turimti

29.08.2007., srijeda

Bremen-i-ta

Jutros sam se probudila bremenita. A, nisam. I ,kako ću? Kad moj Tukac , ka dolazi, ka ne dolazi s Lastova. Dugo toplo lito.
Bremen-i-to. Breme ipak postoji. Veliko je. Kad o njemu govorim prijama, svaka me dobro odmjeri, glavom zavrti i onako za sebe promrlja; -Nije njoj lako. Nije. Al, bogme nije ni njima. Čovjek pod bremenom vlastitih briga često nije spreman saslušati druge. Ni razumjeti. Taman kad pred ogledalom i onim najvjernijim priznaš težinu problema s kojima si suočena, sjetiš se da to ni približno nije ,niti djelić problema s kojima se svakodnevno prije nose.
A, nose se u pičku materinu..
Jedna pije; praxitene, normabel, druga ; lekadol, treća; potalcefaleksin, sanval...Četvrta je zrela za komunu. Peta je na metadonu. Šestoj je najbolje. Ona je na Stipinom. I, tako pet, šest puta za redom. Noću.Stipe je potentan. Tek mu je dvadesetdruga.Godina. Čvrst. Lip. Apolon. Samo da ne sagori mlad. Ka , Grčka..
Neki svoje probleme rješavaju tabletama, neki probleme stvaraju-kurcem.
Vremena su bremenita. Vremena su kurčeva.
Kadkad bolja. Kadkad gora.
Bremen-Zagreb, Werder-Dinamo 0:3. Tip dva. Koeficijent ; stipinih 23 cm.

- 06:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.08.2007., četvrtak

Propuh, propuh, svuda oko nas

Jutros me je probudio propuh u frižideru.Prazan i gore i dolje.. Gore ne može biti. Ni s hladnjakom ništa nije bolje. Bolje o tomu ne razmišljati. Čim razmišljam zaboli me glava. Kad to kažem Tukcu, on bez isprike odvali:–Bole me kurac!.Zato ovoga puta idemo doktoru.
S doktorom morate biti nježni. Sa sestrom, također. Pogotovu što je riječ o nježniku. Problem dobije na težini ako nemate sestru. To je naš hendikep.
Spas smo našli u televiziji. Gledamo kako su naši nogometaši u Sarajevu naguzili njihove . I to tako, pet puta. Bosanci nas svega tri puta.
Mene, Tukac kada stigne. Nije me stigao još od korizme. Post dug. Post kratak. Kako se uzme.
Nakon skandalozne odluke sudca o puštanju na ljetovanje ubice mladića , nije nemoguće da bi neki mogli potražiti pravdu i na neki drugi naćin. Osam dilera s Brda u Splitu je uhićeno. Sutra bi ih mogli pustiti, jer negativno djeluju na ostale uhićenike. S brda ,s dola...
BTW.
Večeras na Dubrovačkim ljetnim igrama, Držić se vratio kući.Vujica bi se iduće godine vratila kući u Neum. Samo je Lesi ostao vjeran Briselu i Ines S. U nedjelju u Trogiru otvaranje Prvog Festivala Filmske Glazbe Trogir 2007.,počinje dodjelom nagrada KAIROS i velikim koncertom simfonijskog orkestra i solista ;Radojka Šverko, Dado Topić, ..(www.trogirfilmfestival.com)
U ponedjeljak je regata festivalskih brodova, Marina Trogir-Marina Frapa,
(u 12 sati polazak-važi za Broda ak se javi;maturanti68@yahoo.com)

- 22:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

21.08.2007., utorak

Gdje je Paris, a gdje Hilton?

Jutros sam se probudila s daljinskim u ruci.
Bolje daljinski u ruci nego Tukac na Lastovu.
Vlažna. Čista, «Noćna mora». Bez Ševe. Bez Jajana. Glava promjera 55 cm i upola manje incha. U mjenjačnicama EUR nikad niži. Pad na 7,11 kuna. Od Blanke Vlašić se u Osaki na Svjetskom prvenstvu u atletici očekuje skok preko 2 i 10 cm. Samo je trener Hajduka, Pudar, stabilan. Konstanta, 135 kg težine. Nikako, uskladiti trend.
Paris Hilton na Resniku?! Sletila? Poletila? I, tako 24sata...
Nicky Hilton u Podstrani. Podstrana blizu Splita. Split ,metropola Mediterana. Ivica Đikić u «Vili Dalmacija». Radman u Parisu. Ubica na godišnjem odmoru. Žrtva na Lovrincu.Sudac u prknu. Ana, ministrica u Zadru.Šprajc na TV dnevniku. Saša Kopljar u čudu.
Bože ,di je moja Kita? Gdje je Paris? A, gdje je Hilton?
Hrvatska ne spava. Mlađa Hiltonica također. Urednik DESK-a jutarnjih novina, poput njih. Ne spava.
Nitko me ne hebe. Prava Noćna mora. A, kad se mora, onda ništa nije teško.
Najteže je neznanje.
Gdje je Paris, a gdje Hilton???

