Marketing
Razgovori u šutnji
Noć je još uvijek crna a večer hladna dok prolazim ulicom u šutnji kasno kada niti jedno svijetlo osim onog uličnog ne gori. Moje ruke na prsima prekrižene oponašaju zagrljaj da osjetim barem nekakvu toplinu u noći u kojoj svatko je sam. Znao sam da me nitko ne može čuti iza zatvorenih vrata malenog stana osim zidova za koje kažu da imaju uši pa sam ispustio onaj bolni uzdah i bio sretan što nitko ne zna koliko sam umoran. Netko se sjetio nazvati tako kasno i podigao me iz misli tupim zvukom telefona a ja nisam čuo nikakav glas iako sam razumio sve jer i disanje na drugoj strani jednako je razumljivo kao i razgovor ispunjen riječima pa sam brzo poklopio jer sam osjetio da mi netko čita misli i razumije bolni uzdah koji je tako nespretno pobjegao iz mene. Naslonio sam se na hladni zid i osjetio njegovu postojanost i protok trnaca po koži dok sam klizio do poda u nevjerici i prisjećao se tvoje neopisive ljepote...Sijećam se kako se tvoje lice topilo kraj vrele peći a ja sam samo utonuo u njega i popio svaki osjećaj koji cjedio se niz obraze i ruke i krao ih dok si mi se smijala...Jutrom zaboravljene večeri ponovila su se a ja se ponovno pitam zašto ležim na prašnjavom tepihu kada sam mogao ležati u postelji kraj tebe...
Post je objavljen 04.05.2008. u 00:49 sati.