|
|
21.03.2007. srijedaupdate o putovanju
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Vec godinama slusam price o ljudima s malom djecom. Cim dobiju dijete vise ni traga ni glasa od njih, nista ih drugo ne zanima osim vlastite djece, nemoguce se bilo sto s njima dogovoriti, pricaju samo o vlastitoj djeci, itd. Ja jos nisam imala iskustva s tim jer nitko u mojoj blizoj okolici nije imao dijete. To se promijenilo u sijecnju ove godine kad su nasi dobri prijatelji dobili dijete. Maloga smo isli vidjeti otprilike 10-tak dana nakon sto se rodio. Novopecena majka je lezala u krevetu u spavacoj sobi i nas troje (Bart, ja i jos jedan prijatelj) se glupavo poredali pored kreveta i nismo znali sto raditi. Ne znam, nije mi ugodno biti u necijoj spavacoj sobi i cinilo mi se kao da nas je ona ovim potezom htjela upozoriti da se ne smijemo dugo zadrzavati. Pa znam da si tek rodila i da si umorna i da ne zelis da ti ljudi satima borave u kuci, ali mislim da mi to ne moras toliko ocito bacati u lice. Tako i tako nismo planirali dugo ostati, pa nismo totalni imbecili. Ali ovakvim ponasanjem se definitivno osjecas nepozeljno. Kao ono, tu smo reda radi da vidimo maloga jer se tako prilici. Kao da uopce nismo dobri prijatelji nego neka daljnja rodbina koju vidas jedanput godisnje. To je ujedno bio i prvi i zadnji put da smo vidjeli majku i dijete. U meduvremenu su prosla dva mjeseca i ona se vise nikako nije javljala. Novopeceni otac je povremeno poslao koji mail, ali ni on se nije bas ubio od pustog javljanja. Konacno smo se proslu subotu dogovorili svi zajedno naci kod jednog prijatelja doma. Novopeceni otac je javio da ce novopecena majka jos na sam dan vidjeti da li ce i ona doci ili ne. A ako dode, onda ce vidjeti koliko dugo ce ostati. Kad se osjeti umornom ili kad joj nase price dopile, lijepo ce otici kuci. On je to tako doslovno rekao. Ma daj molim te, pa znam da ti prosla dva mjeseca nisu bila laka, ali ne moras tako pompozno unaprijed najaviti da ili uopce neces doci ili da ces rano otici. Naravno da se na kraju uopce nije ni pojavila. Jer je bila jako umorna. Mi mozemo eventualno doci u posjetu da maloga ponovo vidimo, ali nas ne smije doci previse istovremeno. A pretpostavljam da ako i dodemo, ne smijemo ostati duze od sat vremena. Malo po malo oni stvarno potvrduju sve kliseje o ljudima s malom djecom. Sve one price koje sam cula od drugih ljudi su se ispostavile istinitima. Jedini zakljucak koji u ovom trenutku mogu donijeti je da ljudi s malom djecom stvarno jesu nevjerojatno naporni i dosadni. Nedavno nam je Bartova sestra rekla da se boji da ce uskoro izgubiti cijeli krug prijatelja. Ona je jedina koja ne zeli dijete, a buduci da svi imaju oko 30-tak godina, pomalo je svima vrijeme za djecu. I sad se ona boji da od prijateljstva vise nece biti nista nakon sto se poradaju sva ta djeca. Jedna poznanica joj je, iz vlastitog iskustva, pricala da se ljudi s djecom ponovo pocnu normalno ponasati tek kad djeca napune otprilike 7 godina. Prvih 7 godina ne trebas na njih racunati jer tada imaju oci i usi samo za vlastitu djecu. 7 godina. Dugo je to. I sad se Bartova sestra pita sto ona pod milim bogom treba raditi tijekom svih tih dugih godina. 