|
To travel is to live.
Hans Christian Andersen
The World is a book, and those who do not travel read only a page.
St. Augustine
Twenty years from now you will be more disappointed by the things that you didn't do than by the ones you did do. So sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream. Discover.
Mark Twain
Travel is more than the seeing of sights; it is a change that goes on, deep and permanent, in the ideas of living.
Miriam Beard
Don't tell me how educated you are, tell me how much you have traveled.
Mohammed
The journey is my home.
Muriel Rukeyser
I haven't been everywhere, but it's on my list.
Susan Sontag
|
26.02.2007. ponedjeljak
cega se mi to bojimo?
Evo upravo citam reakcije na moj prosli post i ne mogu, a ne reagirati na to. Toliko me zamara da vecina ljudi odmah pocne s negativnim komentarima cim im kazem da idem u neku 'neciviliziranu' zemlju. Em siromastvo, em bolestine, a najgore od svega kriminal. Te zemlje su opasne po zivot, jesi li luda da ides tamo! Prije mog prvog dalekog putovanja u Peru sam i ja bila pod utjecajem ovakvih predrasuda. Toliko toga negativnog sam procitala o Peruu, da je i mene strah poceo hvatati. Dok sam hodala ulicom, drzala bi grcevito torbu u ruci bojeci se da ce me jedan od tih opasnih, divljih, nasilnih Peruanaca srediti. U svima sam vidjela potencijalnog pljackasa i kriminalca, a mala djeca su mi se cinila najgorima. Nevjerojatno je kako te mediji mogu izluditi. Najbolji nacin za osloboditi se predrasuda je suociti se s njima. U Peruu nisam dozivjela ama bas nista lose. Stovise, svaki put kad mislim na tu zemlju, obuzmu me topli osjecaji. Zelim se vratiti u Ande, ponovo vidjeti malu slatku djecicu s rumenim obrascicima, dok jedem slusati muziku s planina... Peru ce zauvijek imati posebno mjesto u mom srcu, upravo zbog toga sto sam se tamo oslobodila straha od svega drukcijeg i nepoznatog.
Sinoc je bas pocela nova sezona jednog od mojih najomiljenijih programa na nizozemskoj TV: Peking Express. To je reality show u kojem 8 parova (ne nuzno ljubavni parovi, mogu biti i prijatelji, braca i sestre, roditelji i djeca, sto bilo) putuju otprilike 6 tjedana s dnevnim budzetom od samo jednog eura. Prve sezone su se sve odvijale u Aziji, a ove godine po prvi put putuju po Juznoj Americi. Citava ruta je podijeljena na etape i najsporiji par u svakoj etapi otpada. Tijekom puta moraju vrsiti i raznorazne zadatke. Imaju znaci samo jedan euro dnevno za sve potrebe: prijevoz, hranu, spavanje, itd. Za javni prijevoz nemaju novaca, pa moraju stopirati. Za hotel nemaju novaca, pa se moraju snaci kako znaju i umiju za spavanje. Znate sto me ovdje najvise cudi? Da svaku vecer uspiju naci mjesto za spavanje, jednostavno kod ljudi doma, koji im cesto puta daju i hranu i slijedece ih jutro i prebace dio puta. Zapitajte se vi sad da li bi tako nesto ikad uspjelo u Evropi? Ja u to cisto sumnjam. Stopiranje bi vjerojatno uspjelo, ali tko bi u Evropi primio nepoznate ljude na spavanje u vlastitoj kuci? Malo nas je takvih u ovom nasom svijetu.
Jucer je pocela nova sezona u Juznoj Americi, i to u Brazilu. Prvu noc je nekoliko sudionika zavrsilo u bogataskom predgradu Rio de Janeira. Mislite li da su ih ti bogatasi primili na spavanje? Oni se kriju u svojim vilama skrivenim iza visokih zidova i ograda i osiguranim naoruzanim strazarima. Nekoliko drugih sudionika je zavrsilo u sirotinjskom kvartu. Mislite li da je njima bio problem naci mjesto za spavanje? Prvi covjek kojeg su na ulici pitali gdje bi mogli prespavati ih je pozvao u svoju kucu i dao im vise za jesti nego sto je vlastitoj obitelji dao.
Ljudi moji, osobodite se predrasuda. Zasto se bojite siromasnih? Mozda oni nemaju bijesni novi auto, odjecu s markom, raznorazne gadgete, i slicne stvari. Mozda vam pokusavaju prodati svakojake tricarije i neprestano vas salijecu. Ali oni imaju druge stvari koje mi nemamo kao npr. gostoprimstvo i spremnost za pomoci bliznjemu svome o cemu mi mozemo samo sanjati. Mozda jos vaznije od toga je da oni nemaju problema s individualizmom, egocentrizmom, narcisizmom, opsjednutosti moci, novcem i statusom sto su tipicni elementi naseg 'o toliko savrsenog zapadnjackog drustva'. Ljudi, svijet je vise od vaseg vlastitog dvorista, samo je tuzno da vas vecina to nikad nece otkriti i to prvenstveno zbog cistog straha.
