četvrtak, 22.05.2008.

HODAM PO ULICI,PRIČAM S MRTVIMA,VIDIM VEĆ VIĐENO,NE SMIJEM SE JER SAM SE TOJ SITUACIJI SMIJALA VEĆ RANIJE...KOJ MI JE KURAC?!MENI JE DOSTA...


Umorna sam.
Bila sam.
Al te nisam pustila.
Još ne...
Lakše mi je,al
snovi su tu..bili i bit će
najbolje je da odem...
da otputujem jednom i
zauvijek!

čudno...

bilo je tako hladno

[a danas vruće]

puhalo je

[danas vjetru niti traga]

kiša je padala

[sunce je sjalo]

nadgorbna ploča je bila crna

[danas je bijela]

[Loše sjećanje?]
...
ne znam...
sve je bilo brzo...
[osjetila sam te]
pričala sam..
gledala sliku
[prošli put je ona gledala mene]
besciljno sam zurila
[prošli put sam plakala]...

reci mi!!!

vjerujem u znakove...

-skori sudar
-njih dvojica

-nagli pokret naših ruku i
tijela prema naprijed...


-tama oko mene...

-naglo svjetlo

...

-normala


-okretanje radio-stanice



-i stih
malo mi je jedan..jedan život s tobom

Nije sasvim slučajno,znam da nije...
trebam te!!!

Pomislih,lakše mi je...
[rekla sam,al opet po običaju lagala sam]

teško mi je...

[rekla sam ti sve..al ti nisam rekla zbogom]

Sad..samo hoću..tišinu..mir...
sklopljene oči
tvoja slika..

kaži mi!


Šta da radim?
Da se pustim?
Da se sretnemo negdje?
A mogli smo se već par puta sresti..
Al ja sam među živima..
Mada nisam..Ne osjećam se tako
Život je teško bunilo...
Je li u pravu?
Je li istina da sam slaba?
[znam da nisam]
Je li istina da nisam spremna na ovaj svijet?
[a znaš da jesam]
...
Zašto je teško shvatiti?
Lakše me je pustiti...
Zaboraviti...
Da mogu nestati...
Premorena sam..
Glava me boli...
Suze tek sada teku..
Sad vičem da mi je ža...




Ja nemam više razloga da živim
Ja nemam više čemu da se divim...



A oni to ne znaju...
I ne mogu shvatiti...
Za njih ja nemam prava...
Gubim se...
Nestajem...
Pruži ruku!
Uhvatit ću je...
Jer dosta mi je svega




22:01 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.