Komentari

travelfreak.blog.hr

Dodaj komentar (51)

Marketing

  • aMB

    stoji sve sto si rekla. prijatelje s djecom rijetko vidjam. oni sad zive puno "smisleniji" zivot od mog. (navodno) pa ipak se reporduciraju i imaju odgovornosti. ili whatever.

    avatar

    13.03.2007. (12:15)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Razumijem da ljudi naprosto drugacije pocnu rasporedjivati vrijeme i proiritete u zivotu kada dobiju dijete - pa to je normalno...Bilo bi zalosno da je drugacije...Dijete postane centar njihovog svijeta - s punim pravom, jer u tim prvim godinama zahtijeva punu paznu - koja se vraca - kao nekakvo ulaganje u buducnost... Imam prijateljicu koja se prije godinu dana udala, i rodila je prekrasnu bebu. Normalno radi svoj posao (policajka je), ali je cinjanica i potreba da poslije posla vise nema toliko volje i zelje nalaziti se na picu ili veceri - jer zna da maleni trazi puno energije i ljubavi...Meni je to normalno - prilagodila sam se u potpunosti; nadjemo se na kavi eventualno tijekom njene smjene u pauzi - i opet sve stignemo...A sto vise nema kazalista i kina zajedno - nema veze; u tome mogu uzivati i sama! :)
    DAKLE, SMATRAM DA SI MRVICU PREOSTRA U PROSUDJIVANJU...Pozdrav iz Zagreba; Luki

    avatar

    13.03.2007. (12:41)    -   -   -   -  

  • ane

    a jel ti mozda palo napamet da ona bas i nije ok 10 dana nakon poroda??

    avatar

    13.03.2007. (13:01)    -   -   -   -  

  • james_blood

    ja imam frendice s djecom, one sve uspiju, rade, druze se, izlaze malo rijede, ali postoji baka servis...mislim da je to ovisi od osobe do osobe. naravno, ako djete ima 3 mjeseca da neces bas svaki dan visiti po kaficima i sl, ali cim su djeca malo starija, ona imaju svoje zaokupacije. ma sigurna sam da ces sve to uspjeti uskladiti jedan dan, i to bas onako kako treba.

    avatar

    13.03.2007. (13:04)    -   -   -   -  

  • makedo

    ma 90% ljudi misli kako mora sve ostaviti radi djece, ili su generalno nesposobni funkcionirati na više pravaca. moja kuma ima dijete i još uvijek ima vremena za povremena druženja...ne više tako intenzivna, ali ipak ;)...do ljudi je...

    avatar

    13.03.2007. (13:46)    -   -   -   -  

  • champs-elysees

    10 dana nakon poroda 90% žena leži jer NE MOŽE SJEDITI, većina ih ima šavove, krvare, temperaturu itd. Jedeš stoječki i prvi put kad uspiješ normalno sjesti (ja sam imala sreću valjda pa je to bilo 2,5 tjedna nakon poroda, nekima treba 2 mjeseca i više) misliš da si uhvatio Boga za bradu. Ne spavaš više od 3 sata u komadu i tako iz dana u dan. I ne trebaju ti nikakve posjete, čak ti i vlastiti roditelji idu na živce. A onda stvari polako dolaze u normalu. Pa kreneš na poneku kavu i sanjaš o pravim izlascima, jer ti trebaju, kino , kazalište, koncerti, al' nije uvijek lako organizirati se. I normalno je da kad dobiješ dijete da su njegove potrebe na prvom mjestu, jer ono ništa ne može samo, do određenog doba. Svaki period života nosi svoje, pa tako i roditeljstvo donosi drugačije prioritete.

    avatar

    13.03.2007. (14:42)    -   -   -   -  

  • Lafica

    Nemam djecu, ali ni ja ne bih htjela nikoga u kući tri dana nakon poroda. pogotovo goste koji ne znaju otići :)))
    a zena ima malu bebu koja samo plače, jede i prlja pelene. šta ti očekuješ? to je full time job i nekome tko to nije prošao to baš i nije lako razumjeti.

    avatar

    13.03.2007. (14:57)    -   -   -   -  

  • Travel Freak

    Ja bi radije da nas nije pozvala vec nakon 10 dana, tek tako reda radi, nego da je cekala jos par tjedana i pozvala nas nakon sto se oporavila. Po mom misljenju bi to i za nju i za nas bilo puno ugodnije.
    Razumijem ja da je tesko imati malo dijete (sta mislite zasto ga jos uvijek nemam? ;) ali mogla bi se bar tu i tamo javit, barem mailom, makar da nam kaze kako se osjeca. Naravno da ne znam kako cu se ja ponasati kad budem u toj situaciji, ali mislim da bi ja zeljela da mi prijatelji sudjeluju u tom mom novom razdoblju u zivotu.

