Odluke, prekrasan prizor i Beli Manastir

Jučer sam dakle malo izgubila kontrolu, ali sam ju danas ponovo uspostavila. Pala je odluka i sada je samo treba provesti u djelo. S Levant se apsolutno slažem u komentaru i krećem vježbati drugačiju JA. Od sada pristojno i uz smješak namjeravam staviti sebe na prvo mjesto (govorim o odnosima s ljudima na poslu!), a onda sve ostale i sve ostalo, baš kako to i čine svi ostali. Jer na kraju krajeva nitko ni ne primjeti tvoj obzir prema njima, već ga uzmu zdravo za gotovo i što je najgore OČEKUJU GA. Pa ako izostane, gledaju te ko čudovište koje ih je duboko povrijedilo ili koje se čudno ponaša. E, pa, od sada ih navikavam na nešto novo, pa neka se priviknu.

Nego, nisam htjela opet o tome. Ja volim kišu, dapače, obožavam kišu i kad kiši ja sam JAKO dobre volje. Romantične, meke, sentiš, čeznutljive. Svašta.
Jučer kada sam išla doma vidjela sam PREDIVAN prizor. Mladi par se držao za ruke, a između njih je hodalo malo pseto, bez lajne koje je tako poslušno i sretno vladalo tim međuprostorom, ni brže ni polakše, ali ne kao automat, već više kao netko svjestan svog položaja i poretka stvari, s kraljevskim ponosom što hoda između njih i što je dio njih. PREKRASNO. Toliko ljubavi je kolalo između njih troje da mi je žao što nisam imala kameru da to ovjekovječim. Za zamjenu sam stavila ovu prekrasnu slikicu da i vas malo razgali u kišno jutro.

Danas idem na znanstveni skup o Simone de Beauvoir u Europski dom. Da čujem što se ima (znanstveno) o njoj reći. Pročitalo se "Drugi spol" davno, već pomalo i zaboravilo pa hajde da čujem predavačice od kojih ju je jedna i osobno poznavala. Citati njezini koji sam zapamtila su da danas niti jedan muškarac nije slobodan da voli debelu ženu i da se žena ne rađa, ženom se postaje. Rekla bih da je i jedno i drugo točno i još se pitam kako se to postaje ženom i što zapravo to znači Možda dobijem danas upute

Sutra se idem malo podšišati, a prekosutra krećem na put u Beli Manastir. Jel bio netko, jel zna netko nešto preporučiti? Idem na neki okrugli stol o "Ženama na tržištu rada", pa će se i mene nešto pitati, a ja ću se praviti da nešto znam Uglavnom prvi (i vjerojatno zadnji) put mi je da idem tako daleko na istok (najdalje sam bila do Osijeka i Bizovačkih toplica), al kad država plaća da iskoristim dok mi se još vozi. Dakle, dragi/e moji/e čujemo se negdje u utorak tek, nakon što se vratim s EKG-a. Odmah nakon puta. Ispričat ću vam kako je bilo, a dići ću i par slikica ako bude što interesantno. Ne o EKG-u, o Belom Manastiru Imam tamo i jednu kolegicu, pa tko zna što će mi sve pokazati. He, kak je meni život dinamičan. Ostajte mi zdravo do utorka