subota, 29.05.2010.

SOMETIMES I FEEL LIKE SCREAMING

Volim pričati s tobom
Volim što i ti voliš rock.
Volim što trpiš moja blebetanja.

Iako imamo status"bivših",
volim sve ovo što imamo danas.
Volim što si sad u mom životu kao
prijatelj.





KRONIKE:

~trebala sam se stvarno bolje pripremat za maturu,ali jebiga,završavanje strukovne škole i svega što nosi,pripreme za maturu u glupoj školi koje su se održavale priko kurca,da izvinite
~matematika mi nije loša,ali ona mene jednostavno ne voli.Veliki podbačaj
~razočarana u sebe
~treba mi sigurnost.mir.
~treba mi ljeto i dragi prijatelji
~a možda i stalan posao...hmmm
~psihički sam nered.
~emocionalno izmorena
~hoću natrag tamo da se smirim...da se udaljim od ovog svega..
~idalje ne mogu pisati u bojama posteve i ne mogu mijenjati vel.slova i sve te dodatne opcije :(((





01:01 | Komentari (7) | Print | ^ |

petak, 21.05.2010.

'KO ME T'ERO DA TE VOLIM?

Sada sam trebala bit negdje sa svojom ekipom,pit i slušat rock
verzije raznoraznih pjesmica,a ne pisat ovaj post.

Al nisam.

Danas u jutro je sve bilo ok,dok nisam osjetila onaj čudni osjećaj,
pa ti rekla šta mi je na duši.I riječima napisano,zvučalo je glupo.
Tebi je glupo.Tebi je smiješno.Tebe nije briga.
{propust No. 1 }

Danas nakon popodneva s prijateljicom tebala sam normalno odšetat
do stanice,ali nisam.Prešla je zmija preko puta.Meni je vrijeme stalo,ne
znam ni koliko dugo sam stala ukočena tamo.
{Jesam li ikada do sada napomenula da se zmija bojim ko crnog vraga??
Da su jedine životinje kojih se bojim??I znam da ima masu ljudi koji dijele taj
strah,al ja ih ne volim zbog njihove pojave već.već iz nekog razloga koji se
pojavio ne znam kad,al je tu..I ne volim ih!}

Danas sam trebala dok sam čekala autobus sjediti na klupici,na stanici u hladu..Umjesto pregrijavanja i sjedenja na razlipljenoj žvaki... :S
{propust No. 2}

Danas sam trebala normalno ući u autobus i putovat 40-ak min i vidjet svoju
prijateljicu odnosno,sve njih i izludirat se s njima kao svaki dan do sada!Ali ne,uvijek je atp Šibenik bio dobar prema meni...uvijek su ti vozači obavljali zdušno svoj posao,uvijek su u toj firmi ostajali dobri,dragi vozači...I uvijek bi stali svojim putnicima na stanicama(Nadam se da uočavate ironiju svega rečenog!)
{propust No. 3}

Danas sam trebala,na kraju svega toga,cijele te balade,otić prošetat psa,zapalit cigaretu i gledat kako more guta sunce,kako se tama nadvija nad mnom....Ali nisam uspjela niti to...
{Propust No. 4}

Danas sam se trebala opustiti i napuniti baterije za dalje,a ne vagati u glavi razloge za i protiv učenja za državnu maturu...
{Propust No.5}

Danas sam trebala leći u krevet,sjetiti se tebe i toga da me voliš i sličnih stvari...Ali ne mogu jer ću misliti na propust No.1

****
Mrzim ovaj osjeća.Mrzim,jer se dobrih 2-3 tjedna tako nisam osjećala i nisam imala potrebu preispitivati sve.Jesam li ti ikada rekla da si jedini stvor koji me može sjebat?Nisam,naravno...


23:52 | Komentari (4) | Print | ^ |

petak, 14.05.2010.

