nisam ja odavde

petak

travanj

2008

Zamišljena vidra

Boli li našu vidru glava ili je zbunjena? Osjeća li se možda kao da nije odavde? Ili razmišlja? Žao mi je što neki krivo tumače moje riječi, a izražavanje mog mišljenja u komentarima smatraju davanjem "netraženih" savjeta. Svima kojima sam ikada ostavila kakav komentar koji su doživjeli kao netraženi i samim time nepoželjni savjet, iskreno i od srca poručujem da nikada u životu nisam nikome davala netražene i neželjene savjete pa to ne radim niti na blogu. Razlog je jednostavan, ne radim drugima što ne želim da drugi meni čine. Zato ako je bilo tko od vas tako doživio ili doživjela moj komentar, mogu samo reći da su u krivu te da su svi moji komentari isključivo moje mišljenje za koje sam smatrala da ga mogu izreći u komentarima onih koji tu opciju imaju aktiviranom. Naravno da ukoliko netko ne želi da mu/joj ostavljam komentare, slobodno mi to može reći i ja to sigurno neću činiti. Spremna sam uvijek polemizirati o svojim mišljenjima argumentima, što ne znači da braneći svoj stav želim ikoga uvjeravati u bilo što. Svi mi reagiramo na osnovu našeg unutarnjeg svijeta i sve naše misli, uvjerenja, stavovi i vjerovanja imaju posljedice isključivo na naš život. Netko koristi blog za neobavezno čavrljanje, netko za širenje raznih informacija, netko da se "ispuca", netko da izražava svoja mišljenja o svijetu i sve je to ok. Ja koristim blog da vam prekrasnim slikama uljepšam dan. Stoga, evo jedna zamišljena vidrica da vam izmami osmijeh na današnji oblačni petak.
Dobra vijest je da je radni tjedan gotov, a još bolja da sam od ponedjeljka na godišnjem wave

PARALELNI SVJETOVI: Čitam jučer u novinama kako su svi "super usisavači" i sva "super kemijska sredstva" nemoćna pred grinjama. Ništa i nitko ih ne može istrijebiti. One su neuništive. Za one koji ne znaju, grinje žive u našim domovima, mikroskopski su malene, ali ih ima puno - spavaju s nama, žive u našoj odjeći, igračkama, u našim krevetima, tepisima, jastucima, na i u ormarima...doslovno svugdje. One su nama nevidljivi paralelni svijet koji postoji neovisno o nama, iako s nama. Meni ne smetaju. Neka ih. A onda idem kući s posla i čekajući autobus na jednom čošku na kojem žive topole koje upravo cvjetaju, ostah obasuta bijelim, pahuljastim "paperjem". U pozadini cvatućih topola, zalazeće sunce na plavom nebu, a "snijeg" s topole pada li pada. Prekrasan prizor. Ulovila sam jednu "pahulju" i otkrila da se u paučinastoj pahuljici skriva minijaturna sjemenka, puno manja i lakša od bilo koje sjemenke koju sam imala u ruci. Skrivena u svom "gnijezdu" čeka da padne na plodno tlo i postane prekrasno drvo topole. Držeći u rukama tu minijaturnu nositeljicu života i shvaćajući da razumski znam što je uzrok što posljedica u ovom slučaju, zanemarila sam to činjenično objašnjenje i prepustila se čaroliji. Život je na svakom koraku čudesan i veličanstven. Sjetila sam se i grinja s početka priče i pomislila kako tu uz nas, neprekidno žive paralelni svjetovi koji nas ne doživljavaju, koji žive po svojim pravilima, koji su dio našeg svijeta, a opet nisu, koji nemaju saznanja o nama, a opet koegzistiraju u istom prostoru i vremenu. Tko zna koliko je takvih koegzistirajućih svjetova za koje (još) uopće ne znamo. Fascinantno.

komentiraj (6) * ispiši * #

srijeda

travanj

2008

Nevinost i dobrota se međusobno prepoznaju

Neću ništa pisati, samo ću vam pokloniti ove dvije prekrasne fotke. Za dobro raspoloženje i nadu. Sretna vam srijeda.

komentiraj (4) * ispiši * #

utorak

travanj

2008

Sretan rođendan !

