Kupila sam avionske karte. Krecem 18. travnja. Tocno za 4 tjedna u ovo doba sjedit cu u avionu. U Nizozemsku se vracam 15. srpnja. 89 dana bit cu na putu. To jos nikad nisam dozivjela. Moje najduze putovanje do sada trajalo je 28 dana. Ovo takoder znaci da cu 30. rodendan docekati u dalekom bijelom svijetu, tocnije u Indoneziji. Ne znam jos tocno sto cu taj dan raditi, ali mislim da cu se vjerojatno izlezavati na plazi i kupati se u toplom tropskom moru. U svakom slucaju bolje nego cijeli dan sjediti u uredu!
Moji putni planovi su se ponovo nekoliko puta promijenili. Najvaznija vijest je da sam odlucila da s jednom od mojih putnih druzica ipak ne zelim ici na put. Jednostavno se nismo slagale u mnogo za mene vaznih stvari. Nije mi se dalo traziti nekoga drugoga tako da sam odlucila prvi dio puta (3 tjedna) putovati sama. Razmisljala sam mozda bukirati ogranizirano grupno putovanje, ali nije to za mene. Zelim raditi ono sto hocu kad hocu. Nisam jos nikad sama putovala i priznajem da se malcice bojim (ne da ce mi se nesto dogoditi, nego jednostavno samoce), ali istovremeno mi se ovo cini veliki izazov. Iskusiti kako ce to biti, kako cu se snaci, hocu li doci u kontakt s drugim putnicima. Bit ce ovo u svakom slucaju dobra vjezba za moje socijalno-drustvene sposobnosti.
Drugu fazu puta (5 i po tjedana) provest cu s Femke. Zenska ima 30 godina i upravo je zavrsila Fotoakademiju. Tako da me moze nauciti i par stvari o fotografiji! Vise necu biti sama, ali veliko je pitanje kako ce biti putovati s nekim koga poznajem samo povrsno. I najbolji se prijatelji znaju dobro posvadati kad moraju provoditi 24h dnevno zajedno. Kako ce biti provoditi po cijele dane s nekim koga si susreo samo par puta? Ne znam sto trebam ocekivati. Vrijeme ce pokazati. Treca faza putovanja bit ce najlaksa i najopustenija. Tada cu lijepo 4 tjedna s Bartom putovati onako kako smo nas dvoje navikli.
Jos jedna vijest je da sam na kraju odlucila posjetiti manje zemalja nego sto sam prvotno planirala. Skuzila sam da uvijek pretjerujem. Zelim ici na sto vise mjesta u sto kracem roku, ali posljedica toga je da moras doslovno juriti s jednog mjesta na drugo i to mi se ovaj put jednostavno ne da. Zelim imati vise vremena za opustanje, za upijanje lokalne atmosfere i mozda za pokoji kuharski tecaj i slicne stvari. Vodeci racuna o kisnoj sezoni i infrastrukturi i prohodnosti pojedinih zemalja, moj konacni plan glasi: sama u Vijetnam, s Femke u Tajland i Maleziju, s Bartom preko juzne Malezije i Singapura u Indoneziju. I to je to. Ruta se vise nece mijenjati, karte su kupljene i nema vise odustajanja!
Ovo putovanje je za mene pravi eksperiment. Kako cu se ponasati? Kako cu se osjecati? Da li ce mi se svidjeti sva ova nova iskustva? Nemam pojma. Ovo putovanje je jedna velika nepoznanica, ali to je istovremeno upravo ono sto ga cini nevjerojatno uzbudljivim.
Post je objavljen 21.03.2007. u 16:28 sati.