    avatar

    13.03.2007. (15:25)    -   -   -   -  

  • Chicago Chick

    nemam djece, ali imam prijateljice s djecom. one su prvih nekoliko mjeseci bile napola lude od umora i svih obaveza koje dijete donese i nisu imale puno vremena za druzenje. ni sada nemaju vremena za izlaske, kino, vecere, niti ocekujem da ce ga imati u dogledno vrijeme. nije da ne zele, nego jednostavno ne mogu, posebno zato sto nijedna od njih nema baka servis. vidjamo se kad ja njih dodjem posjetit ili eventualno negdje na kavi preko dana, vikendom. nije lako ako odjednom sve prijateljice s kojima si izlazila i zabavljala se dobiju djecu, ali nije ni njima do toga da sjede same ili s muzem u kuci i slusaju djecje pjesmice po cijeli dan, svaki dan. zato se one pocmu druzit s ostalim majkama po igralistima, parkovima i slicnim mjestima koja bi izludila vecinu nas koji nemamo djecu. ali brzo prodje ta faza kad dijete nista ne moze samo, ne bi ja rekla da to traje 7 godina, tako da se ne tribas bojat.

    avatar

    13.03.2007. (15:37)    -   -   -   -  

  • MasterMind

    Pozvala vas je nakon 10 dana zato jer je znala da vi to očekujete, kao što i sada očekujete više od nje.
    Nekada je postojalo zlatno pravilo da se mamu i bebu ne posjećuje 3 mjeseca (što je iz više razloga jako mudro - od stanja u kojem je mama do podložnosti bebe raznim boleštinama na koje je potpuno neotporna).
    Niti jedna kava mi nije bila toliko važna kao naše dijete. I nisam propuštanje 1001. kave s prijateljima doživljavala kao odricanje od života i zakidanje. Naprosto su se pojavili drugi prioriteti, ritam života i navike. Tj. nisu se pojavili - svjesno su odabrani.
    Ljudima bez djece nisu zanimljive priče ljudi s djecom. Ljudima s djecom nisu zanimljive priče ljudi bez djece o cugama, feštama, uvaljivanjima ... Jedni druge više ne možete u potpunosti razumjeti i taj je način prijateljevanja zauvijek iza vas. No mora li se sve uvijek odvijati na isti i poznati način da bi bilo prihvatljivo i dobro?

    avatar

    13.03.2007. (16:09)    -   -   -   -  

  • hmm?

    moja iskustva - drustveni zivot moze biti zanimljiv i sa djecom ali samo onda ako imas 100% pouzdani baka-servis ili babysittericu u koju imas veliko povjerenje. ipak, kada djecica dodu nacin i ciljevi zivota se mijenjaju. i niti jedna kava, kino, izlazak ne moze zamjeniti srecu kada ti se klinjo prvi puta sam popne na tobogan i spusti, smijuci se samo onako kak´klinci znaju. moje su cure 6g. i 5g. tako da se slazem s izjavom da se tek oko 7me sve vraca polako u normalu. kada bebac malo naraste, pozovi frendicu na kavu sebi doma, to ce joj puno znaciti.

    avatar

    13.03.2007. (19:06)    -   -   -   -  

  • Coldina

    Ma ne radi se tu toliko o prioritetima ni zelji ni volji-sve to postoji, al jednostavno nemaju vremena. Dijete, kolikogod da je malo, zahtijeva i vremena i brige i paznje u enormnim kolicinama, a gdje su jos oni svi svakodnevni poslovi i obaveze koje moras obaviti. I to sve sa djetetom u narucju jer neprestano place ili je jednostavno budno pa ga moras imati na oku. Ne stignes se ni okrenuti a dan je gotov, a ti mrtav umoran/umorna, i htjela bi otici na tu kavu, na taj rostilj, na to druzenje, ali kada kad sutra imas istih obaveza koje ni danas nisi stigla do kraja obaviti?

