Važne, manje važne i nevažne vijesti

Razmazila sam vas. Pa dobivam kritike. Jer ne pišem dva posta dnevno.
I što sad mogu nego ostavit sav posao i sjest i pisat.
Otiđite po kavu, sok i sendviče prije.
Nemoj da se netko diže dok čita. Prekida samog sebe usred teksta.
I zaključajte sobu da vam šef/ica ne uđe.
Jer treba ovo čitati koncentrirano. Polako ako treba..
Nemoj da poslije propitkujem, a vi pojma nemate.
Jer ste preskakali redove.
I bilješke vodit. Pametne.

Dakle ovako. Prvo važne, a onda manje važne i nevažne teme.

TEMA 1: „Marko Grubinić (Modni mačak) diplomirao pravo“
Vijest koja vam da zamisliti se nad našim obrazovnim sustavom.
Visokim.
I nad pravnicima. Svima.
Ako već niste imali priliku, ili razloga, to do sada učiniti.

TEMA 2: „Tina Katanić kvarcanjem kamuflira celulit na guzi.“
TEMA 2A: „Antonija šola priznala da tretira celulit.“
Važnost ovih vijesti je višestruka:
a) celulit ne diskriminira nikoga;
b) dobro je što djevojke same priznaju, a ne da istraživački novinari to moraju istraživati;
c) djevojke nikad za Sizifa čule nisu pa misle da se celulita mogu riješiti (kamufliranjem i tretiranjem bruhaha).
…slobodno dodajte abecedu do kraja…

TEMA 3: „CD koji će potaknuti mnoge da lakše dođu do Boga.“
Na snimci pjeva i Sudac. Koji se voli oblačiti u duge bijele haljine.
I pokazivati krvave ruke i čelo. Što naš narod do kraja raspameti.
I kud će takvi nego k bogu. Pa ih Sudac pjesmom vodi.
Jer tko pjeva, zlo ne misli.
A tko ne misli, bliže je bogu.
Zato vam Sudac iz te blizine pjeva.
Da vas potakne da krenete na put. Približavanja.
Bez toga ste jako daleko od cilja.
Jer nemate sluha !

TEMA 4: Da sluh s pjevanjem nema veze iz subote u subotu dokazuje
Katja Kušec - miljenica publike, a u slobodno vrijeme voditeljica i urednica Dnevnika.
Mi smo narod kakvog svijet nema.
Kad naš narod vidi da netko nema pojma, ali je zato ponosan na svoje ne-imanje,
narodu se odmah svidi. Jako. Pa narod glasa.
I s guštom gleda kako ispadaju oni koji su bolji. Koji znaju.
Zato što dalo narodu da odlučuju o tome.
Zato kod nas uvijek ima nade da slavljeni budu oni koji su
najgluplji, s najmanje sluha, s najmanje talenta, s najmanje znanja.
S najmanje svega.
Jer ovaj narod voli male.
Kao što je i sam.

A da ne bismo ostali mali, rješenje je našao jedan od bivših
ministara:

TEMA 5: Dubravko Vidović predlaže uvoz ljudi koji bi ovdje došli raditi i rađati
male Hrvate i Hrvatice jer će istih, zabrinut je on, za 20 godina biti pola milijuna manje.
A to je strašno. Jer će biti puno manje ljudi na burzi za zapošljavanje.
I onih koji kopaju po kontejnerima za smeće da se prehrane.
I onih koji pjevaju Thompsonove pjesme.
I bit će manje onih kojima će se smanjivati plaće.
I neće se imati kome prodavati karte za koncerte.
Stadioni će opustjeti. Nogometašima nogice zakržljati.
Sponzoruše ostati bez skupih parfema.
I neće tko imati gledati rijeliti šoove.
Zato odmah treba početi s tom trgovinom ljudima spasiteljima.
I rađanjem. Obaveznim. Nešto kao dužnost prema domovini.
Čak i ako si stranac. Da nas ima što više.
I da nam nikada ne bude bolje nego nam je sada.

A sada nam je baš dobro. Evo što je izjavila potpredsjednica,
pokušavajući objasniti zašto se smanjuju plaće ljudima u javnim službama:

TEMA 6: „Interes nam je da ljudi u javnim službama budu zadovoljni i da rade“.
Rekla to i zadovoljna otišla raditi.
Kako bi pokazala da visina plaća nije povezana sa zadovoljstvom.
Niti s radom.
Da u stvari nema veze ni sa čime.
I da je upravo zato i smanjuju.

TEMA 7: „Šokantno, mladića pretukli na smrt u kafiću“.
Kome je to više šokantno? Svakoga dana se to događa.
Šokantno je kad kažu: ne treba kažnjavati golobrade nasilnike.
Pa to i ne učine. Oni koji su za to zaduženi. Plaćeni. Bez smanjivanja plaća.
Jer im žao djece. One nasilne. Njihovim žrtvama ionako nema spasa.
Jer oni koji su nekog pretukli, nisu zapravo tako mislili. Nasilno.
Jer nemaju čime misliti. A šake uvijek imaju.
I samo izražavaju bunt.
Protiv onih koji ih nemaju namjeru kazniti.
Jer ne znaju kako.
Jer se ne usude.
I jer su upravo oni golobradićima ionako uzor u svemu što rade.
A kako da kazne svoje slike i prilike ?

TEMA 8: Ušli nas u Nato. Narod ni zucnuo nije. Pa mu se objasnilo
da je to povod za vješanje zastava i oduševljenje. Pa mu se to reklo
par dana ranije. Da se priviknu na ideju. Da ju usvoje. Da ju svojom učine.
I dolično reagiraju. Pa oni to poslušali. Svi su sada za.
Jer „ulaskom u NATO Hrvatska se pridružuje savezu koji štiti i pomiče
zajedničke vrijednosti slobode, mira, demokracije, vladavine prava, slobodnog
i socijalnog tržišnog gospodarstva i ljudskih i manjinskih prava“.
Nek kaže netko da to nije razlog za ushićenje.
Jer ove vrijednosti ćemo zajedno s ostalima štititi i promicati,
- a kako drugačije nego - oružjem. Do zuba. Koje ćemo skupo platiti.
Al kako ćeš sačuvati mir, ako nekome ne priprijetiš da bude miran?
Kako ćeš nekog osloboditi ako ne pobiješ one koji ga čine neslobodnim?
Kako ćeš slobodno i socijalno gospodariti tržišno, ako ti bacači plamena
ne oslobode putove?
Kako ćeš zaštititi ljudska prava bez bombi?

The answer my friend is blowing in the wind.