četvrtak, 29.05.2008.

NIJE FER!




Zašto to radiš?
Nemoj molim te...
Ne radi to..
Voli...
I kaže ti to...
I ne želi da ideš...
Zašto sve krivo shvaćaš?
Je li moguće da si za to...
Za osjećaje...
Toliko glup?
...
Ne znam šta da kažem
Ostavljaš me bez teksta
...
Ne znam tko si...





Još samo nekoliko dana...
Svemu je kraj...
I nema nas više...
gotovo je!
Ne govori mi da nije,jer znam
da je...
Slijedeće je...
Samo kilometri...daljina...
I sve što slijedeća 2mj
nose...
Neću!
Ne sad...
Zašto sve dobro mora brzo
završiti?





Prva večer:krvavo crvena ruža...
utopljena u bunaru...


Druga večer:opet crvena ruža...
poluuvela ostavljena
na mjestu rastanka

Ne želim još jednu izgubiti





Photobucket


{sAmo jednA će shvAtiti}



21:22 | Komentari (10) | Print | ^ |

nedjelja, 25.05.2008.

BUT IT'S ONLY LOVE - AND THAT'S ALL



U staru drvenu kutijcu
sakrit ću sve!


naše snove,

Poljupce,

dodire i
želje,
svaku sekundu u kojoj je
Moja kosa mirisala na tebe
Svaki pogled



Svaki ton tvog glasa
Svaku slučajnost
Sve što me veže za tebe..
Svako volim te!

Zatvorit ću je i sakriti...
Daleko od ljudi,daleko
od svega!
Tamo na onom mjestu...
Pssst...
Nemoj nikome reći...


Učim te voljeti....

{sviđa mi se...}



Photobucket


15:32 | Komentari (7) | Print | ^ |

četvrtak, 22.05.2008.

HODAM PO ULICI,PRIČAM S MRTVIMA,VIDIM VEĆ VIĐENO,NE SMIJEM SE JER SAM SE TOJ SITUACIJI SMIJALA VEĆ RANIJE...KOJ MI JE KURAC?!MENI JE DOSTA...


Umorna sam.
Bila sam.
Al te nisam pustila.
Još ne...
Lakše mi je,al
snovi su tu..bili i bit će
najbolje je da odem...
da otputujem jednom i
zauvijek!

čudno...

bilo je tako hladno

[a danas vruće]

puhalo je

[danas vjetru niti traga]

kiša je padala

[sunce je sjalo]

nadgorbna ploča je bila crna

[danas je bijela]

[Loše sjećanje?]
...
ne znam...
sve je bilo brzo...
[osjetila sam te]
pričala sam..
gledala sliku
[prošli put je ona gledala mene]
besciljno sam zurila
[prošli put sam plakala]...

reci mi!!!

vjerujem u znakove...

-skori sudar
-njih dvojica

-nagli pokret naših ruku i
tijela prema naprijed...


-tama oko mene...

-naglo svjetlo

...

-normala


-okretanje radio-stanice



-i stih
malo mi je jedan..jedan život s tobom

Nije sasvim slučajno,znam da nije...
trebam te!!!

Pomislih,lakše mi je...
[rekla sam,al opet po običaju lagala sam]

teško mi je...

[rekla sam ti sve..al ti nisam rekla zbogom]

Sad..samo hoću..tišinu..mir...
sklopljene oči
tvoja slika..

kaži mi!


Šta da radim?
Da se pustim?
Da se sretnemo negdje?
A mogli smo se već par puta sresti..
Al ja sam među živima..
Mada nisam..Ne osjećam se tako
Život je teško bunilo...
Je li u pravu?
Je li istina da sam slaba?
[znam da nisam]
Je li istina da nisam spremna na ovaj svijet?
[a znaš da jesam]
...
Zašto je teško shvatiti?
Lakše me je pustiti...
Zaboraviti...
Da mogu nestati...
Premorena sam..
Glava me boli...
Suze tek sada teku..
Sad vičem da mi je ža...




Ja nemam više razloga da živim
Ja nemam više čemu da se divim...



A oni to ne znaju...
I ne mogu shvatiti...
Za njih ja nemam prava...
Gubim se...
Nestajem...
Pruži ruku!
Uhvatit ću je...
Jer dosta mi je svega




22:01 | Komentari (14) | Print | ^ |

utorak, 13.05.2008.

PSSST...



Sklopit ću oči...
[strah me je]

Povedi me za ruku...
[kaži ne boj se]

Odvedi me tamo...
[gdje svijet je naš]

Zagrli me...
[opet onako jako]

Nek' sve nestane...
[neka ljudi nema]

Ostanimo sami..
[opet]

more
kiša
ti i ja...





