Nevidljive stranice
31.05.2007., četvrtak
Nazovi me
|
On leži na krevetu i dira se po tijelu.Ona sa žudnjom u očima zove ga k sebi.On ustaje s kreveta i spotiče se u mraku.Ona svojim zamamnim prstima pruža prema njemu.On sa staračkim jaukom podiže svoje masno,debelo tijelo sa poda.Ona uzdahne jer je sama.On pocrvenio od neugodnosti nastavlja nesigurno svoj put prema njoj.Ona sjedi raširenih nogu i skriva svoju čednost.On dolazi do stola i uzima naočale.Ona izvikuje nekakve brojeve.On ponavlja te brojeve u sebi.Ona gubi dostojanstvo.On gubi samopoštovanje.Ona vrišti za njim.On ubrzava svoj korak.Ona moli za novac.On dolazi do televizora i gleda je ravno u oči.Ona stoji pred njim i gleda ga ravno u oči.On vidi maloljetnicu.Ona vidi obitelj u Rusiji.On je želi.Ona njega ne želi.On ima previše vremena i novca.Ona ima premalo slobode i nade.On zove nju.Ona se javlja na telefonski poziv.On šuti.Ona dahće.On svršava.Ona plače od tuge.On...ona...on...ona... |
- 22:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #
30.05.2007., srijeda
Adam i Eva
|
Ona je samo sjedila na tom naslonjaču i zurila u prazno kao da se ništa nije dogodilo.Među prstima je držala cigaretu koju je zapalila automatski.Gorjela je dok je pepeo padao na istrošeni tepih koji je toliko puta posvjedočio njihovoj ljubavi.Kao da nije disala,kao da nije osjećala...samo je i dalje gledala i ništa nije vidjela...On je i dalje stajao kraj prozora zgrčen u nekom mislilačkom položaju i pokušavao reći nešto,ali svaki put kad bi izrekao početak rečenice prekinula bi ga riječima razumijem...i onda bi on uzdahnuo kao proboden oštricom hladnog mača i vratio se u prijašnji položaj.Iz njenih očiju tekle su suze,crne od šminke koje su padale na njenu od bolesti izblijedljelu put i dalje u sitnim potocima tekle niz njen vrat,grudi i ruke.I on je plakao ali je pokušao skriti suze.Želio si je razderati odjeću jer se osjetio kao da se guši,kao da mu je Eva ovila svoje bljedunjave prste oko vrata i sada ga polagano muči dok u potpunosti ne izdahne.Krenuo je prema vratima,odlučno,snažnim korakom...Odjenuo je svoj crni kaput u čijem je unutarnjem džepu još uvijek stajao njen svileni rubac.Čitav je kaput mirisao na nju.Polagano je otvorio vrata koja su vrištala od starosti,pogledao je posljednji put i isto tako oprezno ih zatvorio.Napravio je jadan korak i stao,a zatim se začuo pucanj...Eva je ležala u sobi na tepihu sada pocrvenjelom od njene krvi.Adam je istog trena potrčao u sobu i čuo Evine posljednje riječi...Sad ću zaspati i probuditi se u snu u kojem će jučer biti danas...Adam je pao na koljena i zaplakao iz sve snage.Legao je kraj nje,zagrlio je i zaspao...Sutradan ih je zagrljene,na starom tepihu pronašla susjeda... |
- 22:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #
24.05.2007., četvrtak
Plave cipele i djevojka zvana Sue
|
Sue je sjedila na starom,drvenom tronošcu ispred oronule kuće po čijim se zidovima prkosno penjao tamnozeleni,neukrotivi bršljan.Sjedila bi ona tako satima gledajući brda u daljini koja su se valovito pružala na zapad.Dobrostivi joj je južnjak milovao dugu,smeđu kosu čiji su završeci spavali na njenim koljenima.Prstima je prebirala po njoj kao po najljepšoj anđeoskoj harfi i pjevušila milozvučne stihove o plavim cipelama.Baka joj je uvijek pjevala pjesme o njima dok je bila mala.Ali baka više nije tu...Ostala je samo uspomena na plave cipele koje je baka nosila kada bi išla na plesnjake s djedom.Kada bi se vraćali kasno navečer Sue bi sjedila na tom istom tronošcu i čekala baku koja je redovito mirisala na rum,što od kolača koje bi začinila tom slatkasto-gorkom tekućinom,što od potajnog degustiranja istog.I baka bi bila vesela i u nekom čudnom polusnu pjevala pjesme o svojim cipelama koje su svoju plavu boju upile od dugih putovanja s gusarima po nepreglednim morskim pustinjama,od ptica koje su ih u kljunovima nosile do nebeskih visina,od leptira tirkiznih krila koji su se kao sitne gusjenice u njih zavukli i postali nebeska stvorenja...Pjevajući,Sue je zaspala mirnim snom sve do sutona kada je i ona otišla...Ispred tronošca ostale su ležati prolivena boca ruma i plave cipele... |
- 17:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #
05.05.2007., subota
Moje ruke su slabe
|
Sjedim na obali rijeke koja tiho prolazi pokraj mene.Na mome dlanu je mnogo oblog kamenja.Bacam ih što dalje mogu.Pokušavam ih dobaciti do druge strane rijeke,ali moje ruke su slabe.Gotovo da ih čujem kako veselo povikuju dok lete kroz zrak.Nebo su prekrili leptiri koji zavodljivo plešu jedan oko drugog.Njihova raznobojna krila tvore najljepšu livadu što je ikad plovila nebom.Spuštam pogled na virove koji su nastali na površini rijeke.Gledajući ih osjećam se gotovo hipnotizirano,kao da mi se spava.Odmorit ću oči samo na trenutak...Odjednom na licu osjećam kapljice vode.Brzo otvaram oči dok mi niz lice klize umjetne suze.Sa druge strane je doletjeo kamen.Među grmljem zamjećujem djevojku crvene kose.Da,imala je crvenu kosu i to je sve čega se sjećam.Nisam joj vidio ni lice,ni ruke,ni grudi,ni noge...Ali bila je predivna...Pokušao sam izustiti nešto,ali riječi su postajale šapat koji je nestajao u vjetru.Posegnuo sam za njom i ona nije ustuknula,samo je sjedila i čekala.Voda mi je već sezala do koljena,osjetio sam kako mi tijelom prolaze trnci od hladnoće koja me cijelog okružila...Sada sam već plivao prema drugoj obali.Pokušao sam što snažnije grabiti vodu kako bi što prije došao do šljunka na kojem me ona čekala...Tihi šapat rijeke postao je glasna dernjava koja mi je parala uši.Nekada blaga struja sada mi je razdirala tijelo.Upao sam u vir koji me gutao sve dok nisam u njemu nestao...Znao sam,moje ruke su slabe... |