- 06:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

19.08.2007., nedjelja

Seri, seri, moj galebe

Jutros sam se probudila s Veselkom Tenžerom. Tvrdi omot njegove knjige «Zašto volim Zagreb» ostavio mi je trag na licu.
Dubok trag pokrenuo je lavinu sjećanja. Sjetila sam se majke i oca koji su mi podarili rodni list u kome piše rodno mjesto; Zagreb. Zagrepčanka. Purgerka. Purgerica.
Sjetila sam se prvih koraka u Ribnjaku. Našem parku. Prvog sankanja s ocem niz Šalatu. Prvog nokauta na Trgu Republike. Između jedina dva parkirana auta, oca su mi nokautirali kada je mangupima zaprijetio zbog dobacivanja majci. Sjetila sam se naših šetnji Kaptolom. Tkalčom. Stubama niz Dolac. Sendviča sa paštetom. Zimske, Gavrilović salame. Kriške kruha, masti i aleve paprike. Milproda.Veliki trenutak jutarnjeg vraćanja u srećno djetinjstvo. Osjetila sam ukus i miris prošlih vremena.
Glas sa splitske ulice, vratio me je u sadašnjost. Tvrdu realnost. Realnost koja ostavlja također dubok trag za neka druga, buduća vremena.
Probudile su me purgerice s glasnim čuđenjem;- Kaj je ovo? Jel to Riva? Gdje je stara riva?
A, milo splitsko dite će njima:- Stara Riva je pokopana i s njom ona najstarija. To što nema ljudi, ne treba vas čuditi. Ljude su potirali ća. Neke na Lovrinac, neke u Get, Pjacu, Voćni trg, na Bače…. Ove što vidite kako se igraju školice i preskaču kockice kako im ne bi štikle završile u kolektoru su Mrtve duše. Gogoljeve? Ne, onih iz Banovine. Uvečer kad sjednu na štekat, samo oni ispod 80 kila radi slabih stolica, dogodi se cudo. Na nebu zvizde,među nogama, isto.Stolovi svijetle u modroj boji kluba ,sveta imena ,Dinamo. Podvala purgerska.
I, dok se žalim na uši i viku, prija me tješi kako je to još uvijek bolje nego da sam svršila okačena za te iste uši na aufinger ili pocinčanu vješalicu na rivi.
-Zamisli da si tako okačena , a moraš u WC-veli mi prija.
Zamislila sam. Na tren sam bila Galeb Jonathan Livingston.
Bilo mi je lakše. Ljepše zvuči:-Seri, seri ,moj galebe, nego zagrebačka spika ;-Kaj je ovo? Jel to Riva?

- 15:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

16.08.2007., četvrtak

Sa or bez osjećaja

Jutros sam se probudila bez osjećaja. Sinoć mi je Tukac s Lastova poručio kako sam bezosjećajna. Sa or bez osjećaja je hebena stvar. Stvar je u osjećaju. Da ne duljim, lako je onima koji nemaju problema s osjećajem. Nemaju potrebe razglabati što je bolje, jemati ga or ne jemati.
Antonio s prvog kata iz susjednog portuna toj problematici pristupa čisto filozofski;-Boli me nježnik za sve one koji su opterećeni osjećajima. Njemu je lako. On jema nježnik, a moj je na Lastovu. Teško je to što ne mogu biti ravnopravna sa susidom.
Kako bi to bilo da se ja postavim u njegov položaj i kažem kako me boli međunožje. Što bi susid kazao?
Možda;- Zatvori usta, smanji propuh, smanjit će se bol. A, mene boli nepravda. Njega nježnik.
Stvarno gadan je to osjećaj.
Osjećaj da si Tukica...

- 18:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #

15.08.2007., srijeda

Pile, cura,Tukica...