Photobucket

"Koliko puta si ljubila stranca
i bila kao ptica kraj čovjeka
koji ne leti do tvojih visina
I ne zna tajnu skrivenu u tebi..."






Hvala...





18:56 | Komentari (17) | Print | ^ |

petak, 09.05.2008.

JER SI MOJOJ DUŠI SPAS...


Stojim tu...slušam njene riječi...Slušam njegove...
Kaže da shvaća,ali



ne...


ne može...Ne zna kako je to kad ne možeš izdržati dan...
Ne zna kako je to kad je lijepo i sunčano i kad svaki milimetar
podsjeća
na nekoga...Kad svaka druga riječ podsjeća na nekoga...

Postoji skupina od 4 deshka...Budući maturanti...
Glavni za sranja,a iznutra...Suhe i zaboravljene dushe...
Srce lagano ubija otrov tuge...

Razumijem..
Znam...
Boli...



i mene,ali ne tako kao njih...Ja-ja ga samo vidim...
Svaki korak,svako mjesto u krugu podsjeća na njega...

Neizdrživo!!!

Ta..ta oluja u glavi...Sjećanja,misli,sada,snovi...
Sve savrsheno ukomponirano u jedno veliko psihičko sranje!!!


Odvratno...


Sjećam se vremena kad sam ja bila "Mrdežina mala"..Njegova sestra-mrdežina mala...I taj kafić...I ovo toplo vrijeme...Na štekatu...A onda,bus,1.stanica.I kuća...Ja i on...Šta je sve bilo...Ideja o farbanju
u "lonac" plavu boju..I ovo i ono,i ovako i onako...da sam znala
da će bez njega biti svima ovako teško i
da će ona osoba iz moje obitelji koja me u biti najviše
razumije po pitanju nekih stvari,da će se toliko udaljiti i zatvoriti...


Ža mi je...

jer..evo!Priznajem!!!Priko neta!!!da ,da...


Photobucket



FALIŠ MI!!!




Fali mi onaj tko me naučio da ne plačem pred svima...
Fali mi onaj tko me natjerao da naučim ne pokazivati strah..
Fali mi onaj tko me je uvijek štitio..I kasnije,kad smo postali stariji...
Bio si tu,mada se nismo podnosili...



DI SI?!


Ti si sjever,ja sam jug...Nikako se sresti...Više nismo ono dvoje
male djece koji ne mogu jedno bez drugog..Odavno smo to prestali biti,znam ali prije su bar postojali tragovi toga...
A sad?
Ne mogu glumiti da me nije strah...Trudim se da se ne rasplačem pred
svima...Stvarno!!!
On vam fali..A fali i meni...Glavni junak mojih priča za laku noć...
Tako mi se sad čine ti nashi kasni razgovori...
Trudim se...Razumijem te...I znam da ti je isto kao i meni...
Želim ti reći sve ovo...



Photobucket




Želim da znaš da u gužvi uvijek vidim njega...Uvijek vidim vas trojicu
u plavim majicama dolje na trgu...
I šta ako ti kažem da je njegova nadgrobna slika zadnje što vidim pred
očima prije spavanja i prvo što vidim kad god se probudim...


Što ako ti sve to kažem?

Što ako ti kažem da sam skroz pukla?!
Što ako ti kažem da me za ovaj svijet vežu samo riječi par ljudi koji
mi uporno tvrde da ne mogu bez mene i kojima sam razlog za življenje?
Što ako ti kažem da sam se već izgubila?
Da sam upala u pakao iz kojeg su me ona i on izvuki?
Da su bili potrebni oni-dvoje ljudi koji mogu shvatiti sve ovo...


Sad oni paze na mene..I trudim se neiznevjeriti svih njih...Ne želim im
stvoriti sve ovo šta se meni stvorilo...Stvarno se trudim ne otići zauvijek..
Znam da me trebaju...Neam pojma zašto!Neshvatljivo...
Al eto!Radi njih i radi one moje dvije likovice s kojima dijelim svoje dane..
One me na momente vraćaju među žive...Bude me...
A to je jako teško postići...
Imam ih toliko i trude razumijeti ono što se događa u glavi Male..



Photobucket



A ja trebam tebe sada...Jer sve ovo-samo ti možeš razumjeti...
I samo da znash,bojim se!
Bojim se spavati,bojim se nestati,bojim
se kretati među ljudima,bojim se svega!!!
Bojim se dana..Onog dana kad ćemo stati jedno pored drugog nasuprot
hladnog mramora i pokušati pustiti ga...Pustiti da ode gore..tamo iza
duge...Negdje gore...