7 godina se mozda cini preuvelicano, ali moram priznati da sve vise imam osjecaj da je to ipak lako moguce. Ja zelim imati dijete, za koju godinu. Naravno da ne znam kako cu se ponasati i osjecati kad se to stvarno dogodi. Ali ne daj boze da se pretvorim u jednu od tih opsjednutih zena kojima iznenada sve, osim vlastite djece, izblijedi pred ocima. Pa zar nije moguce istovremeno imati dijete i biti normalan i dobar prijatelj? Kakva iskustva imate vi s ljudima s djecom? A ako imate dijete, kako uspostavljate ravnotezu izmedu razlicitih aspekata vaseg zivota? Da li je moguce biti roditelj i imati zanimljiv i dobar drustveni zivot? To bih bas zeljela znati. update nakon citanja vasih komentara Ocito neki ljudi s djecom smatraju da samo zbog toga sto imaju djecu imaju pravo vrijedati ljude koji nemaju djecu. Pitam se jesam li ja tupa, glupa ili zatupljenja ili neki od vas koji ocito ne mogu komunicirati s drugim ljudima na jedan normalan nacin, bez obzira imaju li ti ljudi djecu ili ne. Nadam se da cete svoju djecu nauciti da se ponasaju malo kulturnije od vas samih. Ovaj ce vam komentar naravno jos vise dignuti tlak, ali vas je vlastiti problem da sami sebe smatrate superiornima i da ne mozete podnijeti ni najmanju kritiku. |
|
Konacno je i u Nizozemsku stiglo sunce! Nakon sto je mjesecima bilo oblacno, sivo i kisovito i nakon sto sam vec izgubila nadu da cemo ikad vise imati lijepo vrijeme, u subotu nam doslo sunce. A cim je sunce ja ne mogu sjediti zatvorena u kuci. Kao ni vecina Nizozemaca. Cim zasja sunce, svi izlaze vanka: u park, na plazu, u sumu, makar na vlastiti balkon ili vrt, gdje bilo, samo da mogu uzivati u suncu. Pa tako i ja. U subotu smo se Bart i ja isli setati. Zivimo srecom blizu jezera pa smo prakticki u prirodi cim izademo iz kuce. Hodali smo ukupno skoro 12 km! Bart ima neku spravicu koja mjeri udaljenost koju prijedes, brzinu kojom si hodao, a mozes je prikljuciti i na kompjuter i onda vidis tocnu rutu gdje si hodao. Bart je obicno koristi dok trci, ali i za setanje se isplati. Nikad ne bi ocekivala da ja tek tako mogu prevaliti 12 km u 2 h! Nevjerojatno. Iako moram priznati da jos uvijek imam poprilicnu upalu misica :) Jucer smo takoder uzivali u suncu, ali vise na pasivan nacin. Lijepo smo sjedili na terasi u kaficu pored jezera i suncali se usput pijuckajuci pice. Ah to ja pravi zivot. Cim dode proljece odmah se osjecam bolje. Kad se ujutro probudim, vani je vec svijetlo. Kad se vracam doma s posla, jos uvijek je dan. Nema vise mracine vec u 4. Kad dode proljece uvijek sam neopisivo vesela i entuzijasticna i smijesak mi se ne skida s lica. Eto, samo sam htjela reci da proljece stize i da sam sretna i da je sve super! Ljudi, veselite se i uzivajte u suncu! |
|
Svake godine pocetkom ozujka u Rotterdamu se odrzava Noc Muzeja. Mnoge galerije i muzeji su ovom prigodom otvoreni od 20.00 do 2.00 h i obicno imaju poseban program. Osim toga se dosta toga dogada i po gradskim ulicama. Cilj je ljudima pribliziti umjetnost ne bi li ih motivirali da cesce posjecuju kulturne ustanove. Bart i ja smo ove godine odlucili po prvi put posjetiti ovaj dogadaj, ali moram iskreno priznati da to nije bila nasa vlastita inicijativa, nego inicijativa jedne nase umjetnicki nastrojene prijateljice i njenog nesto manje umjetnicki nastrojenog momka. I tako se mi prvo zaputili u ulicu Witte de With. To je jako poznata ulica u Rotterdamu u kojoj sve vrvi od malih galerija, a ima i masu kafica i restorana. Ova ulica je poznata kao okupljaliste gradskih umjetnika i slicnih spodoba. Zavirili smo tu u nekoliko galerija i misli koje su mi se prve pojavile u glavi bile su: "'Sto je pjesnik htio reci?" i "Ili sam ja glupa kao tenk ili je ovo teski skart.'' Ovakve misli mi se cesce nadu u glavi kad imam priliku diviti se modernim umjetnickih djelima. Cini se da je Bart imao slican problem kao ja jer je ni ne