Nevidljive stranice
28.05.2008., srijeda
Dodir i miris
Pomislio sam da ne postoji nešto poput Venere Miloske a ti si sjedila okrenuta od mene nagim leđima i gledala u noćno nebo i iako nisam vidio tvoje oči osjetio sam kako onako bolno trepćeš kao kada učiniš nešto krivo za čime duboko žališ. Htio sam te dotaknuti ali sam brzo povukao ruku jer nisam smio uništiti savršenstvo koje si prizivala. Kose podignute i zapetljane u neki apstraktni oblik sa samo par pramenova koji su ti nježno dodirivali ramena niz tvoju kralježnicu putovala je sitna kaplja znoja i prije nego je doputovala do dna tvojih leđa od silne vrućine je isparila. Približio sam ti se ali nisam te htio dotaknuti jer po čitavom tvom tijelu vidio sam otiske i miris tvoje kože više nije bio savršen i netko te drugi dirao i netko te drugi udisao i ti si udisala njega. Već si odavno nakupljala suze u očima i kada si se okrenula rekao sam da ih zaklopiš jer htio sam gledati laž onakvu kakva je maloprije bila a oči su suviše glasno govorile. Moja princeza umire i kupa se u grijehu dok ja svejedno stojim na istom mjestu i očekujem povratak Venere Miloske...Dopustit ću da me sahrane na tvome kućnome pragu,mrtvo tijelo kraljevića neka pretvori se u prah pa obriši potplate mojim imenom a meni će to biti prikladna kazna za glupost koju sam počinio kada sam te pustio da odeš... |
- 20:47 - Komentari (7) - Isprintaj - #
22.05.2008., četvrtak
Podočnjaci i modrice
Čini mi se da danima nisam spavao i samo zrcalo vjerno opisuje umorne oči i velike ožiljke nesanice pod mojim pogledom. Bio sam Dorian Gray i moje lice od svile sada više nalikuje na prekopano težačko polje nego na mirnu površinu hladnog jezera. Jezikom prebacujem krhotine zubiju u ustima natopljenim krvlju i smijem se svijetu kako bi svi vidjeli moj očaravajući osmjeh. Za sve ja sam zvonar crkve Notre Dame,odurni Quasimodo i odraz perverzije ljudskog uma dok unutrašnjost zjapi prazna i samo čeka da netko ispuni je pravim riječima kako bi iz začahurenog tijela doživio transformaciju u bezbrižnog leptira. Svaki neriješen problem nova je modrica koja ispisuje moje tijelo i iako bolim na dodir uživam u osjetu slomljene kosti,otvorenog prijeloma kojeg ostavljam da se inficira samo kao bi mislio o nečem drugom. Naravno sve su ovo metafore koje možda je teško shvatiti ali modrice su stvarne i borba je stvarna i njihova kombinacija oslobađa više od slomljenih okova ropstva ili nepostojećih krila anđela. Još uvijek ležim na krevetu budan i dodirujem svoje tijelo da provjerim je li ono uopće postoji. I moji prsti gore jer dodiruju grijeh i više nemam identitet jer moji otisci spaljeni su u požaru Sodome i Gomore a osjećam polunago tijelo,mlado kako trune i nestaje,nestaje zajedno sa mojim razumom... |
- 17:31 - Komentari (7) - Isprintaj - #
19.05.2008., ponedjeljak
Otkazani letovi
Avion iz Londona ponekad presporo leti pa umjesto da para oblake, on samo po njima klizi pa put do Pariza traje kao vječnost. Oduvijek sam volio one stare ratne zrakoplove sa samo dva sjedala. Jednako tako volio sam crtati po papiru, mislima, nije važno ali bih uvijek u glavi imao sliku kako sjedimo sami u tom istom zrakoplovu i pratimo sunce i nedopuštamo da se ugasi u hladnome moru ili umre iza visine planina. Uvijek smo putovali prema suncu, nikada od sunca. Znao sam da će se to dogoditi, letovi prema Parizu uvijek me izmore pa zaspem na neudobnom sjedištu sve dok pilotov ugodni glas ne najavi skorašnji dolazak i visoku ljetnu temperaturu Francuske. Mrzim ga zbog toga jer iako to ne čini namjerno uvijek kada sanjam isti san on ga zna tako bezbrižno i lako uništiti...Iskrcavam se na posljednjem terminalu i vidim da opet nisi tu, pa ubacujem kovčege u taxi i odlazim do boemskog stana kojeg