| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

|
Jutros sam se probudila "nakurčena". Ne zbog mog Tukca, vengo radi Mamića. Cijeli prethodni dan i večer na radost voditelja informativnih programa nacionalnih televizija, Mamić, čuveni gospodarstvenik i miljenik užeg kruga Dinama, nabijao me je kao i sve ostale gledatelje na kurac. Nisam to željela. Lažem, željela sam , ali ne na njegov kurac. Željela sam da me nabije moj Tukac. Bilo je to užasno nabijanje. Osjećala sam se krivom što sam rođena u Zagrebu u bivšoj državi koja se zvala Jugoslavija. Bolilo me je što je i moje mrtve roditelje osvjedočene domoljube, partizane, taj veliki katolik i Hrvat nabijao na kurac. Moj osjećaj nije ništa bolji od one jadne Srpkinje što su joj Mamićevi uzori, zabili kolac u"pičku", rečeno jezikom dotične veličine. Sinoć sam bila "silovana", nabijena na kurac uz zadivljene poglede hrgica, šprajceva, anica... Sinoć je građanstvo Hrvatske skončalo u septičkoj jami u koju se posrao i popišao, veliki domoljub i Dinamovac. Hvala medijima za takav ugođaj. Hvala Ti draga zemljo! Otvori se zemljo! |
|
Jutros sam se probudila ka pizda. Karakterna. Sujetna. Zločesta. Rubi me pita; -Jesam li muško? Ne znam, jel me to vidjela ovoga ljeta na nudi plaži Templuz u Komiži. Jer, obrijana sam. Doli. Ka, muški, gori. A, u meni gori. Osjećam se ka možda, Hrvoje iz BB-a (oprosti Kinky-gledala ni/sam) kad su ga pitali ; -Jel žensko? Jel ga prima? Mislila sam da sam najveća pizda. Kad ono TV prozor u svijet mi otkri neviđenu količinu pizda. Otvoriš jedan kanal, izleti pizda. Otvoriš drugi; dvije pizde. Otvoriš treći; cunami od pizda... Ministar obrazovanja i športa potpisao za ZNA SE. Lijeva i desna ruka glave vučije stranke, otpisale glavu. Torcida premazala bilom bojom Predcednika. Sestre Conte iz Omiša zbrinule mitoloških100.000 Eura. Prvi čovjek prestolnice tetura od hidranta do hidranta s čašom... 210.000 "gladnih" Hrvata i Hrvatica upisalo T-HT dionice... Pizda mu materina, kakve veze svi oni imaju s mojim osjećajem pizde. Nikakve. Sve je to pitanje karaktera. Da, što sam htjela reći: -Pizda tko izda. Živija, Karakter klub! |
|
Jutros sam se probudila ogrnuta novim godišnjim dobom.Jesen sam dočekala otvorenih očiju. Zapravo one nisu bile zatvorene od trenutka kada sam pročitala nešto što nije glupost, već sranje; «-Već potkraj mandata iduće vlade problem će nam postati nedostatak radne snage. Morat ćemo je uvoziti, a zbog mentaliteta i vjere mislim da ćemo morati razmišljati o ukrajinskoj radnoj snazi. Moramo favorizirati one koji će se lakše uklopiti u društvo i koji će biti manje konfliktni, a to su katolici i kršćani generalno, no to su na ovim prostorima i Bošnjaci koji su muslimani. Ozbiljna zemlja mora sve čimbenike uzeti u obzir. No apsolutno ću favorizirati kršćane.» Radimir Čačić, premijerski kandidat HNS-a, u emisiji "Nedjeljom u dva" na HTV-u, a ja prenijela iz najnovijeg Ferala. Koji rasizam?! Koja jesenja priča. Bliži kaput od košulje. Daklemm, bliži Ukrajinci od ljudi iz država s kojima se Hrvatska graniči. Mislim, kako je i danas u pravu Pajo Kanižaj kada je daleke 1968. u «Paradoksu» napisao; -U svakom čovjeku negdje duboko je sakriveno GOVNO. Govno do govneta. Usrana jesen stiže... |
|
Jutros sam se za razliku od jučer probudila s barelom nafte od 85 dolara i predugovorom za kupovinu dionica T-HT-a. Kad pomislim što me čeka na pumpi, eurosuper 95 po cijeni jednog litra 800 lipa ili osam kuna, ne znam što je ispravnije reći;"ne mogu" ili "nemogu". To je nerješiva dvojba stanara BB kuće. Lijepi su. Mladi su. Nabildani. Tetovirani. S "pircingom" ili bez. S durexom u džepu.Govore engleski. Prevode simultano. Tračaju ala stori. Svi su sa svojih 18 godina života prošli, mnogo toga. Škola im ulica i TV sapunice. Nisu se hebali cijela dva mjeseca. Ja, evo, skoro cilo lito. Da o tomu nisu govorili, ne bih se ni sitila kad mi je zadnji put Tukac šaptao;"turimtikitu"... |
|
Jutros se nisam probudila. Ostala sam u krevetu. Krevet 140 x 200. Kako mi nema Tukca, mogla bih spavati i na štednoj varijanti, 90 x 200. Podnica anatomska. Posteljina iz Kauflanda. Nemam novca za nešto drugo. Misli mi lutaju. Od zida do zida. Najgore je kad ostanu na plafonu. Stalno strahujem kako će mi pasti na glavu. Dosta mi je problema. Pa, još i te misli. Mislim kako je teško biti sam. Imaš muža, nemaš muža. On ima mene, ali ima i Mamu. Mama treba njega, al trebam ga i ja. Sad je kod nje. Na Lastovu. Do kad će biti? Samo Đekna zna... |