Nevidljive stranice
27.03.2008., četvrtak
Sitna točka neba daleki je astronaut
Znam par astronauta koji žive na Zemlji ali svejedno u bestežinskom stanju prkose gravitaciji ne obazirući se što ih netko uporno pokušava vratiti na tlo. Astronautu odgovara nebo i atmosfera,samo tako astronauti liječe svoju opsesiju nebom uvijek pokušavajući pogledom zagrabiti što veću porciju plavetnila. Pohlepno da ali tko u takvim trenucima kada iskreno voli ne bi htio za sebe zadržati što više ljubavi...I ja sam nekada davno bio astronaut ali izgleda da me nebo prestalo voljeti ili sam jednostavno postajao teži pa me oblaci više nisu mogli na sebi zadržati. Padao sam iz dana u dan sve niže i shvativši kako ću jednom ipak dotaknuti dno odlučio uhvatiti čitav svemir u malenom kamenu koji sada visi o mome vratu i ne on me ne privlači ka tlu,on me samo podsjeća na dane kada bio sam jedan od astronauta i prije svakog sna šapuće priče o kraljevstvu iz kojeg sam bio potjeran poput Lucifera ili kako se već zvao jedan od izgnanih...Izgleda da ipak nije krivo nebo kriv sam ja pa i crvenilo na mome licu me redovito odaje, a ja se uporno pokušavam sjetiti što sam to loše učinio da se tako sramim svog postojanja i pitam se čime sam zaslužio okove koji prizemljili su atronauta... |
- 22:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #
09.03.2008., nedjelja
Mislim da bih mogao zamrziti Boga
Glas mi je u pravilnim razmacima podrhtavao dok sam čitao ostatak tvog života. Kostiju ukočenih dovedenih do neupotrebljivosti već vidim ti suze niz lice kako klize pa plačem i ja, plačem zajedno s tobom,proklet bio onaj tko ti je oduzeo mladost. Miris čiste posteljine u zamračenoj prostoriji na predivnom licu poigravaju se strah i bol a ja ne mogu pomoći i želim ti pokloniti savršeni dan a ne znam kako jer izgleda da polagano odlaziš od mene,ponovno vratili su se odlasci...Čak i iza debelih zidova osjetim prigušene jecaje,vidim grčeve koji postali su nova uspavanka,čujem proklinjanje svetih imena pa se i ja pridružujem u mržnji svevišnjega...Tako sam ga dobro odigrao,Kamova,prepunog prijezira i oholosti,zamjerki i razočaranja,lišenog slobode,ponekad pomislim da sam igrao samog sebe,ali ja svoju slobodu posjedujem,ti si mi je poklonila...Sijećam se kako molili smo krunice kada bili smo mladi,kako baka nas je učila i govorila da vjerujemo u Boga.Što se dogodilo s našim molitvama pitam se sada zar uzalud smo gubili vrijeme,na što smo potrošili dragocjene trenutke mladosti,na iluzije za koje više nismo ni sigurni da li postoje...Kada su mi rekli da ne postavljam pitanja odustao sam od svega i proglasio se agnostikom...Odgovori mi više,ne mogu zauvijek biti nevjernik... |
- 16:11 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Sloboda čekanja
Pogledaj mi sjenu na podnevnom suncu tako malena dok čekam te na ulici ispred tvoje zgrade čak je i njena tako uplašena da ni ne mogu se sakriti u hladovinu,pa čekam i čekam i mislim kako bi sada želio imati bijeli kišobran iako na visinama nema ni jednog plačljivog oblaka...Zahvaljujem na povjetarcu tako sličnom ljetnjem a tako dalekom od ljeta,onom istom koji donosi sa sobom more i plažu i bolni miris soli uspomena,pa samo uzdahnem i osjetim prsa sada toliko bolna i prazna i sjedam na zid i smijem se samom sebi...Upirem pogled prema tvom prozoru i gledam zastore kako brzo pomiču se kao da upravo netko tu stajao je i promatrao me kako se smijem...Mislim da je prošlo mnogo sati čekanja jer sada moja sjena već je narasla gotovo kao i ja, vrata se svejedno ne otvaraju a zavjese jedanaestog kata još ne miruju,mislim da bih mogao zaspati čekajući...Ipak odlazim ali sasvim polagano možda ipak začujem korake što odzvanjaju od zidove tako zvučno i prepoznatljivo i ja se okrenem i ugledam tebe,ali čak i kada tako usporeno hodam ti se nikada ne pojaviš a meni,meni izgleda da nikada ne dosadi čekanje... |
- 11:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #
02.03.2008., nedjelja
Gušter plave boje
Pomišljam o današnjem danu,tako jednostavnom i ispunjenog suncem i glazbom. Čini mi se da bi cijelo posljepodne mogao provesti na užarenom kamenu ležeći,upijajući ga poput kakvog reptila bivajući postojan i nepromjenjiv kao i podloga na kojoj bi stajao. Pomislio bih da tirkizno nebo može dosaditi ali s vremenom postaje sve zanimljivije. Mogao bih današnji dan proglasiti danom lijenosti i sanjarenja,ponekad i nedjelja zna biti ispunjena subotom,a privid sreće iz noći prije prenio bi se na današnji dan...I kada sklopio bi oči na maštenje o tome kako ovaj dan učinio bi posebnijim zamislio sam scene iz filmova starijih i novih kako upotpunjuju postojanje mog današnjeg lica i nisam mogao oživjeti nijednu savršeniju od one koju upravo živim.Da u tom trenutku ništa i nitko mi nije nedostajao...Povremeno se ponovi takav dan ali uvijek iznova večer se prikrade tako neopisivo duga i usamljena pa povrati iste osjećaje koje opet moram proživljavati,opet iz početka...U iznova zatvorenom pogledu samo sjeta i žudnja za onim osjećajima koje samo na filmu sam vidio, oči kao velika zrcala i pulsirajuće usne užarene od ljubavi...Sjetim se da iznova sanjam isti san... |