unajmimo svakog ljeta kada bježimo od stvarnosti. Obećala si da ćeš me čekati ispred ulaza sa onom istom bijelom maramom koju si nosila oko vrata kada smo se upoznali, kada sam te na lošem francuskom pitao za smjer a ti si odgovorila da uopće ne govoriš francuski. Kasnije si me nagovarala da nastavim pisati, a bio sam tako prokleto loš u tome, a ja tebe odgovarao od glume koja mi je djelovala tako isprazna i jednostavna...Planirali smo se izgubiti u Parizu i dopustiti ulicama da nas progutaju jer više nije bio važan grad ili smještaj već osjećaj koji smo držali u rukama...Sada na ulazu stojim samo ja i moji kovčezi prepuni loše napisane proze a ti si otišla u neki drugi grad i zaboravila na Pariz... |
- 17:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #
11.05.2008., nedjelja
Padam sa snijegom
Povratak usamljenog putnika dugo sam isčekivao. Konačno si došao na prag novog svijeta,samo skini staro odijelo i reci lozinku prepunu istine,odreci se nekadašnjeg svijeta i svakog osjećaja i uspomene i moći ćeš zauvijek ostati. Dao sam ti ime i odredio osobnost sada postao si jedan od onih koji kraj mjeseca noću sjede i paze na kugle što svemirom kruže i paze da se slučajno ne sudare...Mislio sam da nećeš misliti o životu koji si napustio ali kada čuješ prste što prebiru po žicama vidim tako jasno prošlost u tvojim očima pa i ja poželim pobjeći natrag ali nikada to ne učinim, a i da se vratim opet bih se izgubio u njihovim igrama i ostao napušten da vjetar se igra mojim tijelom kako mu se prohtije...Snijeg je samo nakratko padao i ja sam padao s njim u mrak grabeći kroz zrak da uhvatim se za riječi koje obećale su da će me pridržati ako snijeg ikada počne padati... I sada ležim na dnu mračnog jarka i gledam iz dubine snijeg što tako smireno pada i čujem onu zaglušujuću tišinu dok moja usta pune se pahuljama koje nježno ušutkaju moje misli i samo šutim i šutim... |
- 22:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #
04.05.2008., nedjelja
Razgovori u šutnji
Noć je još uvijek crna a večer hladna dok prolazim ulicom u šutnji kasno kada niti jedno svijetlo osim onog uličnog ne gori. Moje ruke na prsima prekrižene oponašaju zagrljaj da osjetim barem nekakvu toplinu u noći u kojoj svatko je sam. Znao sam da me nitko ne može čuti iza zatvorenih vrata malenog stana osim zidova za koje kažu da imaju uši pa sam ispustio onaj bolni uzdah i bio sretan što nitko ne zna koliko sam umoran. Netko se sjetio nazvati tako kasno i podigao me iz misli tupim zvukom telefona a ja nisam čuo nikakav glas iako sam razumio sve jer i disanje na drugoj strani jednako je razumljivo kao i razgovor ispunjen riječima pa sam brzo poklopio jer sam osjetio da mi netko čita misli i razumije bolni uzdah koji je tako nespretno pobjegao iz mene. Naslonio sam se na hladni zid i osjetio njegovu postojanost i protok trnaca po koži dok sam klizio do poda u nevjerici i prisjećao se tvoje neopisive ljepote...Sijećam se kako se tvoje lice topilo kraj vrele peći a ja sam samo utonuo u njega i popio svaki osjećaj koji cjedio se niz obraze i ruke i krao ih dok si mi se smijala...Jutrom zaboravljene večeri ponovila su se a ja se ponovno pitam zašto ležim na prašnjavom tepihu kada sam mogao ležati u postelji kraj tebe... |
- 00:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #
|
Rujan 2009 (1) Kolovoz 2009 (1) Srpanj 2009 (3) Travanj 2009 (1) Veljača 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (1) Listopad 2008 (1) Kolovoz 2008 (2) Srpanj 2008 (3) Lipanj 2008 (2) Svibanj 2008 (5) Travanj 2008 (2) Ožujak 2008 (4) Siječanj 2008 (1) Prosinac 2007 (4) Studeni 2007 (4) Listopad 2007 (2) Rujan 2007 (3) Kolovoz 2007 (4) Srpanj 2007 (1) Lipanj 2007 (4) Svibanj 2007 (4) Travanj 2007 (2) Ožujak 2007 (3)