Ovom prilikom zelim vas zamoliti da mi vise ne dajete dobronamjerne savjete o svim opasnostima koje me cekaju. Ja se tih opasnosti jednostavno ne bojim, tako da nema potrebe da me upozoravate na njih. S druge strane cu rado poslusati ako imate kakav konstruktivan prijedlog o npr. nekom lijepom mjestu ili gradu kojeg se isplati posjetiti ili ako poznajete nekoga tko prebiva u ovim krajevima i tko bi me mogao uputiti u tajne lokalne kulture.
Poruka za A. Ako me nakon citanja ovog posta jos uvijek zelis odvesti na kavu u Singapuru, slobodno se javi. Rado bih dosla u kontakt s nekim tko tamo zivi. Nadam se da ce cujemo!
|
15.02.2007. četvrtak
ludi planovi
Vec punih mjesec dana nisam nista pisala i bas primjecujem da mi blog pocinje nedostajati. Ali eto, ili nemam vremena, ili nemam volje, ili inspiracije. Htjela bi ici vanka i setati se i uzivati u svjezem zraku i usput sto vise fotografirati, ali vrijeme je uzasno. Nije hladno, ali kisa pada li ga pada. Ili je tijekom tjedna lijepo vrijeme, ali cemu mi to sluzi kad do 5 h moram sjediti u uredu?!? A onda za vikend ponovo okrene kisa, vjetar i sivilo. Jedan dan je padao snijeg, ali dok sam dosla s posla, vec se skoro potpuno otopio. Srecom ce uskoro doci proljece i vec sad mu se radujem.
Inace sam vise-manje dobro. Odbrojavam tjedne do velikog putovanja. Jos 8 tjedana i 2 dana. Vrijeme leti, a ja jos toliko toga moram srediti: cjepiva, vize, avionske karte i jos kojekakve druge stvarcice. Putne druzice sam vise-manje pronasla, o njima cu vam reci vise kad se sve stvarno i definitivno dogovorimo, a to bi trebalo biti iduci tjedan. U dogovoru s njima i s Bartom i vodeci racuna o kisnoj sezoni u jugoistocnoj Aziji, moja ruta se polako, ali sigurno kristalizira. Ovdje mozete vidjeti moju planiranu rutu, ali je moguce da ce doci do jos nekih promjena. Tanke linije oznacavaju let avionom. Zasad sam samo dva leta oznacila, ali vjerojatno ce ih biti vise.
Pocinjem u Vijetnamu s jednom putnom druzicom. Putujemo zajedno od juga prema sjeveru Vijetnama, a vjerojatno provodimo i par dana u Laosu. Nakon 4 tjedna s njom, nalazim se u Kambodzi s drugom suputnicom. S njom prvo putujem Kambodzom, zatim krecemo u Tajland i to njegov juzni dio, da bi nakon 5 tjedana nase putovanje zavrsile u Maleziji. Tu se, tocnije u Kuala Lumpuru, nalazim s Bartom. Zajedno kratko putujemo juznim dijelom Malezije, svracamo na par dana u Singapur, a nakon toga putujemo Indonezijom gdje se vjerojatno zaustavljamo na otocima Java, Bali i Lombok. I to je to. Hvata me nevjerojatno uzbudenje kad samo mislim na ovo putovanje. Bit ce to najveca pustolovina u mom dosadasnjem zivotu!
Eto toliko za sada od mene. Inace sam puna jos raznoraznih ideja i planova o svemu i svacemu, ali o tome neki slijedeci put. Pokusat cu blog ubuduce ne zapostavljati previse jer mi stvarno nedostaje!
|
|
|
| < |
veljača, 2007 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
opis bloga
Blog o svemu sto se dogada u mom zivotu, a pogotovo o putovanjima.
tko sam ja?
Ja sam Nina, u srpnju sam napunila 31 godinu i stjecajem okolnosti zivim u Nizozemskoj. Zivim zajedno s mojim zivotnim suputnikom koji se zove Bart i pretpostavljam da svatko, zahvaljujuci njegovom imenu, moze pogoditi da se radi o jednom Nizozemcu. Zivimo u Rotterdamu u kuci koju vec godinama preuredujemo, s polovicnim uspjehom.
Radim kao reintegracijski konzulent. S obzirom da takvo sto ne postoji u Hrvatskoj, objasnit cu o cemu se radi. Moji klijenti su ljudi koji su zbog svakojakih problema vec godinama nezaposleni. Ja im sredujem volonterske poslove s ciljem da se oni ponovo naviknu na radni ritam, steknu malo radnog iskustva i malo se aktiviraju u potrazi za pravim poslom.
Diplomirala sam na Ekonomskom faksu u Splitu, a sad studiram nesto kao socijalno pravo u Rotterdamu. U rujnu mi pocinje druga godina.
Najveci hobi mi je putovati, a osim toga volim alternativnu mjuzu, ici na koncerte i rock festivale, uciti strane jezike, druziti se s ljudima iz cijelog svijeta, more, knjige, dobre filmove, itd, itd.
|
|
