Kiša je nemilo padala...Potoci kiše lagano su se slijevali niz ulicu...Kapi su se sjajile pod svjetlom ulične svjetiljke...Tamo ju je čekao..
Ona je kao i uvijek kasnila...To je bilo standardno..Iako nije volio čekanje,volio je nju...Volio je sve vezano za nju...
Napokon je došla...Razgovarali su...Baš kao i svaki put kad bi se vidjeli...
Riječi su se nizale polako,jedna za drugom i došlo je do toga..Do toga da je morala otkriti svoje pravo lice...
Rekla mu je sve...Zatečen,gledao je u nju dok su mu kapi kiše padale po kosi..Promatrao ju je..Nju,koju toliko voli,a sada...A sad ju je jednako toliko i mrzio..Jednostavno...Više ništa nije znao..Morao je ići...
Okrenuo se i otišao...
***
Ona je gledala za njim...Tamna sjena navukla se na njene oči...Mislila je da je kraj..Da opet gubi...Da je izgubila nešto što je toliko dugo tražila...Nakon što je nestao iza ugla,krenula je...Šutke i pognute glave...
Razočarana u sebe...Jer,znala je da će otići,a svejedno mu je sve rekla,jer..Voljela ga je...
***
Nakon 15-ak minuta nazvao ju je..Rekao je da će doći do nje...Ona je samo tiho rekla da je u redu...Tupi udarac na njenim vratima.Znala je..
To je on...Otvorila mu je vrata i pustila ga u stan..Gledala ga je blijedo
sa onim srnećim pogledom...Gledala ga je bespomoćno...Želio je znati..
Želio je znati sve vezano uz nju..Ženu koju voli..Nije mogao vjerovati..Bio je ljut...Stravično ljut..
Ona je tiho odgovarala na svako njegovo pitanje...Suze su joj klizile niz lice baš kao što je kiša klizila niz hladno staklo prozora...
***
Slušao ju je dok mu je govorila...Polagano,sve je shvaćao..Bilo mu je jasno...Gledao je kako se ono što najviše voli polako lomi i gubi...Ali..
Volio ju je još više..Sad kad ju je vidio takvu,ranjenu...Sad,kad je jedna riječ bila dovoljna da ju u potpunosti slomi...Volio je..
***
Ona se lomila kao suha grana u olujnom vjetru...Mislila je da istina donoai kraj i da sad...Da će sada svemu biti kraj...Govorila je...Slomljenim glasom i sa suzama u očima objašnjavala je sebe...
***
kad mu je rekla sve..Kad je prestala pričati,laganim pokretom ruke podignuo joj je glavu..Onako,bash kao i u filmovima koje su zajedno gledali...Pogledao je njene uplakane oči...U njima je vidio još jednog čovjeka od krvi i mesa...Ono neranjivo,sad je bilo ranjivije no ikad...
***
Gledao ju je u oči...Hvatao je njene poglede koji su bježali od njega...Nije ga željela gledati..Nadala se najgorem...No,on je uhvatio svaki njen pogled..Nije se mogla s njim boriti...Gledala ga je ravno u oči...S teškom mukom,ali..Gledala ga je..Promatrala je njegove usne...Ta sekunda..Kao vječnost...Gledala je kako se riječi formiraju na njegovim usnama i čekala trenutak kada će ih prevaliti preko njih..Kad će reći da odlazi...
***
Promatrao ju je...Znao je da se boji...Znao je da očekuje kraj..Ali,unatoč svemu tome,nije ju želio pustiti..Nije želio ostaviti ono što je tako dugo bilo tu,kraj njega...Nije želio ostaviti sve one sitnice koje su mu značile život...Nije želio ostaviti svaku ovakvu noć,olujnu i punu kiše,koje je provela u njegovom naručju...Rekao joj je...
***
Prevalio je riječi preko usana...Zatečeno ga je gledala..Nije joj bilo jasno...
On...On joj je rekao da je još uvijek,nakon svega,voli....
|