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
...ZAGLEDAJ SE U CRNU RUPU MAĐIONIČAREVA ŠEŠIRA,MOŽDA NAIĐEŠ NA BIJELE ZEČEVE,GOLUBOVE I MIŠEVE,JER U NJEMU MOŽDA NAIĐEŠ NA MAŠTU,MOŽDA NAIĐEŠ NA MENE... ...PJESMA MOG RASPOLOŽENJA... ...IMAM JA I MSN... edi_celic@hotmail.com  CIRCA SURVIVE-THE DIFFERENCE BETWEEN MEDICINE AND POISON IS IN THE DOSE Move one inch at a time. Don't make shit rhyme. Would it be easy to repeat the first line? My mind's not a well; It won't run dry. Just keep drinking water and you'll be alright. This is paralysis.... with no time at all to let go. Well don't call me by my full name, And all this is temporary. It feels much better to know that you won't feel a thing. Well don't talk about it; Write it down but don't ask for help. I can't be honest with even myself. Did you ever wish you were somebody else? Accomplishments are transient. They pulled me in unremittingly. Just lasting this long, I feel relieved to let repetition save me. Well don't call me by my full name, And all this is temporary. It feels much better to know that you won't feel a thing. Well don't talk about it; Write it down but don't ask for help. I can't be honest with even myself. Did you ever wish you were somebody else? Move one inch at a time. You'll be just fine. Move one inch at a time. You'll find... They pulled me in but accomplishments are transient. They pulled me in but accomplishments are transient. Well don't call me by my full name, And all this is temporary. It feels much better to know that you won't feel a thing. Well don't talk about it; Write it down but don't ask for help. I can't be honest with even myself. Did you ever wish you were... Did you ever wish you were... Did you ever wish you were somebody else? CIRCA SURVIVE-WE'RE ALL THIEVES ost in a haunting thought spinning me around once more I wake, just to feel the way as the daylight comes around I turn with my eyes on the back door your face is light and cocaine white one message beating through smokes filled the air and I'm struggling to breathe let them be calm so I finally can sleep everything you intended to say don’t go back on your words you always said you'd tell me first verse after endless verse I can't escape the echoed words I long, long to find a cure for the feeling I find in these chords I smile as it burns your face is light and cocaine white one message beating through I've been erased I've been erased from the picture excuse, oh no anything goes excuses, you know it doesn’t work excuse, oh no anything goes excuses don’t work. excuse me this will calls out desperate excuse me this will calls out desperate smokes filled the air and I'm struggling to breathe let them be calm so I finally can sleep everything you intended to say don’t go back on your words you always said you'd tell me first smokes filled the air and I'm struggling to breathe let them be calm so I finally can sleep. CIRCA SURVIVE-ACT APPALLED well, you walk straight but not like them to fool them in make it seem like you're in trouble make a sound fake it enough what made you so scared? maybe you're mistaken for someone who cares if you remember (remember) I've been trying to get back to the center but I'm sure it's not like it was before to make them drink tell 'em that it's only water no one leaves til we figure this out what made you so scared? maybe you're mistaken for someone who cares if you remember (remember) I've been trying to get back to the center I'm sure it's not like it was before patience, both we and our words are over produced by influence I'm only asking if you remember (remember) I've been trying to get back to the center but I'm sure it's not like it was |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||