Marketing
Mislim da bih mogao zamrziti Boga
Glas mi je u pravilnim razmacima podrhtavao dok sam čitao ostatak tvog života. Kostiju ukočenih dovedenih do neupotrebljivosti već vidim ti suze niz lice kako klize pa plačem i ja, plačem zajedno s tobom,proklet bio onaj tko ti je oduzeo mladost. Miris čiste posteljine u zamračenoj prostoriji na predivnom licu poigravaju se strah i bol a ja ne mogu pomoći i želim ti pokloniti savršeni dan a ne znam kako jer izgleda da polagano odlaziš od mene,ponovno vratili su se odlasci...Čak i iza debelih zidova osjetim prigušene jecaje,vidim grčeve koji postali su nova uspavanka,čujem proklinjanje svetih imena pa se i ja pridružujem u mržnji svevišnjega...Tako sam ga dobro odigrao,Kamova,prepunog prijezira i oholosti,zamjerki i razočaranja,lišenog slobode,ponekad pomislim da sam igrao samog sebe,ali ja svoju slobodu posjedujem,ti si mi je poklonila...Sijećam se kako molili smo krunice kada bili smo mladi,kako baka nas je učila i govorila da vjerujemo u Boga.Što se dogodilo s našim molitvama pitam se sada zar uzalud smo gubili vrijeme,na što smo potrošili dragocjene trenutke mladosti,na iluzije za koje više nismo ni sigurni da li postoje...Kada su mi rekli da ne postavljam pitanja odustao sam od svega i proglasio se agnostikom...Odgovori mi više,ne mogu zauvijek biti nevjernik...
Post je objavljen 09.03.2008. u 16:11 sati.