SVAKOG DANA NAKON RADA,JA SE POMOLIM DA NE POTONE MOJA NADA KAO LAĐA BEZ DNA

Još malo i kraj...
Poslijednje stranice ovog poglavlja
života iščitavam.
Sve u svemu,bilo je lijepo...
Odrastam.
{mada ću u sebi uvijek biti ono malo dijete }

RIJEČI SU PADALE,UDARALE KAO KAMENJE

Ponekad su potrebne i grube riječi da se nešto shvati.
Ponekad je potrebno da kažeš da ćeš otići.
Ponekad je potrebno da kažeš da želiš kraj.
Ponekad je potrebno da mi kažeš da me ne podnosiš
{Boli,znaš?}

Treba mi to,da shvatim tko sam.
Treba mi to,da ti pokažem koliko mi je stalo.
Treba mi to,da ti skinem zvijezde sa neba.
{dužna sam ti}
Treba mi da te pokušam zadržati.
Treba mi da te osjećam.
Treba mi snaga koju imam u tebi.
{Možda ne vidiš,al ti si ono drugo ja.}

Postala sam netko drugi.
Postala sam ogorčena,povrijeđena,zapela u nečemu...
Bila sam sama u gomili.
{nikada usamljenija}
I kome da onda kažem?
Koga da tražim?
Kome da pričam?
{suze su zbog toga}
I bila sam slijepa.
I bila sam glupa.
I bila sam nepromišljena.
{ti moje srce nikada nisi slomio,ti si ga uvijek držao
i nakratko si ga pustio..al opet si tu :)}

Dok te ne počnem gubiti,ne osjetim ono sve o čemu
stalno pričam.
Dok te ne počnem gubiti,ne mislim onako kao što mislim
uvijek dok te nema,dok pričam o nama.
{Dok ne počnem tebe gubiti,ja sam ona jaka,
ona što sve može,ona što se smije i ne plaši
se svega,ona što ponovno,iznova ide sve...Samo...
samo je podosta slaba na tebe,Ahilova Peto!}

~čudna sam sebi otkako te volim...drugačija sam s tobom i drugima.
{imaš me u šaci,jel shvaćaš to?}

Bit ću opet ja.Bit ću ono što jesam.hvala za iskrenost...

UPDATE:

Par iz prošlog posta...priča ima sretan kraj ;)


19:17 | Komentari (4) | Print | ^ |

subota, 01.05.2010.

BAD BOYS,BAD BOYS :P


undefinedOvo je prvomajski postundefined



sad pomišljate na post pun opisa,ljubavi,proljeća,bla bla bla.
Well,it ain't gonna happen!nut

U stvari,pišem jer mi je onako,dosadno...

U stvari,dok drugi roštiljaju uz pivo negdje u zelenilu,
(što je moja neostvarena želja,al nema veze kreirat ću si jednog
dana svoj praznik rada! yeah!)
ja sam kući na keksima,andolima i soku od naranče... -.-'
I naravno,FarmVille na facebook-u
(teški ovisnik,priznajem)

I znate što?
Uz Boba Marleya ni to nije loše (:
(glazba mi stvarno popravlja dan)




P



Poznavala sam jedan par,strašno zaljubljenih dvoje ljudi.Onako,filmski.Džentlmenski ju je pratio do škole svaki dan,dočekivao je,odčekivao.Ona ga je voljela,njega i njegovu stvaralačku dušicu,njegov tinejdžerski bend,sve je išlo onako filmski.Ona mi je uvijek djelovala kao da je s druge planete,a on se uklapao u taj svijet...Iz nekog razloga,više ih nema,nakon godinu i četiri mjeseca...
Ne znam ni zašto pišem o njima...Znam ih tek tako,iz viđenja...Ništa posebno...Žao mi je zbog kraja...Možda zato što su išli tu negdje,korak do nas...Kao i ono drugo dvoje...
Uglavnom,ljubav je čudljiva stvar,to oduvijek govorim...I sad,nakon toliko vremena,toliko uspona i padova,svađa i prepirki,uvreda,prekida i sl.drago mi je što još uvijek imam svog neromantičnog,nesladunjavog i donekle surovog čovjeka.. Kao što več rekoh,nismo kao drugi,ima nešto u nama zbog čega odskačemo...


Uglavnom,potonji dio posta,nije bio potreban...

ZAKLJUČAK:Pišem iz dosade...pišem zbunjujuće...


20:28 | Komentari (5) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.