Jeste li primijetili da životinje, baš kao i djeca, pokrivaju oči kada ih nešto plaši, kao da tom gestom nastoje reći nema me, ako pokrijem oči i svijet oko mene nestane za mene i ja nestajem za svijet. Za djecu se to još i može objasniti time što se roditelji i stariji obično oko djeteta igraju igricu sa pokrivanjem očiju: vidiš me, ne vidiš me, ili ima me, nema me, pa kad dijete pokrije oči onda se roditelji prave da ga ne vide, a to je klincu naravno strašno smiješno. Dakle to se nekako može objasniti vanjskim utjecajem kod ljudi. Voljela bih znati zašto to rade životinje, naravno one koje mogu uopće staviti šape na oči. Slično ovoj, meni predivnoj fotki, postoji još takvih "gesta" kojima kao da životinja isto poručuje: nema me, ne vidiš me. U ovom slučaju ova gesta bi se mogla protumačiti i kao: kako mi je neugodno. U svakom slučaju, poklanjam vam ovu preslatku rođendansku fotku.

komentiraj (3) * ispiši * #

petak

travanj

2008

Samo dobre vijesti 3 - Jeste li znali?

Levant, jesi li mislila na ove anđele? Ovu fotku imam na screensejveru i jedna mi je od 5 najdražih koje sam ikada vidjela. Ne postoji takva umjetnička slika na cijelome svijetu koja mi može dirnuti dušu poput ove fotke tj. onoga što iz nje zrači. Prije nekih 15-ak godina počela sam skupljati u pamćenju slike i crtice iz života koje su za mene imale značenje direktnog kontakta s duhovnom razinom. Budući da nisam vjernica koja pripada bilo kojoj religiji, te iskrice neobjašnjivog, duboko prodirućeg, emotivno intenzivnog doživljaja koji sam nazvala duhovnim, brižljivo sam čuvala u pamćenju i prizivala ih svaki puta kada sam izgubila svaku nadu. One su mi tu nadu vraćale. Ne nadu u ljude, već nadu da postoji neobjašnjivi i neizrecivi, nespoznajni dio svijeta koji cijelu ovu našu tužnu egzistenciju čini izuzetno vrijednom. Uglavnom se radi o jednoj sekundi, bljesku, gesti, pogledu, izrazu, mimici, pokretu. Jedan od takvih dragulja za mene je i ova fotografija. I da, najčešće ih pronalazim u očima životinja ili male djece.

Najmanja ptica na svijetu je kolibrić kojeg još zovu plava kruna, zelenogruda nimfa, leteći ametist ili ognjeni topaz. Može težiti svega dva grama, a njegovo srce zauzima skoro cijelu grudnu šupljinu i kuca brzinom od 500 do 1.200 otkucaja u minuti. Kolibrić se hrani u letu. Lebdeći u zraku, maše krilima od 30 do 100 puta u sekundi i tom prilikom zavlači oštar kljun u čašicu cvijeta, a jezičkom usisava kapljice nektara. Svakoga dana kolibrić posjeti preko tisuću cvjetova, a pamćenje mu je tako dobro da nikada ne posjeti isti cvijet dva puta čime čuva svoju snagu. U svojoj maloj glavici ima detaljnu kartu svih cvjetova koje je već posjetio i onih koje nije.

Jezik plesa je najsloženiji primjer simbolične komunikacije u svijetu životinja, izuzmemo li majmune. Pčela koja pronađe cvjetove vraća se nazad u košnicu da druge pčele obavijesti o tome - plesom. Ples je njeno sredstvo izražavanja kojim opisuje lokaciju nađenih cvjetova. Ples koji pčela ponavlja više puta, sadrži u sebi sve informacije o nagibu, pravcu, udaljenosti i drugim detaljima, koji će omogućiti drugim pčelama da odu upravo na to mjesto. Ples pčele liči na osmicu. Pčela oblikuje srednji dio brojke osam tresući repom i čineći pokrete cik-cak. Ugao između cik-cak pokreta i linije između Sunca i košnice daje točan pravac izvora hrane. Udaljenost "objašnjava" tresući donji dio svoga tijela, uzrokujući zračne vrtloge. Pčelinje oko sastavljeno je od stotina sićušnih šesterokutnih leća. Svaka leća se fokusira na vrlo usku površinu kao teleskop. Gledajući prema Suncu u bilo koje doba dana pčela uvijek može odrediti svoju lokaciju još dok je u letu.

