turimti

  kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Prosinac 2025 (1)
Travanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Kolovoz 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (2)
Listopad 2023 (2)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Prosinac 2021 (1)
Studeni 2021 (2)
Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (2)
Kolovoz 2021 (3)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Svibanj 2020 (2)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (4)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (2)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!




Hrvatske Web Stranice



E-mail:likmasplit@yahoo.com

Slobodno ocijenite blog; od 1 do 5
5
4
3
2
1
  
pollcode.com free polls





Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr


19.08.2007., nedjelja

Seri, seri, moj galebe

Jutros sam se probudila s Veselkom Tenžerom. Tvrdi omot njegove knjige «Zašto volim Zagreb» ostavio mi je trag na licu.
Dubok trag pokrenuo je lavinu sjećanja. Sjetila sam se majke i oca koji su mi podarili rodni list u kome piše rodno mjesto; Zagreb. Zagrepčanka. Purgerka. Purgerica.
Sjetila sam se prvih koraka u Ribnjaku. Našem parku. Prvog sankanja s ocem niz Šalatu. Prvog nokauta na Trgu Republike. Između jedina dva parkirana auta, oca su mi nokautirali kada je mangupima zaprijetio zbog dobacivanja majci. Sjetila sam se naših šetnji Kaptolom. Tkalčom. Stubama niz Dolac. Sendviča sa paštetom. Zimske, Gavrilović salame. Kriške kruha, masti i aleve paprike. Milproda.Veliki trenutak jutarnjeg vraćanja u srećno djetinjstvo. Osjetila sam ukus i miris prošlih vremena.
Glas sa splitske ulice, vratio me je u sadašnjost. Tvrdu realnost. Realnost koja ostavlja također dubok trag za neka druga, buduća vremena.
Probudile su me purgerice s glasnim čuđenjem;- Kaj je ovo? Jel to Riva? Gdje je stara riva?
A, milo splitsko dite će njima:- Stara Riva je pokopana i s njom ona najstarija. To što nema ljudi, ne treba vas čuditi. Ljude su potirali ća. Neke na Lovrinac, neke u Get, Pjacu, Voćni trg, na Bače…. Ove što vidite kako se igraju školice i preskaču kockice kako im ne bi štikle završile u kolektoru su Mrtve duše. Gogoljeve? Ne, onih iz Banovine. Uvečer kad sjednu na štekat, samo oni ispod 80 kila radi slabih stolica, dogodi se cudo. Na nebu zvizde,među nogama, isto.Stolovi svijetle u modroj boji kluba ,sveta imena ,Dinamo. Podvala purgerska.
I, dok se žalim na uši i viku, prija me tješi kako je to još uvijek bolje nego da sam svršila okačena za te iste uši na aufinger ili pocinčanu vješalicu na rivi.
-Zamisli da si tako okačena , a moraš u WC-veli mi prija.
Zamislila sam. Na tren sam bila Galeb Jonathan Livingston.
Bilo mi je lakše. Ljepše zvuči:-Seri, seri ,moj galebe, nego zagrebačka spika ;-Kaj je ovo? Jel to Riva?

- 15:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.