Volim vas...
I potrudit ću se da mi bude bolje...
i hvala vam!
za sve...




Pružam TI
ruku...opet...Izvuci me,kao i svaki put...Vodi me u onaj
skriveni svijet...Odvedi me u onu našu bajku...tamo..da opet osluškujem ritam srce svojeg drugog dijela...





21:10 | Komentari (18) | Print | ^ |

nedjelja, 04.05.2008.

KAD POMISLIŠ DA JE KRAJ





Vani je sunce..Toplo je...I pushe lagani vjetar...
Onako,cijeli dan,sve je naprosto predivno...A ja
lutam negdje između jave i sna..Ne mogu se oteti snu..
Ne mogu josh pustiti sve..Još ne mogu definirati
značenje svega toga...
Svake scene,svega toga...Ne znam..Ne želim..Prokleto
me zanima uzrok svega toga...
Zbog čega i dalje se sve to pojavljuje?
Ne želim to..I mrzim pomisao da ću sutra morati
natrag u "veliki prljavi grad"
Gadi mi se...Ništa dobro od njega...
Na svakom koraku ljudi i njihovi pogledi...
Ono nama slučajno upiranje prstom u nekoga,
možda i nije samo to?
Možda će netko zbog tog jednog jebenog
pokreta ostati bez života,a da zato nije kriv...
Netko će izgubiti dijete...
Netko prijatelja koji je uvijek tu uz njega...?
Ne znam..Mrzim samu pomisao na to...
Da sve se opet vraća...Da opet strahujem...
Da se bojim da mi ne odnesu ono šta mi najvishe vrijedi..
Da mi ih ne unište...

Da voliš to više od nje,ajd ok...

Da se razumjeti..Ali da nju,kojoj prepisuješ toliko tog dobrog,

možeš zamjeniti za to???


Znam da nešto stoto upravlja tobom i da je voliš možda 3h
dnevno,ako i toliko...
Al' ima njih još..


Photobucket




Njih koji je vole od one sekunde kad je kročila u njihov život..
Nesavršenu,bahatu,neshvaćenu,bezdušnu i hladnu...
Sam znaš da nije takva..
I sam znaš da je prejaka ali ne do te mjere...
Znaš i sam da je čovjek kao i
svaki drugi i nekome znači...
Voliš je,ha?

NE!

Igraš se njenim životom...Kockaš se...
Roulette s tuđim životom..Jako jadno!



Photobucket



PIZDO!

Igraš se Boga...Jer je podzemlje tvojoj strani...
So what?!
Okreni se!Pogledaj iza sebe!Ti si
NIŠTA!!!

Možda sad netko zalaže tvoj život?

'AJDE RAZMISLI!









Somewhere in time I will find you and haunt you again
Like the wind sweeps the earth
Somewhere in time when no virtues are left to defend
You've fallen deep

I was a liar in every debate
I drew the forces that fueled your hate
When the cold in my heart leaves it comes to an end
Quietly now go to sleep





MRZIM TE!!!



Photobucket


Ruke su nam svezane čvrsto na leđima...
Stojimo i gledamo...
Bijes u očima...
Ne možemo ti ništa...


SRETAN???!!!



MRZIM TE!!!



Imam toliko toga za reći...
Uvijek se borim rječima...
Ako ničim drugim ne mogu...
A sad ne mogu ni to...
Ne mogu ih ni iznijeti na jedini mogući način na koji sam navikla...
Ne mogu ih ni napisati...

Photobucket



VRIŠTAT ĆU!!!

Sad jedino šta mogu je šutiti..
Zavući se u neku rupu...
Ne govoriti ništa...
Nastaviti u tišini...


Dobijaš bitke...


15:05 | Komentari (7) | Print | ^ |

subota, 03.05.2008.

POISON RUNNING THROUGHT MY VEINS



Ne mogu ja ovako...
Ne podnosim gužve
Mrzim gomile
Gade mi se kuće..
Ne mogu...
Navukla sam se na to mjesto..
Na tu lokvetinu..
Na kreketanje žaba..
Na dva zarušena kamena bunara...
Na svaku travku,
Na svaki kamen..
Na sve...
A šta je najgore od svega,
Navukla sam se na
tebe..
Na
njih...
i sad
ne mogu...
Drži me kriza...


Photobucket


10:40 | Komentari (12) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.