U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros sam se probudila sretna. Sretna zbog mog „hazbenda“, Tukca- Dalmatinca. Kako ne bi kada svi kažu kako iza sretnog & uspješnog muža stoji isto tako sretna & uspješna žena, Tukica.SD-a prenosi rezultate istraživanja nacionalnog „indeksa sreće“ u Hrvata. Pokazalo se: -Muškarci iz Dalmacije najsretniji su U Hrvatskoj!
Dalmatinci tvrde:-Sretnima nas čini more, sunce, (picigin, bočanje, pisma*.-*moja opaska), zdravlje i obitelj...
Poduzetnik iz Zadra, Duško Polovina tvrdi da mu unutarnji mir dolazi iz kršćanske orijentacije. Mirko Radak zahvaljuje što živi u skladnoj obitelji. Branimir Kvartuč iz Amerike vratio se korijenima i ovdje u rodnom kraju je pronašao – život. Umri muški, Ameriko!
Zabavljač, Damir Mihanović Čubi ima recept za sreću:- Dalmatinci su najsretniji u Hrvatskoj, a bili bi još sretniji da su recimo u Švicarskoj.
Istraživanje je ipak pokazalo da je sreća pratitelj onih koji žive u većem dalmatinskom gradu (ili Zagrebu- & tu je najviše Dalmoša) te onih koji su mlađi i sa zaradom većom od 8.500 kuna.
Tajnu sreće mog Tukca teško mogu odgonetnuti. Nije mlad. Ne zarađuje ni približno toliko koliko je potrebno za sreću.
Bit će da je stvar u meni. Koje sam ja „kurate“ sreće?!
Jučer na Baterijelo u igri parova izgubila sam sva tri seta: 2:6, 2:6, 0:6. Nisam se ošišala na nulu.
Nisam ja Nikola Pilić ma koliko igrala tenis blizu njegovog ex stana na Firulama. Dalmatinac i Splićanin sa adresom u Njemačkoj, pronašao je svoju treću sreću u Beogradu. Velikom gradu. Sa ekipom Srbije osvojio je „salataru“, Davis Cup...
Sreće ima. Samo je treba tražiti. I za nju se boriti. Sam/a ili u paru ili s obitelji. Bilo gdje; u Americi, Njemačkoj, Splitu, Zagrebu,
Beogradu, Sarajevu...
I ne treba biti samo Dalmatinac.
Za početak je dovoljno biti, ČOVJEK, po naški & komiški, COVIK!
Srećo moja...
Vrijeme,vreme, vrime je za sriću: Srićo moja, di si?!