- 23:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #
|
Rujan 2009 (1) Kolovoz 2009 (1) Srpanj 2009 (3) Travanj 2009 (1) Veljača 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (1) Listopad 2008 (1) Kolovoz 2008 (2) Srpanj 2008 (3) Lipanj 2008 (2) Svibanj 2008 (5) Travanj 2008 (2) Ožujak 2008 (4) Siječanj 2008 (1) Prosinac 2007 (4) Studeni 2007 (4) Listopad 2007 (2) Rujan 2007 (3) Kolovoz 2007 (4) Srpanj 2007 (1) Lipanj 2007 (4) Svibanj 2007 (4) Travanj 2007 (2) Ožujak 2007 (3)
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
...ZAGLEDAJ SE U CRNU RUPU MAĐIONIČAREVA ŠEŠIRA,MOŽDA NAIĐEŠ NA BIJELE ZEČEVE,GOLUBOVE I MIŠEVE,JER U NJEMU MOŽDA NAIĐEŠ NA MAŠTU,MOŽDA NAIĐEŠ NA MENE... ...PJESMA MOG RASPOLOŽENJA... ...IMAM JA I MSN... edi_celic@hotmail.com  CIRCA SURVIVE-THE DIFFERENCE BETWEEN MEDICINE AND POISON IS IN THE DOSE Move one inch at a time. Don't make shit rhyme. Would it be easy to repeat the first line? My mind's not a well; It won't run dry. Just keep drinking water and you'll be alright. This is paralysis.... with no time at all to let go. Well don't call me by my full name, And all this is temporary. It feels much better to know that you won't feel a thing. Well don't talk about it; Write it down but don't ask for help. I can't be honest with even myself. Did you ever wish you were somebody else? Accomplishments are transient. They pulled me in unremittingly. Just lasting this long, I feel relieved to let repetition save me. Well don't call me by my full name, And all this is temporary. It feels much better to know that you won't feel a thing. Well don't talk about it; Write it down but don't ask for help. I can't be honest with even myself. Did you ever wish you were somebody else? Move one inch at a time. You'll be just fine. Move one inch at a time. You'll find... They pulled me in but accomplishments are transient. They pulled me in but accomplishments are transient. Well don't call me by my full name, And all this is temporary. It feels much better to know that you won't feel a thing. Well don't talk about it; Write it down but don't ask for help. I can't be honest with even myself. Did you ever wish you were... Did you ever wish you were... Did you ever wish you were somebody else? CIRCA SURVIVE-WE'RE ALL THIEVES ost in a haunting thought spinning me around once more I wake, just to feel the way as the daylight comes around I turn with my eyes on the back door your face is light and cocaine white one message beating through smokes filled the air and I'm struggling to breathe let them be calm so I finally can sleep everything you intended to say don’t go back on your words you always said you'd tell me first verse after endless verse I can't escape the echoed words I long, long to find a cure for the feeling I find in these chords I smile as it burns your face is light and cocaine white one message beating through I've been erased I've been erased from the picture excuse, oh no anything goes excuses, you know it doesn’t work excuse, oh no anything goes excuses don’t work. excuse me this will calls out desperate excuse me this will calls out desperate smokes filled the air and I'm struggling to breathe let them be calm so I finally can sleep everything you intended to say don’t go back on your words you always said you'd tell me first smokes filled the air and I'm struggling to breathe let them be calm so I finally can sleep. CIRCA SURVIVE-ACT APPALLED well, you walk straight but not like them to fool them in make it seem like you're in trouble make a sound fake it enough what made you so scared? maybe you're mistaken for someone who cares if you remember (remember) I've been trying to get back to the center but I'm sure it's not like it was before to make them drink tell 'em that it's only water no one leaves til we figure this out what made you so scared? maybe you're mistaken for someone who cares if you remember (remember) I've been trying to get back to the center I'm sure it's not like it was before patience, both we and our words are over produced by influence I'm only asking if you remember (remember) I've been trying to get back to the center but I'm sure it's not like it was |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||