime je o*tužno. Potegnimo čašu „T*ga za jug“.

- 07:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.02.2011., petak

Ofce...

Jutros sam se probudila duboko zamišljena nad novim intelektualnim naporima trenutačne premijerke Jadranke Kosor. U toj želji da nam približi „bolju budućnost“ nije propustila pojasniti što se dogodilo s prošlošću u kojoj je isto tako najavljena bolja budućnost pretvorena u brutalnu istinu, zvanu „sadašnjost“.
Po starom dobrom stranačkom običaju u godini izbora, prilikom postavljanja kamena temeljca za stanove u Podstrani, čuli smo Jadranku:...-„Bez Tuđmana ništa!„ Kosorica je istaknula kako nitko ne smije zaboraviti da je Hrvatska bila žrtva krvave agresije i da nije bilo Tuđmana danas ne bismo bili ni u NATO savezu, a ni na pragu ulaska u EU.Po meni, ta poruka je trebala glasiti;...-Bez Tuđmana sve!...Da nije bilo Tuđmana danas bi već bili u EU i to znatno prije Bugarske i Rumunjske...
A, prag izdržljivosti i tolerantnosti je još uvijek dovoljno visok dok god narod šeta ispred njega ne smatrajući potrebnim preskočiti ga. Što bi rekle naše komšije:
-Izdržao je Mujo i gore! I, izdržat će i odluku gđe. Jadranke o zabrani čuvanja hrvatske stoke sitnog zuba, koza, krava i ovaca. U stoljeću IT-a, informatike, čitanja novina na iPad-u, preporuku premijerke o vraćanju čuvanja stoke te pastirskom načinu života ne treba podcjeniti. Hrvatski pastir uz hrvatsku stoku. U suprotnom nikada nećemo doći do ostvarenja njenih snova, otvaranja novih profitabilnih radnih mjesta. Cijelih 150.000 !E,a, do te brojke se ne dolazi la/h/ko. Treba poslati prvih 85 splitskih škverana na čekanje. Treba Željezaru i 400 radnika definitivno poslati u stečaj kako bi se naplatio HEP budući nositelj razvojnih poslova i generator otvaranja tih novih radnih mjesta.
Put je dug i složen. Stoke sitnog zuba jema kol*ko ho*š. A, i jastrebova malih i velikih što vrebaju iza svakog kantuna. Iza svakog praga...
Ovo je zemlja nemogućih mogućnosti. Prag do praga unska pruga...
Lipih riči & velikih djela...Fani mi moje...

Vrijeme, vreme, vrime je ovaca. Ne budite crna ovca!

- 12:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #

01.02.2011., utorak

Nada...

Jutros sam se probudila s osmijehom i velikom „Nadom“. Nije riječ o promjeni seksualne orijentacije. Riječ je o nadi u bolje sutra. Nakon siječanjske diktature i redaljke svršene s 31-prvim prvoga na redu je pravedan poredak, prvi drugoga. Pravedno, rekao bi naš aktualni Predsjednik.
Odavno mi jedna vijest nije ulila takvu nadu u gospodarski napredak kao prilog na TV-u o izvoznom poslu krojačica donjeg veša, mudanti iz Senja. Njih 120 radnica na čelu s vlasnikom tvornice i vozačem kamiona punim gotovih prozvoda, izvoze 99% proizvedenih gaća. Nama, seronjama preostaje samo 1%. Nije čudo što od 4,5 milijuna samo jedan posto seronja može se smatrati privilegiranim nositeljem domaćih mudanti. Ostalih 99% štiti pozadinu uvoznim kineskim gaćama.
Hrvatska nema problema s potencijom. Malo, malo neko/m se digne. 500.000 branitelja stečenih privilegija, (čast onim s prve crte zaslužnih za ostvarenu slobodu), digli su se na noge u obranu uhićenogTihomira Purde. Po već onoj poznatoj; kasno Marko stiže na Kosovo tako i oni sa kašnjenjem od 15 i više godina pokušavaju urediti nešto što je po prirodi stvari u svakoj pravnoj uređenoj državi trebalo biti sređeno prvim danom prestanka Domovinskog rata. Problem je što se ne zna kad je rat zvanično počeo, a kada završio. Pitam se što su brojne Udruge branitelja do sada radile na zaštiti svojih članova te kako se pravna država neodgovorno odnosi prema tjeralicama Interpola na kojoj se skoro tri godine nalaze imena naših branitelja. Ako je do pravde u pravnoj državi onda se traženo lice moralo privesti, obraditi i po provjeri osloboditi eventualno neutemeljenih optužbi. Ili u suprotnom, upozoriti od mogućeg uhićenja u zemljama koje drže do opravdanosti tjeralice.
Jednako, koliko je važna pobijeda pravde u slučaju branitelja Purde, važno je otkrivanje krivaca za sadašnju sudbinu tog žrtvenog janjca. Ako se to ne dogodi, Purda će ostati zapamćen kao sredstvo trenutne vlasti za obračun s tzv. „unutarnjim i vanjskim“ neprijateljom. Odavno već viđeno na ovim prostorima.
Nadam se...
Vrijeme, vreme, vrime je za svirku; Svirajmo nježniku...

- 07:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.