Samopouzdanje je važna stvar !

Opet ja u šestici. U oba smjera me vozi pored autobusnog kolodvora.
Gdje vizavi zgrade kolodvora puno đambo plakata.
Da svi koji putuju iz Zagreba ponesu sa sobom najljepše slike.
I informacije, gdje putovati, gdje kupovati, s kim pjevati, zbog koga zijevati.
Među njima dm-ova: „Ti si ti si ti“.
Na slici mlada djevojka plazi jezik.
Piše: Inicijativa za životno samopouzdanje.
Odmah bih agenciji koja se toga dosjetila dala nagradu. Međunarodnu.
Mislim, kako bi se drugačije moglo izraziti samopouzdanje ako ne isplaženim jezikom.
I što ima veze što je bazirano na nedostatku kućnog odgoja.
Kućni odgoj ionako treba zatrti. Čim ranije.
Da slučajno neko dijete ne bi odraslo u pogrešnom uvjerenju
da se samopouzdanje ne izražava neodgojenošću.
Nepristojnost treba veličati. Promicati. Hvaliti. I nagrađivati.
Jer „ti si ti si ti“. Ma što to zapravo značilo.

Ili, recimo, čitam da je jedan dečko prepoznat kao inovator.
Jer je napravio sigurnu petardu.
Koja nije opasna po zdravlje onih koji svršavaju bacajući ih.
Nažalost.
Tako će ih sada do mile volje moći bacati i u dnevnoj sobi.
Ili gdje drugdje gdje će još bolje odzvanjati tuđim stanovima.
Da nema da ima netko tko ju nije čuo. I kome zato srce nije stalo.
I otkazalo.
Jer to je urnebesno smiješno i zabavno bacačima.
Zato je meni milo što se mladac toga dosjetio.
I što su ga odrasli obrazovni djelatnici u tome podržali.
Treba patentirat te petarde. I onda njima pucat što više.
Jer protiv toga nema zakona.
A i da ga ima, s obzirom tko ga donosi,
ne bi od njega ionako bilo vajde.
Jer se klincima ništa zabranjivati ne smije.
Da im se ne uruši samopouzdanje.

U rvackom zakonodavnom tijelu u tijeku je saborska sjednica.
Zadnja prije odmora. Jer naradili su se zakonodavci.
Kako i ne bi. Čak dva puta godišnje zasjedaju. Po 10-ak dana.
S vikendima koji traju 6 dana. Za deseterostruke naše plaće.
Po glavi zastupnika/ice.
Jer nije lako odlučivati o stvarima od esencijalne važnosti.
Evo, na ovoj sjednici na dnevnom redu je, na primjer:
„Prijedlog Deklaracije o osudi holodomora, masovnog usmrćivanja
glađu, prouzročenog prisilnom kolektivizacijom koju je predvodio
Staljinov komunistički režim“. Predlagatelj HNS. Koji je oporba.
Navodno, drugačija od ovih koji nisu oporba.
Nemoj da mi netko ne vidi razliku.
Meni i vama bi promaklo da i mislimo o takvim stvarima,
a oni eto i deklaraciju traže. Koja ima da se svečano potpiše.
I lupi žig. Rvacki. Pa da mogu na miru na ćevape. I višemjesečni odmor.
Jer treba smislit novu, za opstanak ovog naroda važnu deklaraciju.
Nešto poput „Prijedlog Deklaracije o osudi korištenja ne-zemljanih
boja za crtanje po zidovima pećina prvobitne zajednice kao izraza
nepoštivanja uljudbe naših predaka“.
Piše u zanimljivostima da je noju oko veće od mozga.
Zašto sam odmah pomislila kako znam i brojne ljude kod kojih je to slučaj.
A nisu nojevi.

Recimo u Kanadi „generalna guvernerica tijekom svog službenog putovanja
na Arktik, rasporila je tuljana kojeg su za nju ubili inuitski lovci, te mu izvadila
srce koje je potom i pojela“.
Kazala je da „podržava kanadski tradicionalni lov i trgovinu tuljanima“.
Očito su žene spremne preuzeti ulogu lovaca.
Ne libe se biti nemilosrdne.
Samopouzdane bez srca i duše.
Zato ja mislim da se muškarci stvarno ne trebaju bojati žena u politici.
Jer one sigurno neće unijeti nikakve promjene.
I isplazit će jezik svima koji to od njih naivno budu očekivali.
Jer "one su one su one".