petak, 14.05.2010.

SVAKOG DANA NAKON RADA,JA SE POMOLIM DA NE POTONE MOJA NADA KAO LAĐA BEZ DNA

Još malo i kraj...
Poslijednje stranice ovog poglavlja
života iščitavam.
Sve u svemu,bilo je lijepo...
Odrastam.
{mada ću u sebi uvijek biti ono malo dijete }

RIJEČI SU PADALE,UDARALE KAO KAMENJE

Ponekad su potrebne i grube riječi da se nešto shvati.
Ponekad je potrebno da kažeš da ćeš otići.
Ponekad je potrebno da kažeš da želiš kraj.
Ponekad je potrebno da mi kažeš da me ne podnosiš
{Boli,znaš?}

Treba mi to,da shvatim tko sam.
Treba mi to,da ti pokažem koliko mi je stalo.
Treba mi to,da ti skinem zvijezde sa neba.
{dužna sam ti}
Treba mi da te pokušam zadržati.
Treba mi da te osjećam.
Treba mi snaga koju imam u tebi.
{Možda ne vidiš,al ti si ono drugo ja.}

Postala sam netko drugi.
Postala sam ogorčena,povrijeđena,zapela u nečemu...
Bila sam sama u gomili.
{nikada usamljenija}
I kome da onda kažem?
Koga da tražim?
Kome da pričam?
{suze su zbog toga}
I bila sam slijepa.
I bila sam glupa.
I bila sam nepromišljena.
{ti moje srce nikada nisi slomio,ti si ga uvijek držao
i nakratko si ga pustio..al opet si tu :)}

Dok te ne počnem gubiti,ne osjetim ono sve o čemu
stalno pričam.
Dok te ne počnem gubiti,ne mislim onako kao što mislim
uvijek dok te nema,dok pričam o nama.
{Dok ne počnem tebe gubiti,ja sam ona jaka,
ona što sve može,ona što se smije i ne plaši
se svega,ona što ponovno,iznova ide sve...Samo...
samo je podosta slaba na tebe,Ahilova Peto!}

~čudna sam sebi otkako te volim...drugačija sam s tobom i drugima.
{imaš me u šaci,jel shvaćaš to?}

Bit ću opet ja.Bit ću ono što jesam.hvala za iskrenost...

UPDATE:

Par iz prošlog posta...priča ima sretan kraj ;)
19:17 | Komentari (4) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.