|
To travel is to live.
Hans Christian Andersen
The World is a book, and those who do not travel read only a page.
St. Augustine
Twenty years from now you will be more disappointed by the things that you didn't do than by the ones you did do. So sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream. Discover.
Mark Twain
Travel is more than the seeing of sights; it is a change that goes on, deep and permanent, in the ideas of living.
Miriam Beard
Don't tell me how educated you are, tell me how much you have traveled.
Mohammed
The journey is my home.
Muriel Rukeyser
I haven't been everywhere, but it's on my list.
Susan Sontag
|
13.03.2007. utorak
ljudi s malom djecom
Vec godinama slusam price o ljudima s malom djecom. Cim dobiju dijete vise ni traga ni glasa od njih, nista ih drugo ne zanima osim vlastite djece, nemoguce se bilo sto s njima dogovoriti, pricaju samo o vlastitoj djeci, itd. Ja jos nisam imala iskustva s tim jer nitko u mojoj blizoj okolici nije imao dijete. To se promijenilo u sijecnju ove godine kad su nasi dobri prijatelji dobili dijete. Maloga smo isli vidjeti otprilike 10-tak dana nakon sto se rodio. Novopecena majka je lezala u krevetu u spavacoj sobi i nas troje (Bart, ja i jos jedan prijatelj) se glupavo poredali pored kreveta i nismo znali sto raditi. Ne znam, nije mi ugodno biti u necijoj spavacoj sobi i cinilo mi se kao da nas je ona ovim potezom htjela upozoriti da se ne smijemo dugo zadrzavati. Pa znam da si tek rodila i da si umorna i da ne zelis da ti ljudi satima borave u kuci, ali mislim da mi to ne moras toliko ocito bacati u lice. Tako i tako nismo planirali dugo ostati, pa nismo totalni imbecili. Ali ovakvim ponasanjem se definitivno osjecas nepozeljno. Kao ono, tu smo reda radi da vidimo maloga jer se tako prilici. Kao da uopce nismo dobri prijatelji nego neka daljnja rodbina koju vidas jedanput godisnje.
To je ujedno bio i prvi i zadnji put da smo vidjeli majku i dijete. U meduvremenu su prosla dva mjeseca i ona se vise nikako nije javljala. Novopeceni otac je povremeno poslao koji mail, ali ni on se nije bas ubio od pustog javljanja. Konacno smo se proslu subotu dogovorili svi zajedno naci kod jednog prijatelja doma. Novopeceni otac je javio da ce novopecena majka jos na sam dan vidjeti da li ce i ona doci ili ne. A ako dode, onda ce vidjeti koliko dugo ce ostati. Kad se osjeti umornom ili kad joj nase price dopile, lijepo ce otici kuci. On je to tako doslovno rekao. Ma daj molim te, pa znam da ti prosla dva mjeseca nisu bila laka, ali ne moras tako pompozno unaprijed najaviti da ili uopce neces doci ili da ces rano otici. Naravno da se na kraju uopce nije ni pojavila. Jer je bila jako umorna. Mi mozemo eventualno doci u posjetu da maloga ponovo vidimo, ali nas ne smije doci previse istovremeno. A pretpostavljam da ako i dodemo, ne smijemo ostati duze od sat vremena. Malo po malo oni stvarno potvrduju sve kliseje o ljudima s malom djecom. Sve one price koje sam cula od drugih ljudi su se ispostavile istinitima. Jedini zakljucak koji u ovom trenutku mogu donijeti je da ljudi s malom djecom stvarno jesu nevjerojatno naporni i dosadni.
Nedavno nam je Bartova sestra rekla da se boji da ce uskoro izgubiti cijeli krug prijatelja. Ona je jedina koja ne zeli dijete, a buduci da svi imaju oko 30-tak godina, pomalo je svima vrijeme za djecu. I sad se ona boji da od prijateljstva vise nece biti nista nakon sto se poradaju sva ta djeca. Jedna poznanica joj je, iz vlastitog iskustva, pricala da se ljudi s djecom ponovo pocnu normalno ponasati tek kad djeca napune otprilike 7 godina. Prvih 7 godina ne trebas na njih racunati jer tada imaju oci i usi samo za vlastitu djecu. 7 godina. Dugo je to. I sad se Bartova sestra pita sto ona pod milim bogom treba raditi tijekom svih tih dugih godina. 7 godina se mozda cini preuvelicano, ali moram priznati da sve vise imam osjecaj da je to ipak lako moguce.
Ja zelim imati dijete, za koju godinu. Naravno da ne znam kako cu se ponasati i osjecati kad se to stvarno dogodi. Ali ne daj boze da se pretvorim u jednu od tih opsjednutih zena kojima iznenada sve, osim vlastite djece, izblijedi pred ocima. Pa zar nije moguce istovremeno imati dijete i biti normalan i dobar prijatelj? Kakva iskustva imate vi s ljudima s djecom? A ako imate dijete, kako uspostavljate ravnotezu izmedu razlicitih aspekata vaseg zivota? Da li je moguce biti roditelj i imati zanimljiv i dobar drustveni zivot? To bih bas zeljela znati.
update nakon citanja vasih komentara
Ocito neki ljudi s djecom smatraju da samo zbog toga sto imaju djecu imaju pravo vrijedati ljude koji nemaju djecu. Pitam se jesam li ja tupa, glupa ili zatupljenja ili neki od vas koji ocito ne mogu komunicirati s drugim ljudima na jedan normalan nacin, bez obzira imaju li ti ljudi djecu ili ne. Nadam se da cete svoju djecu nauciti da se ponasaju malo kulturnije od vas samih. Ovaj ce vam komentar naravno jos vise dignuti tlak, ali vas je vlastiti problem da sami sebe smatrate superiornima i da ne mozete podnijeti ni najmanju kritiku.
|
|
|
| < |
ožujak, 2007 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
opis bloga
Blog o svemu sto se dogada u mom zivotu, a pogotovo o putovanjima.
tko sam ja?
Ja sam Nina, u srpnju sam napunila 31 godinu i stjecajem okolnosti zivim u Nizozemskoj. Zivim zajedno s mojim zivotnim suputnikom koji se zove Bart i pretpostavljam da svatko, zahvaljujuci njegovom imenu, moze pogoditi da se radi o jednom Nizozemcu. Zivimo u Rotterdamu u kuci koju vec godinama preuredujemo, s polovicnim uspjehom.
Radim kao reintegracijski konzulent. S obzirom da takvo sto ne postoji u Hrvatskoj, objasnit cu o cemu se radi. Moji klijenti su ljudi koji su zbog svakojakih problema vec godinama nezaposleni. Ja im sredujem volonterske poslove s ciljem da se oni ponovo naviknu na radni ritam, steknu malo radnog iskustva i malo se aktiviraju u potrazi za pravim poslom.
Diplomirala sam na Ekonomskom faksu u Splitu, a sad studiram nesto kao socijalno pravo u Rotterdamu. U rujnu mi pocinje druga godina.
Najveci hobi mi je putovati, a osim toga volim alternativnu mjuzu, ici na koncerte i rock festivale, uciti strane jezike, druziti se s ljudima iz cijelog svijeta, more, knjige, dobre filmove, itd, itd.
|
|