sluteci sto cini oskvrnuo umjetnicko djelo gazuci par cipela koje su stajale na podu usred jedne od galerija koje smo posjetili. Ipak, za mene je vrhunac bila jedna galerija u kojoj su bile izlozene lutkice (ne znam od kojeg materijala napravljene) u svakojakim seks pozama. Ova izlozba je izgledala kao djelo jednog napaljenog skolarca koji za sebe misli da je jako duhovit i cool. Ne znam, imam osjecaj da danas svatko sam sebe moze prozvati umjetnikom i onda, da oprostite na izrazu, cak i hrpu govana prezentirati kao umjetnicko djelo. Slazem se da i za to treba imati ideju, ali nije mi jasno zasto moderna umjetnost cesto puta mora biti ljigava. Srecom sam u subotu vidjela i par lijepih i zanimljivih stvari, a ovakva vecer je i prilika da zaviris u muzeje u koje inace ne bi tako brzo otisao. Meni se jako svidjela izlozba fotografija koja je prikazivala urbanizaciju na turskoj obali. Koga boli briga za lijepim krajolicima i prirodom, treba se napraviti mjesta za nizove nebodera sa stanovima koji se vjerojatno prodaju strancima zeljnim sunca. Fotografije su bile velike i jako impresivne. Svidio mi se i Muzej arhitekture u kojemu jos nikad nisam bila. Sama zgrada je zanimljiva, od stakla i na vodi, a uz to su imali lijepu izlozbu o svijetlu i osvjetljenju. Posebno mi se svidjela karta svijeta s prikazom svjetlosnog zagadenja u cijelom svijetu. Sudeci po ovoj karti Hrvatska jos uvijek nije toliko zagadena, sto se ne moze reci za Nizozemsku. Ali definitivno najzagadenija zemlja je Japan, u kojem gotovo pa da i nema mracnog mjesta! Vecer smo zavrsili plovidbom rijekom koja bi bila savrsena da se na brodu nije odrzavala zalosna puberalna predstava trojice komicara ciji je scenarij valjda napisao isti napaljeni skolarac koji je napravio prije spomenute seksi lutkice. Zakljucak: 1. Stvarno volim fotografiju. Trebala bi tu i tamo zaviriti na koju foto izlozbu. 2. Otici cu jednom u Muzej arhitekture i malo ga detaljnije razgledati. 3. Mislim da cu se, kao i do sada, i u buducnosti kloniti malih galerija sa za mene neshvatljivim instalacijama. 4. Bart i ja se volimo kulturno uzdizati, ali definitivno ne svaki tjedan. Sve u svemu bila je to zanimljiva vecer. Ako zbog nicega drugoga, bar je bilo lijepo za promjenu vidjeti masu ljudi na mjestima gdje subotom navecer obicno nema ni pasa. |
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
opis bloga
Blog o svemu sto se dogada u mom zivotu, a pogotovo o putovanjima. 
tko sam ja?
Ja sam Nina, u srpnju sam napunila 31 godinu i stjecajem okolnosti zivim u Nizozemskoj. Zivim zajedno s mojim zivotnim suputnikom koji se zove Bart i pretpostavljam da svatko, zahvaljujuci njegovom imenu, moze pogoditi da se radi o jednom Nizozemcu. Zivimo u Rotterdamu u kuci koju vec godinama preuredujemo, s polovicnim uspjehom. Radim kao reintegracijski konzulent. S obzirom da takvo sto ne postoji u Hrvatskoj, objasnit cu o cemu se radi. Moji klijenti su ljudi koji su zbog svakojakih problema vec godinama nezaposleni. Ja im sredujem volonterske poslove s ciljem da se oni ponovo naviknu na radni ritam, steknu malo radnog iskustva i malo se aktiviraju u potrazi za pravim poslom. Diplomirala sam na Ekonomskom faksu u Splitu, a sad studiram nesto kao socijalno pravo u Rotterdamu. U rujnu mi pocinje druga godina. Najveci hobi mi je putovati, a osim toga volim alternativnu mjuzu, ici na koncerte i rock festivale, uciti strane jezike, druziti se s ljudima iz cijelog svijeta, more, knjige, dobre filmove, itd, itd. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|