Jutros sam se probudila "nakurčena". Ne zbog mog Tukca, vengo radi Mamića. Cijeli prethodni dan i večer na radost voditelja informativnih programa nacionalnih televizija, Mamić, čuveni gospodarstvenik i miljenik užeg kruga Dinama, nabijao me je kao i sve ostale gledatelje na kurac. Nisam to željela. Lažem, željela sam , ali ne na njegov kurac. Željela sam da me nabije moj Tukac.
Bilo je to užasno nabijanje. Osjećala sam se krivom što sam rođena u Zagrebu u bivšoj državi koja se zvala Jugoslavija. Bolilo me je što je i moje mrtve roditelje osvjedočene domoljube, partizane, taj veliki katolik i Hrvat nabijao na kurac.
Moj osjećaj nije ništa bolji od one jadne Srpkinje što su joj Mamićevi uzori, zabili kolac u"pičku", rečeno jezikom dotične veličine.
Sinoć sam bila "silovana", nabijena na kurac uz zadivljene poglede hrgica, šprajceva, anica...
Sinoć je građanstvo Hrvatske skončalo u septičkoj jami u koju se posrao i popišao, veliki domoljub i Dinamovac.
Hvala medijima za takav ugođaj. Hvala Ti draga zemljo! Otvori se zemljo!
Post je objavljen 30.09.2007. u 12:29 sati.