Bitno i nebitno

S obzirom na količinu svakojakih vijesti koje sam dnevno prisiljena pročitati, vidjeti i pohraniti, s vremena na vrijeme pomislim kako ću pisati o ovoj ili onoj iz ovog ili onog kuta i izbaciti sve misli, frustracije, očaj i ine negativno nabijene emocije prije nego se natalože. A onda pogledam svoju Belu na desktopu, pročešljam par site-ova s pejzažima i pomislim, ma ko ih sve j.....i prebacim se u svoj mikrosvijet u kojem su samo dobre vijesti i samo ovakvi prizori. Stoga, umjesto da vas davim krizom u državi, otmicama pasa, zatezanju remena, skupoćom, nezaposlenošću, sveprisutnim nasiljem, korupcijom, prevarama, krvlju, znojem i suzama, odlučih vam podariti nešto što sam davno dobila na e-mail. Oni koji su pročitali neka se podsjete, oni koji nisu, svidjet će im se. Malo sam je kratila i malo parafrazirala originalnu ideju George Carlina.

Paradoks našeg vremena je:
da imamo veće zgrade, ali manje prostora,
šire puteve, ali uža stajališta,
trošimo više, ali imamo manje.
Imamo više pogodnosti, ali manje vremena.
više diploma, ali manje razuma,
više znanja, ali manje rasuđivanja,
više medicine, ali manje zdravlja,
više stručnjaka, ali i više problema.





Smijemo se premalo,
vozimo prebrzo,
ljutimo se prečesto,
liježemo prekasno,
čitamo premalo,
gledamo TV previše,
ustajemo umorni.

Umnogostručili smo naše imetke, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko i mrzimo prečesto.
Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i da živimo.
Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama.
Stigli smo do mjeseca i narag, ali nam je teško prijeći preko ulice upoznati novog susjeda.


Savladali smo atom, ali ne i predrasude,
planiramo više, ali postižemo manje,
pričamo više, ali komuniciramo manje.

Ovo su vremena brze hrane i spore probave,
velikih ljudi i sitnih duša,
brzih zarada i površnih odnosa,
luksuznijih kuća, ali uništenih domova,
brzih putovanja, ali kratkih sjećanja.


ZAPAMTITE

Život se ne mjeri brojem udisaja, nego trenutcima koji nam oduzimaju dah.

Dan bez smijeha, uzalud je proživljen dan. Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.

Raduj se svakom novom danu. Širi radost oko sebe.

Privatnost je dragocjenost koja nema cijene.


I na kraju.

Ma kako srcedrapateljno vam to zvučalo, najvrijednije stvari u životu jesu besplatne .
Listu tih vrijednih besplatnih stvari stvaramo sami.

Evo nekoliko dragocjenih i besplatnih stvari s moje liste: šetnje u zoru, kretanje, svježi zrak nakon kiše, vjetar, bubnjanje kiše po prozoru, sunce na koži, dječja pamet, pseće oči, miris jasmina, boje jeseni, bjelina snijega, okupljena obitelj, prijateljska zafrkancija, pjev kosa u predvečerje....mogla bih tako u nedogled, no neće vas zanimati. Stvorite svoju listu i budite zahvalni što vam je dato da je napišete, iskusite, budete dio ovog svijeta.