|
|
Noć prije 21. 05. sjede za stolom četiri lika.
Zrak oko njih je zgusnut i zadimljen. U rukama drže karte. Po ramenima im vidiš da su napeti.
- Mala donesi još jedan whiskey! - zagrmi ojači lik za stolom.
- Meni nešto zeleno s mentolom - progrglja drugi lik.
- Meni šampanjac - proškripi jezivo treći lik.
- Ja ću zdjelicu pistacija - slabašno protisne četvrti lik.
....Pogađate ?
Rat. Kuga. Smrt. Glad. Oni isti koji trebaju poharati zemlju 21. 05.
Opako su zabrijali na pokeru..pokraj njih Pješčani sat curi li ga curi...igra se odužila. Rat pod mus mora pobjediti, i služi se podmuklim trikovima. Ali i ostali imaju poneki as u rukavu i nitko ne uspjeva pobjediti.
Zora Sudnjeg dana je došla...
.... i debelo odmaknula do podneva, a partija još nije gotova.
-U jebote - zaviče Smrt nakon što je, napokon, pogledao prema Pješčanom satu s kalendarom. (novi izum Svevišnjega)
- Sveca mu, opet kasnimo! Danas smo trebali poharati Zemlju!
Ostali se trgnu i pogledaju Sat...
- U sto gnojnih čireva - zavapi Kuga - opet smo uprskali!
- Trtista mu otkinutih udova - zariče Rat - sjebašmo taktiku!
- Kruuuuuooooorrrrr - zakrklja Glad i natrpa punu šaku pistacija u usta - usrali smo motku!
- Yeap - zaškrguće Smrt - Na konje odmah!
Oteturaju u štalu,a tamo nigdje konja .. čim zora odmakne oni odu na ispašu... takav je Ustroj.
- Jebat ga sad - promuca Kuga - kako ćemo na Zemlju?
- Pješke? - usudi se ponuditi rješenje Smrt.
- Ja ne mogu - zacvili Glad - slabo mi je i glaaadna saam.
- Jebo me pas - reče Rat - ako ti ja krenem pješke na Sudnji dan!
- Uostalom, svugdje piše Četiri Jahača Apokalipse, a ne Četiri Pješaka Apokalipse- ... mudro nadoda.
Smrt se zbunjeno počeše po kapuljači - Hmmmmm, dobro kažeš. Budu li mi se rugali, neću to preživjeti ? ! ... blijedo ga pogledaše...
- Ma dobro, mislim figurativno...
- Pa šta ćemo?- pljasne Kuga pitanje.
- A da maznemo auto?- veli Glad - Ja sam ionako preslaba za hodanje pješice.
- Ne dolazi u obzir! - zakuka Rat - Znate da patim od klaustrofobije i da se moram širiti, ja u auto ne sjedam!
- A da onda maznemo motore!?- prasne Kuga čiravo.
- Niks bejbe! - zaključi Smrt - Ja ni mrtav ne sjedam na motor!....blijedo ga pogledaše...
- Ama brale, mislim figurativno!
- Pa šta'šmo sad pička mu materina, ovo nam je peti Sudnji dan koji smo sjebali? - zacvili Glad - Šta će na sve reć ON?
- ON je već dobio peticiju od Proroka, možeš se kladit u svoje mršavo dupe - reče Smrt uperivši koščati kažiprst u visinu.
- Imamo li još koji datum na Satu?- praktično se ponada Rat.
- Srećom imamo - procijedi Kuga - 21.12.2012. !!!!
- Jebote ko bi reko da će nas spasiti onaj luđak koji je klesao kalendar, samo da ne bi morao izvršavati bračne obaveze - rafalno se zacereka Rat.
- Sva sreća da je debela posumnjala nakon nekog vremena pa ga odvukla baš kad je isklesao 21. 12. 2012.
- Eh, volim debele žene - nostalgično se osmjehnu Glad.
- Dok nekom ne smrkne, drugom ne svane - ozari se Smrt filozofski.
- Pa sad, šta je tu je - prikrpi Kuga - ON je još uvijek na Čudnim putevima, imamo vremena do 21.12. 2012. nemojmo sad i to usrat!
- No problemo - izjavi Rat svečano
- Nou frks - namignu Smrt
- Gladna sam - zacvili Glad
- O, Začepi! - viknuše joj jednoglasno Kuga i Rat.
