Jutros sam se probudila s okusom gorčine. Popela mi se do grla. Imala sam osjećaj da ću povratiti svaki tren. Tren ,nije hren. Gledam ga u krevetu. I, čudim se koliko je velik. Moj veliki Tukac. Strašno sam ponosna na njega. Kad sretnemo nepoznate, svi ostanu otvorenih usta kad čuju da radi u Banovini.
A, Vi stvarno radite u Banovini?-pitaju ga. Da! O, onda mi možete srediti GUP, DUP...oduševljeno se uvlače novostečeni "prijatelji".-Kako da ne. Sve kopije mogu biti vaše. Ja, naime radim na kopir stroju-veli moj Tukac. Nikome nije jasno kako tako veliki čovjek, pa "radi"na stroju...Volim ga. Najlipše mi je kada pred spavanje zavuče se u krevet pored mene i kaže mi;Turimtikitu, tukice...
Post je objavljen 08.08.2007. u 16:47 sati.