Jutros sam se probudila s tragovima na duši. Bili su bolni. Svaki pokret tijela me je podsjećao na neudoban kauč mog psihića iz ulice Ispod kose. Plač iz duše nisam mogla kontrolirati.
Suze. Jecaj.
A, do mene dopiru "Hrvatske vode" srećne i zadovoljne; Plači pizdo, plači!
I, ovce na Kornatima su srećne.
Ne treba im ni slana, ni travke vlažne. Ni, Čoban-ković.Suze moje, vraćaju ih u život. Mene može vratiti samo spoznaja, što sam i tko sam?
Pitala sam dr. Dragu; Što sam? Za njega sam ; Pile moje! Za Tukca , Tukica.Za neke blogere, CURA. Trodjelna sam. A, nisam. Čak i moj alter Ego se u čudu ispružio na kauču i čeka rasplet.
Nema mi druge do sjesti gola na kopir stroj i uslikati se. I, to nakon depilacije. Hebo pile, hebo curu, hebo tukicu koja ne izgleda kao metro intelelektualac.
Sve to u ime istine. Istina je jedna. Nisam ja, Kurosawa.
Kauč mi nije pomogao.
Pomoćiće mi kopir stroj iz Banovine. Ne želim biti trodjelna, podvojena osoba.
Želim biti jedinstvena, Vaša Tukica.
BTW. "Splitsko lito" je svršilo, prerano -tvrdi Teuta.
Pet opernih zvijezda, pet olimpijaca glazbenih; Mula,Fijačko,Mužek, Manolov, Čikeš, ukrasilo je sinoć nebo iznad Splita.
Gđa. Kirigin s nasljednicom, mladi jedriličar u liku trenutačnog gradonačelnika u partnji prelijepe dame,brojni za/ostali Splićani bili su oduševljeni.
(Teeja nije jemala kartu za koncert na Prokurative)
Oni što su otišli do Muća, Dicma, Prgometa i dalje, također su oduševljeni jer su između Vele Gospe i "prekprekjučer" mogli križati dva dana u kalendaru i pisati G.O.
I, ja sam svršila. Bolje ikad , nego nikad.

- 11:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

11.08.2007., subota

Danas je subota, a neki kažu da nije

Jutros sam se probudila, kad ono subota. Jedna blogerica jučer piše kako će sutra biti "prekprekjučer". Tko je tu pametan? Ne mogu se mijenjati imena dana u tjednu. Bar, kada je u pitanju hrvatski jezik. Znam da je na engleskom subota-Saturday. E, jema jedan izuzetak. Otočani za ponedjeljak kažu, Dan prvi. Prvi dan.
Probudila sam se s otokom ispod oka. Otoče , volim te. To mi je ostavio moj Tukac. Pratila sam ga na brod. Kiša nam nije dala da se rastavimo. U otimanju oko ambrele, drška me pogodila u jagodicu. Sada sam sretna. Svatko jema svoj otok. Ja, ispod oka, Tukac u srcu. Lastovo. Jučer u petak oliti ga kako kažu "prekjučer", Tukac se vratio na svoj otok. Jazz se vratio u vidu glazbenih noći. I, Jazzie se vratila.I Rubie s Visa. Samo je Wandaluzija ostala vjerna jednom drugom otoku Nekad davno i ja sam provela svojih prvih devet mjeseci s Majkom na Lastovu dok je Otac šefovao u vojsci.
Cudo jedno kao u priči.
Svatko jema svoj otok.
Ja, jemam dva.
S oblogom ili s blogom lakše se preživi "prekprekjučer".
Subota. Ne , Vaša Tukica...

- 07:55 - Komentari (29) - Isprintaj - #

08.08.2007., srijeda

Splite, ja te volim...

Create Fake Magazine Covers with your own picture at MagMyPic.com

Jutros sam se probudila s glavom na tvrdom CD ovitku s dvojcem legendi, Mišom & Kerumom. Jučer je Tukac na Marmontovoj ulici užicao novi uradak Miše Kovača i partnera mu, legendarnog Keruma koji obilježava novu eru tranzicije Splita iz grada u selo. Dvojac bez kormilara, bar tako tvrde, osvaja Split novim hitom :-Splite, ja te volim! Ostali protukandidati za izbor gradonačelnika/ce za sada sviraju & pjevaju nježniku. Nepokoreni grad postoji još samo na filmu o Zagrebu 1941. godine. Istina

- 16:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Tuka ujutro, tuka za ručak, tuka za cijeli život

Jutros sam se probudila s okusom gorčine. Popela mi se do grla. Imala sam osjećaj da ću povratiti svaki tren. Tren ,nije hren. Gledam ga u krevetu. I, čudim se koliko je velik. Moj veliki Tukac. Strašno sam ponosna na njega. Kad sretnemo nepoznate, svi ostanu otvorenih usta kad čuju da radi u Banovini.
A, Vi stvarno radite u Banovini?-pitaju ga. Da! O, onda mi možete srediti GUP, DUP...oduševljeno se uvlače novostečeni "prijatelji".-Kako da ne. Sve kopije mogu biti vaše. Ja, naime radim na kopir stroju-veli moj Tukac. Nikome nije jasno kako tako veliki čovjek, pa "radi"na stroju...Volim ga. Najlipše mi je kada pred spavanje zavuče se u krevet pored mene i kaže mi;Turimtikitu, tukice...

- 16:47 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.