Marketing
Is/prazno...
Jutros sam se probudila praznog pogleda. Is/prazno. Desno od mene kušin prazan. Tukac je umakao (valjda) prije zore, a kako smo u zategnutim odnosima na moju pisanu molbu da me probudi u šest i pol, nakon buđenja sat kasnije na ormariću pored kreveta dočekalo me je pisano upozorenje:
-„Ljubavi“, Tukice moja, sada je pola sedam, probudi se! Hebi ga!
Kad pogledaš, dobro sam i prošla, bolje od onoga hrvatskog uznika Purde što u Sarajevu čeka da ga vlast preda Srbima zbog navodnog zločina u Domovinskom ratu. Čovjek bio na interpolovoj tjeralici za koju nije znao, a da ne govorimo o onima čija je dužnost da to provjere. Tri godine službeno ga nitko nije kontaktirao.
Nije dobro živjeti u neznanju.
Zato uredno gledam kroz prozor u svijet. Dalekovidnicu. TV Nova - dnevnik, prethodno RTL danas, a poslije što ostane od Dnevnika HRT-a. Ujutro, na Internetu pogledam vijesti. Od jutros gledam i na MUP-ovu tjeralicu. Nikada se ne zna. Tko ne zna, ZNA SE završi u Remetincu. Tko zna, ostane u Austriji. To je velika razlika između onih koji znaju i ne znaju skijati između balkanskih kapija raspoređenih na strmini što se zove „život“.
„Oj živote“- monodrama Josipa Pejakovića je svakodnevno na repertoaru. Ali tko će to gledati, kada su ove nove generacije odgojene, na primjerima; Simone, Ante, Ave, njenoga oca, matere joj i vjerenika Šime(?), Ekrema-kuća-pos*o, Grdićke, Sopekice, Pišekovice, Severine i njenih muških držača...
Hrvatska ima rekordere. Šampione. Kostelić prvi u slalomu. Blanka korak do svjetskog rekorda u skoku u vis. Očevi njihovi s nosom do Olimpa.
Nitko u Europi nema toliko slobodnih kvadrata u velikim športskim halama po glavi stanovnika, koliko Hrvatska. Zato zbog težine kvadrata, glave građana sve više poprimaju četvrtasti oblik. Taman za postaviti bocu piva. Zidarušu. Čok. Čok... Ezel. Asi... Susjedi, šiljatih glava s pravom nam zavide. Nitko ka mi...
319.845 nezaposlenih u Hrvatskoj je obilježilo kraj 2010. godine. Početak godine ne najavljuje promjene na bolje. Raste broj nezaposlenih.
Rastu i grudi kod prsate dame na donjoj slici.
Rast je rast.
I moj pogled u prazno svakim danom u svakom pogledu raste...
Raste i tuga što je pameti sve manje, a gluposti dovoljno za nastavak serije: Lud, zbunjen, normalan...
BTW. Raste i tuga što na ovoj slici iz 70.-tih : četvorica dipl.ing. strojarstva, dva dipl.ing. el., jedan akademski kipar žive & ne/rade ; u Canadi, Francuskoj, Srbiji, Hrvatskoj te tek samo dvojica od njih u BiH, u Sarajevu.
Vrijeme, vreme, vrime je promjena: Mijenjam Tukca za Gusana uz doplatu!
Post je objavljen 13.01.2011. u 07:46 sati.