U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros sam se probudila s facebookom. Face to face. S lap topom u krilu. Za razliku od mene, neki su se susreli s depešom. WikiLeaks-om. Svijet postaje otvorena knjiga. Nema tajni.
Svijet se našao u ogledalu. Ružan, sklon intrigama, spletkama, ogovaranju, nepošten...I prema sebi i prema drugima. Dok primate goste u kući niste sigurni da ćete već nakon pranja suđa otkriti na face-u svoj uradak, večeru. Gosti će potajno snimiti večeru vašim rukama spremljenu i slanjem maila postaviti je na faceu. Umjesto večere za pet, „svijet“ će saznati kako vam je juha od šparoga neukusna, da vam peka nije uspjela, da je kolač tvrd i neukusan, vino gorko, rakija čista brlja...Prija će saznati s kim joj je muž proveo večer. Isprika za kašnjenje kući spominjanjem produženog rada u office-u neće proći. Slike govore sve...
Neki dan dok sam išla po Tukca, led me je natjerao da sa autom potražim spas u nekoj podzemnoj garaži. Nisam uspjela, jer nemam daljinski za otvaranje vrata pa sam ostala ispod palme. Sama u autu sa upaljenim radiom“ KL“ i „Izgubljenom generacijom“ i farovima koji su osvjetljavali tragove u naslagama leda. Foto aparat mi je ostao u porta packu, a trenutak za nezaborav tražio je da bude zabilježen. Priča o propuštenim slikama nevremena pokvarila mi je raspoloženje. Nepunih pola sata kasnije na „24 sata“ ugledala sam sliku auta i sebe kako ispod palme čekam prestanak nevremena. Netko je iz obližnje kuće slikao i sve postavio na Net. Čak sam i tablicu na autu pročitala. Na sreću na mjestu suvozača nikoga nije bilo.
Kako bi svekrvi mogla u suprotnom objasniti što radim u tom trenutku na zabitom mjestu ispod palme. Gospodo, vrijeme je nudizma. Gole istine.CT, PET uređaji, sceneri, slike rožnjače, OIB, JBMG, kartice, otisak prsta, veličina sisa, obim nježnika, povijest bolesti, GPRS, Google, lokacija, izgled doma, detektori laži..., razotkrivaju nas u cijelosti.
Isto ka na nudi plaži Templuz u Komiži. Ka na Pizdici...Stara pošta, Nova pošta, Kupinovac, Velo žalo...Svaka vala, druga slika...Goli nježnik. Gola koka. Lipi osjećaj, meni...
Kako za koga.
Kad se jednom skineš na nudističkoj plaži, ovo novo doba razotkrivanja postaje normalna stvar. U tišini ispod tamarisa nije teško pročitati depeše s Wikleaksa o Zoranu Milanoviću, dečku „nestalnog karaktera“, Ljubi Jurčiću ex predsjedničkom kandidatu, čovjeku „bez karizme i sadržaja“, o „dominantnom“ lideru HDZ-a Ivi Sanader, o bezbojnom intelektualcu Ivanu Šimonoviću...Što bi dobro informirani kazali;-Ništa nova...
Svi smo pod povećalom. Pod lupom.
Valja nama živjeti sa slikom svojom. Bila ona lijepa ili ružna. Onakva kakvom bi je htjeli imati ili onakvom kakvom je imaju o nama.
Valja nama živjeti s depešama, a i bez njih...
Vreme, vrijeme, vrime; je za skidanje.- Skini mi se sa nježnika, rekao bi mi moj Tukac.
BTW. Bračko- komiški dodatak:Razmišljajte o boljim vremenima ; o litu, letu, ljetu 2011.
Apartmani u Komizi: www.dalmacija.net/komiza/lukrija