komentiraj (10) * ispiši * #

četvrtak

travanj

2008

Samo dobre vijesti 3 - Rico razumije 200-ak riječi

Znanstvenici su otkrili psa koji razumije 200 riječi i shvaća značenje nove riječi nakon što je čuje samo jednom. Zove se Rico, ima 9 godina i živi s vlasnicima u Njemačkoj. Razlikuje 200 riječi i svaki puta kada mu se kaže naziv određenog predmeta, on ga traži i nepogrešivo donese. Ako mu se postavi zadatak da donese predmet za koji prije nije čuo riječ, u 70% slučajeva pogodi taj predmet, a nakon nekoliko tjedana ponovo nepogrešivo donosi ispravan predmet iako je riječ čuo samo jednom. Znanstvenici njegove sposobnosti uspoređuju sa trogodišnjim djetetom, sposobnostima koje imaju čimpanze, delfini i papagaji.

Bonobo čimpanze Kanzi i Panbanisha u američkoj saveznoj državi Iowi razumiju tisuće riječi - koriste rečenice, razgovaraju na telefon, vole tračati. Služe se jezikom na sličan način kao i ljudi, što se dosad smatralo nemogućim. Iako od 1950-ih lingvisti raspravljaju kako je jezik svojstven ljudima i zahtijeva urođeno razumijevanje gramatike, znanstvenici tvrde kako postignuća Kanzi i Panbanishe pokazuju da majmuni mogu usvojiti jezik i koristiti ga kreativno ako uče na jednak način kao i ljudske bebe.

Kreja je ptica s najboljim pamćenjem na svijetu. Hrani se sjemenkama pinjolama koje sazrijevaju samo tri tjedna u rujnu. Kreja marljivo skuplja sjemenke u tom kratkom vremenu i oko 30.000 sjemenki zakopava na raznim mjestima u krugu i do 100 kvadratnih kilometara. Neka mjesta zabilježi kamenjem. Sljedećih šest mjeseci krejin život ovisi o njezinom dobrom pamćenju koje nije fotografsko jer tijekom zimskih mjeseci snijeg prekrije mjesta njezinih "skladišta" i potpuno promijeni izgled tla i okoline. Bez obzira na potpuno izmijenjenu sliku krajolika, kreja će uspjeti otkriti do 90% mjesta na kojima se nalaze deseci tisuća sjemenki. Kreja je primjer najvećeg uspjeha pamćenja na svijetu.

Istraživanje Odjela za proučavanje morskih sisavaca na Sveučilištu St. Andrews dokazuje da delfini dijele ljudsku sposobnost individualnog prepoznavanja sebe i ostalih članova svoje vrste. Komuniciraju osobnim zvižducima, snažno reagirajući na zvižduke rođaka i prijatelja, dok se potpuno oglušuju na zvukove nepoznatih delfina. Delfini razumiju i jezik simbola i riječi. Također razumije sintaksu tj. shvaća da različiti poredak istih riječi u rečenici daje drugačije značenje.

komentiraj (3) * ispiši * #

Samo dobre vijesti 2 - Pahuljica

Prvi izlazak četveromjesečnog polarnog medvjedića.

komentiraj (1) * ispiši * #

Samo dobre vijesti 1 - Vuk i koza nerazdvojni par

PEKING - Dužnosnici kineskog zoološkog vrta u gradu Nanchongu objavili su da su vuk i koza postali novi nerazdvojni par, i to nakon što su ih stavili zajedno u ograđen prostor.

- Ako se koza makne iz njegova vidokruga, vuk zavija i mahnito trči dok se ona ne vrati - rekao je jedan čuvar u ZOO-u. Predator i njegov plijen počeli su “hodati” prije mjesec dana, i to slučajno.

Jednog jutra čuvari su pustili kozu izvan njene ograde kako bi je nahranili, a potom se neočekivano pojavio i vuk kojeg nisu dobro zatvorili.

Koza se toliko prepala da su joj se tresle noge pa su čuvari morali razdvojiti životinje. No tijekom sljedećih nekoliko noći vuk i koza intenzivno su izmjenjivali zavijanja i blejanje, i bili sve bliskiji.

- Pet dana poslije donijeli smo odluku da ih stavimo u isti kavez jer to očito toliko žele - rekao je čuvar Xu. Otkako su skupa, vuk i koza sve zajedno rade, osim što ne jedu iste obroke. Vuk se i dalje drži mesa, a koza uživa u svojoj vegetarijanskoj prehrani. (izvor:Jutarnji list)