petak, 20.03.2009.

Sono umana situazioni quei momenti fra di noi

Naviknut ću se na tvoje tragove oko sebe.
Navući ću masku na lice i igrati perfektno kao i sve do sada.
Gledaš me.
Vidiš da nisam ista..Moj osmijeh stoji,moje oči su propale.
3 godine su mnogo.
Posljednje moje 3 godine pune padova i uspona.
Rijetko kome više vjerujem...
I ne,nije mi svejedno...
"Možeš imat moje tijelo ali dušu ne"
Sjećaš se?
Moje riječi za tebe.
Dušu nikkom ne dam...Čuvam je čvrsto,samo za sebe.
Teško mi je igrati ovu ulogu,a znam i tebi je...
Meni tvoje više ništa ne znači...
Ja sam našla svoje...
"..a sad sam spreman,
spreman na tvome tijelu sviram
melodije tihe sjetne...!"
ali za tebe ne...
Čudno je sve to...
Sada sam dijete..I on i ja...I sve se gleda s tog aspekta.
I ne smeta mi to...Niti malo..Jer iza svega,mi smo drugo
dvoje ljudi....Ljudi koji iza sebe kriju čitav spektar toga...
"jer ljudi su pokvarena rasa,
prljava i zla i tko ljude
sluša taj uvijek nastrada"
I volim ga...

I ne treba mi pusta romantika,ne tražim je...
Ja nisam romantik..
i ne treba mi to...Imam sve što tražim
Materijalizam mi nikad nije bio jača strana.
Ono što krijem u sebi ne može ništa kupiti.
ne traži me,odlazi
sve ono u dimu nestaje....



******************************************
Carmen
Darling,čini mi se da sve sjeda na svoje mjesto tu kod tebe
Izlgedaš sretnije,zadovoljnije i snažnije.
Gedam te ko svakog drugog prolaznika na ulici na večer
dok prolazim kroz tvoj grad...
I znam da si dobro...Znam da se boriš..I ide ti...
Fališ mi...
(javi se,ja sam još uvijek isti broj)
******************************************
22:50 | Komentari (2) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.