    avatar

    13.03.2007. (21:10)    -   -   -   -  

  • ledena

    Kad sam rodila prvo dijete i došli prijatelji u pohode...oni zasjeli, naveče, 9 sati, ja sam taman okupala bebu, stavila spavati, i sve što sam radila bilo je pogledavanje na sat, kad će već jednom otići. Jer, ona spava do ponoći, onda slijedi hranjenje, presvčačenje, i bog te pita da li će ponovo zaspati, ili ću sa šavovima i još sva podbula morati dadiljati. Zaspala sam na stolici, bespomoćna, ispred prijatelja koji to nisu razumjeli. I još uvijek ne razumiju.
    Prioriteti se mijenjaju, želje isto. Isto tako i prijatelji. Mogu reći (12 godina sam u braku) da kad pogledam snimku iz svatova i fotografije sa društvom i prijateljima iz tog doba - za njih 90% ne znam više gdje su. I izgubili smo ih u onom trenu kad smo dobili dijete. To je jednostavno tako.

    avatar

    15.03.2007. (10:39)    -   -   -   -  

  • bollywood

    pravi prijatelji znaju tocno vrijeme,mjesto i sve ostalo.pravi prijatelji razumiju jedni druge ma sta god se dogodilo u zivotu i ne znam kakve promjene uslijedile.ja s mojim pravim prijateljima nemam potrebu ispijanja kave svaki dan,al to su oni koje mogu nazvati i u podne i u ponoci i obrnuto bez obzira imali mi djecu ili ne.

    avatar

    15.03.2007. (12:16)    -   -   -   -  

  • PRGO

    jako dobar opis. situaciju sa posjetom mame i bebe sam dozivjela nedavno, identicno :((((
    receno mi je da ne shvacam smisao i prave vrijednosti jer nemam (jos) bebu...i to sve od prijatelja s djecom mladjom od 5-6 godina...vjerujem da se prioriteti mijenjaju, ali ipak...

    avatar

    16.03.2007. (12:08)    -   -   -   -  

  • sheva mila tičica

    a tako to biva u zivotu,....mama,dica...kolica......godine rade cuda......a i dica,hehe....uzivaj

    avatar

    17.03.2007. (16:29)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    nemam prijatelja s potomstvom:)) ali baš se očito u svakoj priči ponavlja taj obrazac o kojem govoriš, ja sam sklona misliti da nije istina da se ljudi prirodno moraju zapustiti i prestati živjeti jer su se zaposlili, oženili, dobili dijete što god od tih velikih stvari...moguće da nisam u pravu, ostavljam i tu opciju :))

    avatar

    18.03.2007. (14:07)    -   -   -   -  

  • szsas

    ja imam 2 djece jedno skoro 4 drugo ce imat 1 u svibnju e nebise slozio ni sa 95% od gore navedenog jer broj 1 ako su ti najbolji prijatelji sto se osjecas glupo sjedeci pored novopecene majke kod mojih najbolji prijatelja jase osjecam ko kod svoje kuce
    2 poznavajuci stanje u nizozemskoj mozda da bi ti maldi roditelji izasli van trebaju nekog da prcuva djete e za to prvo trebas naci nekog odgovornog a u nizozemskoj je to blagoreceno nemoguce sem ako ti nije obiteljja naprimjer nemam nikog sem svoje zene i djece stog ako hocu van s prijateljima uvjek mi neko mora pazit djecu jel mislis dajesvejedno ostavit djecu nekom totalnom strancu koji jesamo dosao da zaradi pare plus to su obicno 15-16godisnjaci znaci neodgovorni ja mislim to sto si ti izgubila prijatelje nije u cinjenici dasu oni dobili djete......... pozdrav

    avatar

    18.03.2007. (18:09)    -   -   -   -  

  • bla

    super blog, posjeti moj

    avatar

    18.03.2007. (18:20)    -   -   -   -  

  • Sandy

    tek kada i ti dobijes svoje dijete biti ces u stanju razumjeti neke stvari. ovako, tvoja pusta naklapanja nemaju neki smisao.

    avatar

    18.03.2007. (18:40)    -   -   -   -  

  • zanzarela

    rodila i ja i to dvoje:) pa kod prvog djeteta moram priznat da sam i ja bila ista takva...ama bas nista me nije zanimalo osim mog djeteta....i dugo je to trajalo...i znam da sam dopizdila ljudima oko sebe ali valjda je to jednostavno kod nekoga tako....s drugim sam vec skuzila da postoji i jos nekakav zivot oko mene osim djece pa je taj period nesto krace trajao....hocu reci da nisam inace takva,ne zanemarujem prijatelje nikada i ni zbog cega...i sama se danas smijem novopecenim roditeljima ali nekako u to vrijeme nakon poroda i nisi bas svoj....zato samo ti lijepo postuj zelje svoje prijateljice...vratit ce se ona...malo drukcija doduse:))

