Jutros sam se probudila s tragovima na duši. Bili su bolni. Svaki pokret tijela me je podsjećao na neudoban kauč mog psihića iz ulice Ispod kose. Plač iz duše nisam mogla kontrolirati.
Suze. Jecaj.
A, do mene dopiru "Hrvatske vode" srećne i zadovoljne; Plači pizdo, plači!
I, ovce na Kornatima su srećne.
Ne treba im ni slana, ni travke vlažne. Ni, Čoban-ković.Suze moje, vraćaju ih u život. Mene može vratiti samo spoznaja, što sam i tko sam?
Pitala sam dr. Dragu; Što sam? Za njega sam ; Pile moje! Za Tukca , Tukica.Za neke blogere, CURA. Trodjelna sam. A, nisam. Čak i moj alter Ego se u čudu ispružio na kauču i čeka rasplet.
Nema mi druge do sjesti gola na kopir stroj i uslikati se. I, to nakon depilacije. Hebo pile, hebo curu, hebo tukicu koja ne izgleda kao metro intelelektualac.
Sve to u ime istine. Istina je jedna. Nisam ja, Kurosawa.
Kauč mi nije pomogao.
Pomoćiće mi kopir stroj iz Banovine. Ne želim biti trodjelna, podvojena osoba.
Želim biti jedinstvena, Vaša Tukica.
BTW. "Splitsko lito" je svršilo, prerano -tvrdi Teuta.
Pet opernih zvijezda, pet olimpijaca glazbenih; Mula,Fijačko,Mužek, Manolov, Čikeš, ukrasilo je sinoć nebo iznad Splita.
Gđa. Kirigin s nasljednicom, mladi jedriličar u liku trenutačnog gradonačelnika u partnji prelijepe dame,brojni za/ostali Splićani bili su oduševljeni.
(Teeja nije jemala kartu za koncert na Prokurative)
Oni što su otišli do Muća, Dicma, Prgometa i dalje, također su oduševljeni jer su između Vele Gospe i "prekprekjučer" mogli križati dva dana u kalendaru i pisati G.O.
I, ja sam svršila. Bolje ikad , nego nikad.
Post je objavljen 15.08.2007. u 11:55 sati.