Marketing
Podočnjaci i modrice
Čini mi se da danima nisam spavao i samo zrcalo vjerno opisuje umorne oči i velike ožiljke nesanice pod mojim pogledom. Bio sam Dorian Gray i moje lice od svile sada više nalikuje na prekopano težačko polje nego na mirnu površinu hladnog jezera. Jezikom prebacujem krhotine zubiju u ustima natopljenim krvlju i smijem se svijetu kako bi svi vidjeli moj očaravajući osmjeh. Za sve ja sam zvonar crkve Notre Dame,odurni Quasimodo i odraz perverzije ljudskog uma dok unutrašnjost zjapi prazna i samo čeka da netko ispuni je pravim riječima kako bi iz začahurenog tijela doživio transformaciju u bezbrižnog leptira. Svaki neriješen problem nova je modrica koja ispisuje moje tijelo i iako bolim na dodir uživam u osjetu slomljene kosti,otvorenog prijeloma kojeg ostavljam da se inficira samo kao bi mislio o nečem drugom. Naravno sve su ovo metafore koje možda je teško shvatiti ali modrice su stvarne i borba je stvarna i njihova kombinacija oslobađa više od slomljenih okova ropstva ili nepostojećih krila anđela. Još uvijek ležim na krevetu budan i dodirujem svoje tijelo da provjerim je li ono uopće postoji. I moji prsti gore jer dodiruju grijeh i više nemam identitet jer moji otisci spaljeni su u požaru Sodome i Gomore a osjećam polunago tijelo,mlado kako trune i nestaje,nestaje zajedno sa mojim razumom...
Post je objavljen 22.05.2008. u 17:31 sati.