    avatar

    18.03.2007. (19:18)    -   -   -   -  

  • T

    Imaj malo razumijevanja! Stavi se na njeno mjesto! Zamisli kako bi tebi bilo kad bi imala bespomoćno biće na brizi 24 x 7 cijelog života. Nitko nije spreman biti roditelj koliko god se spremali. I sad imaš bebu koja zahtjeva tvoju punu pažnju svake minute čitavog dana, svakog dana, cijelog tjedna i godine, pa čak i dok spava. Roditelji su u strahu i brizi konstantno, a ti se u biti žališ što si možda izgubila prijatelje?! Po mom skromnom mišljenju, sebično od tebe. Na Vama je da se trudite ostati u bilo kakvom kontaktu s njom, a ne obratno. Njima će biti potrebna Vaša pomoć bez obzira što Vam se ne javljaju. A to čine (ne javljaju se) samo zato što ne stignu, a ne zato što su Vas zamijenili djetetom! Pa naravno da žena nije došla na druženje! Nakon cjelodnevnog hranjenja, uspavljivanja, čišćenja, pranja, kuhanja, brige, neispavanosti, slušanja plača djetetovog iz dana u dan ona doslovno pada s nogu od umora i jednostavno joj se ne da nikuda ići osim u krevet. Roditelji nisu supermeni!

    avatar

    18.03.2007. (20:12)    -   -   -   -  

  • Bigi

    Savim je prirodno i normalno da ti dijete, jednom kada dođe, postane centar svijeta. Bilo bi tužno da je drukčije. I naravno, beba prve (čak!) dvije godine treba (skoro pa isključivo) mamu samo za sebe.

    Rekla si: "Jedini zakljucak koji u ovom trenutku mogu donijeti je da ljudi s malom djecom stvarno jesu nevjerojatno naporni i dosadni." - baš tužno, to je jedino što mogu reći. Tebi je tužno da se dvije osobe u potpunosti posvete svom djetetu i da sva ostala druženja pomlo planiraju i doziraju. A možda zapravo i jesmo naporni i dosadni - no fala bogu, svima nama je to najljepša "dužnost i obaveza", bez obzira na to koliko drugima išli na nerve.

    Nema potrebe pretjerano lamentirati no ti očekuješ da se ti ljudi tebi jave prvi?
    A tebi je teško poslati mail, to je ispod časti?

    Što se tiče činjenice da je žena ležala krevetu kad ste vi bili u posjeti, a što si ti očekivala, da će 10 dana nakon poroda obući toaletu i sjediti prekriženih nogu?
    Lol, si ti ikad čula za epiziotomiju, šavove, bolove, PPD?

    Žao mi je da se osjećaš kao da gubiš prijatelje ali to je normalan životni proces i svi mi kad tad dođemo u fazu "dosadnih i napornih roditelja" i tužno nam jekako nas odjednom svi naši prijatelji bez djece izbjegavaju.
    A iskreno, prvih nekoliko mjeseci mama zaista nema vremena misliti ni o prijateljima ni o mailovima, sms-ovima i sl. Ona misli samo i isključivo na svoje dijete. I sva sreća da je tako ;)

    avatar

    18.03.2007. (22:41)    -   -   -   -  

  • Frederika

    Ni ja necu imati djecu, ali srecom, imam nekoliko prijatelja koji su takodjer childfree. Ne zelim izgubiti ni one koji ce dobiti djecu, ali pustit cu da se sve odvija svojim tokom.

    avatar

    19.03.2007. (01:55)    -   -   -   -  

  • elektrokuhinja

    Istina je to da roditelji s decom jedino pričaju o svojoj deci. Ni meni to nije uopšte zabavno. Savršeno me ne interesuje ko je kako pojeo papicu i kad je rekao prvo gugu. Ne znam da li ću imati decu. Sve mi se to nekako čini kao velika žrtva a ja nisam spremna na tako nešto. No, možda mi se i javi majčinski instinkt. A kad se javi, iskreno se nadam da neću postati tako dosadna. Pa nije baš smisao života u pravljenju papice i stavljanju pelena.
    A i dosta zavisi od čoveka do čoveka, to kako ćeš se ponašati posle bebe. Eto imam drugaricu koja je ludela što mora dasedi kod kuće prvih meseci, pa čim je mali ojačao, ona kolica u ruke, u šetnju, na kafu, uveče u kafiće, sve sa malim. Ona je jedna od retkih koja nije opsednuta svojim detetom.

    avatar

    19.03.2007. (07:00)    -   -   -   -  

učitavam...