- O, Začepi! - dodade Smrt .... blijedo ga pogledaše....
- Sorry, moja uvijek mora biti zadnja - ispričavajući se isceri.
****opaska autorice: Svaka sličnost sa stvarnim događajem je namjerna... Sva sličnost sa stvarnim likovima je jezivo točna... Zahvaljujem Terryju P. na inspiraciji ... Posebno pozdravljam Smrt, koji mi je prenio događaje onako kako su se dogodili.... Najjači si - Death rull's !!!
( znam, znam, ulizivam se, i vi bi na mom mjestu)
-Četvorka upućuje isprike svim Prorocima. Nije bilo namjerno-
P.S. Posebna isprika Teobaldi, od Gladi !
Nije vidjela kad je Nubiru upao u zdjelicu sa pistacijama.
Ako joj je to ikakva utjeha, Glad i sad katastrofalno boli želudac.
Ma nemojte kazati ? Ulovilo Mladića?
Ma kako, gdje ? ... U Rusiji ? ... Na Kavkazu ? .... U Grčkoj ?.... U Bugarskoj ?
Ma ne, varate se...ulovljen je ondje gdje je cijelo vrijeme i bio........ U Beogradu, naravno.
Nemojmo se zavaravati da je ulovljen.
On je predan u najpovoljnijem trenutku za Srbiju.
Samo dan nakon što je Hag poručio da Srbija ne "sarađuje" i da će pred UN-om podnijeti izvješće o tome.
Zeleno svjetlo Hrvatskoj, crveno Srbiji....
A komšije imaju pretenzije biti lider ( ma što to bilo ) u regiji i "žrtvuju" pijune svoje propale ekspanzionističke politike.
Ali dobro su se bogme kusurali s njima. ( Ne bi me iznenadilo da je u nekom terminalnom stadiju kakve boleščure.)
Oni su imali zeleno svjetlo za sve što su napravili izvan Srbije. Imali su žuto dok su ih držali sakrivene... čekalo se samo odlučno crveno da se "pokaže saradnja".
To vam je kao i u životu... nije najvrijedniji onaj koji puno radi, nego onaj koji svoj rad opiše kao da je "pogubio zadnji atom snage".
Tako je i Srbija "lov na Mladića" otezala, rastezala i prikazala velikim trudom koji kao eto govori o njihovoj "silnoj borbi" da se sa Srbije skine ljaga !?
Pa je shodno tome upravo Tadić i izjavio tako " Da smo skinuli ljagu sa Srbije, srpskog naroda ma gde živio" ? !
"Ovim je oprana ljaga i zatvorena stranica historije" ? ? ? ? ? ?
Neće moći, komšije... Ako presuda Gotovini nije osuda cijele Hrvatske (kako nas uvjeravate), onda ni uhićenje Mladića NIJE oprana ljaga sa vascele Srbije!!!
Ajd da napišem nešto aktualno.
Evo naprimjer, ŠVICARSKA.... to će mi biti tema..
Šta ja znam o Švicarskoj ? Osim da je neutralna ... što bi rekli naši zagorci, ni v'rit ni mimo...
Pa znam npr. da Papu čuva ŠVICARSKA GARDA ! I to je već nešto..
Čuvaju Švicarci i druge stvari.. naprimjer, lovu.
Ima Hrvata kojima lova u švicarskim bankama nije nepoznat pojam. To su oni biseri naše domovine, koji je svim srcem "vole i zaklinju se u nju", ali isto lovu radije čuvaju na švicarskim računima.
Doduše ne mora svako bogatstvo biti u lovi.
Ima nešto i u ŠVICARSKIM SATOVIMA, kao što bi vam potvrdio naš bivši premijer.
Pretpostavljam da je bivši premijer svojoj "ljepšoj" polovici donosio i ŠVICARSKE ČOKOLADE... a ako nije, Ćiro sigurno je, on je stari šarmer 
Recimo, blagajna naše države je šuplja kao ŠVICARSKI SIR ... eto još jednog podsjećanja na Švicarsku..
Ali očito nije više ni Švicarska samo za bogataše.
Danas velika većina Hrvata ima posla sa Švicarskom.
Preko kredita !
Svatko tko ima kredit u ŠVICARSKIM FRANCIMA, sad bi najradije kupio ŠVICARSKI NOŽ i otišao živjeti u šumu s tim općepoznatim nožićem..ili to..ili bi nešto ili nekog izrezbario.
