Marketing
Sitna točka neba daleki je astronaut
Znam par astronauta koji žive na Zemlji ali svejedno u bestežinskom stanju prkose gravitaciji ne obazirući se što ih netko uporno pokušava vratiti na tlo. Astronautu odgovara nebo i atmosfera,samo tako astronauti liječe svoju opsesiju nebom uvijek pokušavajući pogledom zagrabiti što veću porciju plavetnila. Pohlepno da ali tko u takvim trenucima kada iskreno voli ne bi htio za sebe zadržati što više ljubavi...I ja sam nekada davno bio astronaut ali izgleda da me nebo prestalo voljeti ili sam jednostavno postajao teži pa me oblaci više nisu mogli na sebi zadržati. Padao sam iz dana u dan sve niže i shvativši kako ću jednom ipak dotaknuti dno odlučio uhvatiti čitav svemir u malenom kamenu koji sada visi o mome vratu i ne on me ne privlači ka tlu,on me samo podsjeća na dane kada bio sam jedan od astronauta i prije svakog sna šapuće priče o kraljevstvu iz kojeg sam bio potjeran poput Lucifera ili kako se već zvao jedan od izgnanih...Izgleda da ipak nije krivo nebo kriv sam ja pa i crvenilo na mome licu me redovito odaje, a ja se uporno pokušavam sjetiti što sam to loše učinio da se tako sramim svog postojanja i pitam se čime sam zaslužio okove koji prizemljili su atronauta...
Post je objavljen 27.03.2008. u 22:01 sati.