|
|
Želiš biti popularan?
Želiš imati više stila?
Želiš biti duhovit/a?
Želiš... nastavi niz?
AUDICIJA!
Nedilja je, sve prazno, a naslovi na blogu haer sugestivni.
Ja sama doma, fešn guru sam na dnevnik haeru.
Mora da mu je dosadno kad svi ti oznojeni muški igraju rukomet, vaterpolo, trče, plivaju, skaču, a on ćuli na dnevnik.haeru i čeka da netko dođe i prizna da je nekul, bez smisla za humor, bez stila....
A moj stil nediljom u kući je ... pa procijenite sami:
- suknja, od sirovog pamuka, sa dva razreza za svaku nogu naprid i botunima.
- crna majica na špaline, sa par dekorativnih crvenih fleka od klora.
-frizura ptičje gnijezdo na vrh glave, poduprto crnom šnalom štipalicom, nimalo fešn.
-japanke
-šminka-ništa nula nada zero u pet neodoljivih nijansi.
Sve u svemu, styl - propuh
Fešn guru bi mi baš i moga dati neki mali savjet.
I tako ja uhvatim za kvaku i otvorim fešn guru/dnevnik.hr
-Želite biti popularni, omiljeni u društvu i imati puno stila? Mi imamo rješenje!
A e...
Tek što sam ušla, kadli izleti Boris, u tamnoplavom odijelu i kravati i uperi prst u mene.
-Ja sam Boris Banović, a ovo može biti vaših 8 i pol minuta slave.
Ha?! - stanem zatečena i zblenuta.
-Svi vi koji ste hrabriji od ostalih i željni učenja - nastavi on upirati prst u mene.
Evo ga, pomislim, već sam napredovala.
Hrabrija sam od ostalih, a već sam i nešto naučila.
NIJE nepristojno upirati prstima u ljude, a godinama su me učili obrnuto.
Vidiš! Jebala vas škola, pristojnost i svoj kruh, ogorčeno skupim usta da ću pljunit na pod, ali se u zadnji tren sitim da bih mogla ispast neženstvena, a i nije kul pljucat po tuđim stranicama.
Ili je? Jebate sad više ništa ne znam, stavovi su mi poljuljani iz temelja.
-Ako ne znaš kako uspjeti biti kul, postani moj frend sveznadar- klimne on glavom u mom smjeru, kao da je primjetio moju pljuvačku nedoumicu.
Naglo progutam i uspijem klimnuti glavom, mozgajući nad onim sveznadar.
Šta li mu to dođe u pizdu strininu.
Ali on nastavi...
-Ako preživite moju torturu, oduševit ćete- i tu pruži prste i počne nabrajati- prijatelje, neprijatelje, poznanike i svoju obitelj svojom novom osobnošću- iskrivi facu kao da nabraja žohare, muhe, tarantele i guštere.
Ono baš je složija kul facu.
Vi vil, vi vil, fak ju!
Taman je zinuo da će nastavit dalje, kad ja smognem hrabrosti
-A što točno mislite pod tortura - zaustim pomalo tiho, da se ne bi naljutija pa mi zalupija dnevnik.haer u facu.
-Za početak - reče on i pogleda me iznad sunčanih cviksa - pogledajte se na što ličite!
Možda nisam bio najbolji učenik, al definitivno nisam ni izgledao kao da me oblačio Modni mačak.
Ok, morate biti i malo pametni.
Ali to što vi furate na sebi, to je, ne bi vjerovali, čisti blam.
Živimo u vremenu gdje rijetko tko ima dvije šanse za ostavljanje prvog dojma i ako jednom pogriješite, gotovo je!
U meni odjednom zavrije dalmatinski dišpet, da će me taj lik, malo pametan, proglasiti glupom na prvi pogled.
Taman sam htjela zaustiti da se očito vidi da nije bio najbolji učenik i da jeba ga onaj ko ga stavija na televiziju, s tim nepravilnim naglaskom, kadli on nastavi.
-Biti cool i popularan u školi, na poslu, u društvu prijatelja pa čak i među familijom ključ je koji vam danas otvara sva vrata - zaključi on ozbiljno.
Šta on zna šta je obitelj, koliko djece ima, gdje je on kvragu ikada radio?
I uostalom, koja vrata, kad sam već sva otključala.
Pa ja sam samo došla po modni savjet.
Ne po filozofiju ispraznosti.
Ali prešutim to. Tko mi kriv, sama sam došla...
-Za razliku od moje mladosti gdje nije bilo interneta, facebooka i twittera (a kao u mojoj je) - nastavi on baljezgati - danas vas jedna greška može skupo koštati. U virtualnom svijetu vaše blamaže žive zauvijek!- poentira usklikom.
-Jebate pa ovaj je bija na mom blogu - promrmljam sebi u bradu.
-Jeste nešto rekli- upita me strogo, skidajući cvikse.
- Ma jok, fešngurac, ekskjuzmi na smetnji.
Upravo sam shvatila što me cijelo vrijeme muči.
Pao si na prvom dojmu, i uprskao 8,5 minuta slave.
Nisi proša!