S vedrije strane gledano, možemo napraviti novi bećerac ! Otprilike ovako :
- Mala moja sretni me na putu, opipaj mi švicarsku valutu!
- Ne treba ti mali ko komarac, tebi treba švicarski muškarac!
- Samo pipni kamata će rasti, biće dobro ko da si na vlasti!
Dogodi li vam se kad da vam u uho uđe neki stih ili jingl i da jednostavno ne možete izbaciti tu glupost iz glave?!
Nije da baš želite čistiti po kući, prati suđe i pjevuckati " Aj em jor kiki gam, kiki kiki kiki kiki gam" ...
Izgleda pomalo blesavo, zar ne !
Ili da vam dijete, jedno vrijeme, svaki put kad ide u školu govori "Idem kakati kod Karla"... Ma ok potomče, ali nemoj da na informacijama razrednica kaže " Smrdi,smrdi,užasno smrdi!" da ne završiš kao vrtni patuljak kad se vratim doma.
Pretpostavljam da sam, kad se vratim, sretna što ne otvorim ormar, a da me neka gola koka ne upita " A s kim vi bankarite?"
Mislim da bi ta pobrala i glavnicu i kamate na licu mjesta 
Zadnji put zakoniti donese čokoladu (naručenu mobitelom) i naravno donese Mikado od riže. "Opeeeet liža" zacvilim razmaženo i dodam s nadom:
"A nije bilo jabuke?" ... na što on blijedo gleda čokoladu i kaže : Pa nema s jabukom. (ne gleda čo'jek TV, šta'š) 
A tek koliko puta ljeti zavapim "Antonio, vruuuće mi je"..."Antonio" me naravno ne šljivi, ni da bi ledeni čaj donio 
Ah, nema veze kad ne'š donit uzet ću sama 
"Za sve ostalo tu je Mastercard!" - njegov naravno 
Ovo s Mastercardom je postalo poštapalica u svakodnevnoj komunikaciji mnogih ljudi, što je svakako čini jednom od najuspješnijih reklama, bar po mom mišljenju.
Imam neki filing da je toj uz bok i sljedeći slučaj- Kad muškarci ugledaju zgodnu i ćićonama obdarenu ženu kako prolazi, automatski u svojoj glavi uzviknu "Piiipiiii" 
ajde ajde, priznajte! "Lakše se diše" 
Moram ukratko ispričati i jedan reklamni događaj u kinu. Ne, ne bojte se, nismo nosile Perwoll u kino, to mi je najgluplja reklama ikad. Pa tko normalan nosi Perwoll u kazalište ?! 
Išle smo gledati Dan poslije sutra. Standardna oprema: kokice, sok, žvake.
Film Ok, zanimljiv, udubili se svi...
Situacija napeta, ženskoj se zagnjojila rana na nozi, glavni lik govori kako se mora po antitetanus ili ? A ozbiljan glas iza nas veselo uzvikne : "Pali pilu" 
Suze su mi išle od smjeha, samo me zabrinjavalo hoće mi se šminka razmazati i na što ću ličiti, da ne bi ljudi pomislili "Možda je rođena s tim, a možda je Maybeline" ... U mojoj crnohumornoj verziji to zvuči "Možda je rođena s tim, a možda je Černobil" 
Eto, približava se ljeto, a svi očekujemo reklame i plakate koji će nam poručiti da smo "Mala zemlja za velika sranja" uups pardon, "Mala zemlja za veliki odmor" ... Pa dođite... "Odmorite se, zaslužili ste"
Jel' se tko sjeća guze oko koje je prošle godine nastao pravi mali rat ?
Nemoj misliti na t(o)rticu!
Stigne mlađoj jutros pošta u sandučić, neka gluparija kupljena preko e-Baya, dovoljno tanko da ne moramo na poštu po to... Gleda mala kuvertu i veli -Gle markica iz Hong Konga! Mogla sam kad naručujem skupljat i markice od svuda.
Pa, rekoh, - Ja sam nekad skupljala markice, onda nije bilo mobitela i ljudi bi se javljali razglednicama, pismima, imala sam tih markica oho ho..
A skupljala sam i salvete, značke...
-Šta su značke? pita me mali koji marljivo tuče Need for Speed na lapu pokraj mene.
