Evo upravo citam reakcije na moj prosli post i ne mogu, a ne reagirati na to. Toliko me zamara da vecina ljudi odmah pocne s negativnim komentarima cim im kazem da idem u neku 'neciviliziranu' zemlju. Em siromastvo, em bolestine, a najgore od svega kriminal. Te zemlje su opasne po zivot, jesi li luda da ides tamo! Prije mog prvog dalekog putovanja u Peru sam i ja bila pod utjecajem ovakvih predrasuda. Toliko toga negativnog sam procitala o Peruu, da je i mene strah poceo hvatati. Dok sam hodala ulicom, drzala bi grcevito torbu u ruci bojeci se da ce me jedan od tih opasnih, divljih, nasilnih Peruanaca srediti. U svima sam vidjela potencijalnog pljackasa i kriminalca, a mala djeca su mi se cinila najgorima. Nevjerojatno je kako te mediji mogu izluditi. Najbolji nacin za osloboditi se predrasuda je suociti se s njima. U Peruu nisam dozivjela ama bas nista lose. Stovise, svaki put kad mislim na tu zemlju, obuzmu me topli osjecaji. Zelim se vratiti u Ande, ponovo vidjeti malu slatku djecicu s rumenim obrascicima, dok jedem slusati muziku s planina... Peru ce zauvijek imati posebno mjesto u mom srcu, upravo zbog toga sto sam se tamo oslobodila straha od svega drukcijeg i nepoznatog.
Sinoc je bas pocela nova sezona jednog od mojih najomiljenijih programa na nizozemskoj TV: Peking Express. To je reality show u kojem 8 parova (ne nuzno ljubavni parovi, mogu biti i prijatelji, braca i sestre, roditelji i djeca, sto bilo) putuju otprilike 6 tjedana s dnevnim budzetom od samo jednog eura. Prve sezone su se sve odvijale u Aziji, a ove godine po prvi put putuju po Juznoj Americi. Citava ruta je podijeljena na etape i najsporiji par u svakoj etapi otpada. Tijekom puta moraju vrsiti i raznorazne zadatke. Imaju znaci samo jedan euro dnevno za sve potrebe: prijevoz, hranu, spavanje, itd. Za javni prijevoz nemaju novaca, pa moraju stopirati. Za hotel nemaju novaca, pa se moraju snaci kako znaju i umiju za spavanje. Znate sto me ovdje najvise cudi? Da svaku vecer uspiju naci mjesto za spavanje, jednostavno kod ljudi doma, koji im cesto puta daju i hranu i slijedece ih jutro i prebace dio puta. Zapitajte se vi sad da li bi tako nesto ikad uspjelo u Evropi? Ja u to cisto sumnjam. Stopiranje bi vjerojatno uspjelo, ali tko bi u Evropi primio nepoznate ljude na spavanje u vlastitoj kuci? Malo nas je takvih u ovom nasom svijetu.
Jucer je pocela nova sezona u Juznoj Americi, i to u Brazilu. Prvu noc je nekoliko sudionika zavrsilo u bogataskom predgradu Rio de Janeira. Mislite li da su ih ti bogatasi primili na spavanje? Oni se kriju u svojim vilama skrivenim iza visokih zidova i ograda i osiguranim naoruzanim strazarima. Nekoliko drugih sudionika je zavrsilo u sirotinjskom kvartu. Mislite li da je njima bio problem naci mjesto za spavanje? Prvi covjek kojeg su na ulici pitali gdje bi mogli prespavati ih je pozvao u svoju kucu i dao im vise za jesti nego sto je vlastitoj obitelji dao.
Ljudi moji, osobodite se predrasuda. Zasto se bojite siromasnih? Mozda oni nemaju bijesni novi auto, odjecu s markom, raznorazne gadgete, i slicne stvari. Mozda vam pokusavaju prodati svakojake tricarije i neprestano vas salijecu. Ali oni imaju druge stvari koje mi nemamo kao npr. gostoprimstvo i spremnost za pomoci bliznjemu svome o cemu mi mozemo samo sanjati. Mozda jos vaznije od toga je da oni nemaju problema s individualizmom, egocentrizmom, narcisizmom, opsjednutosti moci, novcem i statusom sto su tipicni elementi naseg 'o toliko savrsenog zapadnjackog drustva'. Ljudi, svijet je vise od vaseg vlastitog dvorista, samo je tuzno da vas vecina to nikad nece otkriti i to prvenstveno zbog cistog straha.
Ovom prilikom zelim vas zamoliti da mi vise ne dajete dobronamjerne savjete o svim opasnostima koje me cekaju. Ja se tih opasnosti jednostavno ne bojim, tako da nema potrebe da me upozoravate na njih. S druge strane cu rado poslusati ako imate kakav konstruktivan prijedlog o npr. nekom lijepom mjestu ili gradu kojeg se isplati posjetiti ili ako poznajete nekoga tko prebiva u ovim krajevima i tko bi me mogao uputiti u tajne lokalne kulture.
Poruka za A. Ako me nakon citanja ovog posta jos uvijek zelis odvesti na kavu u Singapuru, slobodno se javi. Rado bih dosla u kontakt s nekim tko tamo zivi. Nadam se da ce cujemo!
Post je objavljen 26.02.2007. u 11:25 sati.