- 21:27 - Komentari (8) - Isprintaj - #
|
Rujan 2009 (1) Kolovoz 2009 (1) Srpanj 2009 (3) Travanj 2009 (1) Veljača 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (1) Listopad 2008 (1) Kolovoz 2008 (2) Srpanj 2008 (3) Lipanj 2008 (2) Svibanj 2008 (5) Travanj 2008 (2) Ožujak 2008 (4) Siječanj 2008 (1) Prosinac 2007 (4) Studeni 2007 (4) Listopad 2007 (2) Rujan 2007 (3) Kolovoz 2007 (4) Srpanj 2007 (1) Lipanj 2007 (4) Svibanj 2007 (4) Travanj 2007 (2) Ožujak 2007 (3)
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
...ZAGLEDAJ SE U CRNU RUPU MAĐIONIČAREVA ŠEŠIRA,MOŽDA NAIĐEŠ NA BIJELE ZEČEVE,GOLUBOVE I MIŠEVE,JER U NJEMU MOŽDA NAIĐEŠ NA MAŠTU,MOŽDA NAIĐEŠ NA MENE... ...PJESMA MOG RASPOLOŽENJA... ...IMAM JA I MSN... edi_celic@hotmail.com  CIRCA SURVIVE-THE DIFFERENCE BETWEEN MEDICINE AND POISON IS IN THE DOSE Move one inch at a time. Don't make shit rhyme. Would it be easy to repeat the first line? My mind's not a well; It won't run dry. Just keep drinking water and you'll be alright. This is paralysis.... with no time at all to let go. Well don't call me by my full name, And all this is temporary. It feels much better to know that you won't feel a thing. Well don't talk about it; Write it down but don't ask for help. I can't be honest with even myself. Did you ever wish you were somebody else? Accomplishments are transient. They pulled me in unremittingly. Just lasting this long, I feel relieved to let repetition save me. Well don't call me by my full name, And all this is temporary. It feels much better to know that you won't feel a thing. Well don't talk about it; Write it down but don't ask for help. I can't be honest with even myself. Did you ever wish you were somebody else? Move one inch at a time. You'll be just fine. Move one inch at a time. You'll find... They pulled me in but accomplishments are transient. They pulled me in but accomplishments are transient. Well don't call me by my full name, And all this is temporary. It feels much better to know that you won't feel a thing. Well don't talk about it; Write it down but don't ask for help. I can't be honest with even myself. Did you ever wish you were... Did you ever wish you were... Did you ever wish you were somebody else? CIRCA SURVIVE-WE'RE ALL THIEVES ost in a haunting thought spinning me around once more I wake, just to feel the way as the daylight comes around I turn with my eyes on the back door your face is light and cocaine white one message beating through smokes filled the air and I'm struggling to breathe let them be calm so I finally can sleep everything you intended to say don’t go back on your words you always said you'd tell me first verse after endless verse I can't escape the echoed words I long, long to find a cure for the feeling I find in these chords I smile as it burns your face is light and cocaine white one message beating through I've been erased I've been erased from the picture excuse, oh no anything goes excuses, you know it doesn’t work excuse, oh no anything goes excuses don’t work. excuse me this will calls out desperate excuse me this will calls out desperate smokes filled the air and I'm struggling to breathe let them be calm so I finally can sleep everything you intended to say don’t go back on your words you always said you'd tell me first smokes filled the air and I'm struggling to breathe let them be calm so I finally can sleep. CIRCA SURVIVE-ACT APPALLED well, you walk straight but not like them to fool them in make it seem like you're in trouble make a sound fake it enough what made you so scared? maybe you're mistaken for someone who cares if you remember (remember) I've been trying to get back to the center but I'm sure it's not like it was before to make them drink tell 'em that it's only water no one leaves til we figure this out what made you so scared? maybe you're mistaken for someone who cares if you remember (remember) I've been trying to get back to the center I'm sure it's not like it was before patience, both we and our words are over produced by influence I'm only asking if you remember (remember) I've been trying to get back to the center but I'm sure it's not like it was |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||