-Pa to ti je, kako da kažem, imaš iglicu i na vrhu imaš neku figuricu ili oblik sa.....
-Jel to bedž? pita kćer...
-Ma nije bedž, nego poruka ili...
-Aaa, jel broš kao u Kosor?
-Ma slično tome ali ne na tom principu,samo se zabode..ma nije bitno, uglavnom imala sam pun album markica, znački, kutiju sa salvetama, a skupljala sam i kemijske olovke.....
- Uuuuuuuu jesi živila blagotise 
-Ajde mama pokrij se,nemoj se crnit , veli NfS pokraj mene.
I stvarno kad gledam tako, jbte, jesmo mi odgojeni kao skupljači!?
Svašta smo nešto skupljali, uz gore navedeno, i sličice za albume i Mikijev zabavnik i sve Bravo i ITD koji su izlazili, pa bi to sjeckali i lijepili u nekakve Leksikone, Spomenare ili samo obične bilježnice sa najomiljenijim bendovima i pjesmama.....gdje i kad se to izgubilo ? ( o bocama neću, to je za cijeli post )
Kad su naša djeca postali potrošači od malih nogu?
Jesmo li mi krivi? Ja sam kao mala dobivala za rođendan na poklon ono što bi mi i tako morali kupiti. Pa bi se "mudro" čekalo da se sledim do 11. mjeseca da bih dobila novi kaput, koji je obavezno bio bar 1-2 broja veći, jer je to trebalo trajati bar nekoliko zima...Taman dok dorasteš da ti dobro stoji, o'šlo kvragu!
Piđame su bile i po 3 broja veće! Ko te sinko gleda u krevetu, navuci piđamu, kad završi crtić u 19.15, peri noge i 
..laka noć i da se nisi diza pit vode i pišat- znam ja te fore!
Ali istina je da danas i ne možeš kupiti nešto što će trajati. Mislim, možda možeš neke marke, ali to je uglavnom preskupo, djeci se niti ne sviđa, preklasično im je. Glupo ti je klincima kupiti nešto što košta ko svetog Petra kajgana, a ne žele nositi, pa im kupiš što im se sviđa.
A to je uglavnom ŽNJ kvalitete i ne da ne izdrži 2 sezone, nego ne izdrži ni onu jednu...rastegne se, izblijedi, "otanča" što bi rekla moja baba....Koliko para toliko muzike...
E, ali kvaka je da ni ona izreka "Nisam dovoljno bogat da kupujem jeftino" više baš i ne vrijedi. Stvari se proizvode da bi se pokvarile...TV ti radi taman toliko kolika je garancija i već 2 mjeseca nakon toga, crk'o!...Najjače mi je kad meštar nakon kvara koji je koštao poprilično, kaže - Ako vam opet "ode" ne isplati vam se popravljat, bolje vam je kupit novo?!
Eto, platiš masno pa "op trt givezn zajn"!
Baš nešto gledam ovaj svoj blog dok ovo pišem i vidi molim te 
pari mi ka Leksikon/Spomenar
Mislim, "moje" knjige, "moja" muzika i ja (djelomično razotkrivena), smo tu ...još samo da vas upitam :
- Imaš li simpatiju?
Možda bi mi umjesto komentari, trebalo stajati- upiši se (e-bayiga, bar je to besplatno)
kad vidiš ovo, dobro smo i prošli
Sad kad sam vas tako lipo isprepadala sa ćelavim crnim čovjekom, red je da vam vratim mirne snove drugom ćelavošću. Ovo "mirne snove" se odnosi na ženski dio blogera, dok ću muškarce nastaviti prepadati i dalje
Naime, kao što svi već dobro znamo,evo nama ljeta i vrućina 
Širom lijepe naše, po svim tiskovinama, portalima i iole boljim medijima, kreće dubokoumno promišljanje, u stilu Hamleta.
Pravo žensku dođe da u pomno manikirane noktiće uzme neku lubanjicu, po mogućnosti kakvog modnog gurua, i zavapi - BRASILIANA ili BALCANA RUSTICANA !?! 
Dilema je to čovječe. Lako se vama muškima smijat, neće vas frend na kavi upitat, onako ležerno dok promatra šta je ko obuka - Čuješ prika, jesi se obrija ili ćeš ostavit bush ovog ljeta ?
E, ali kod nas ženskog svita su ti razgovori o stilu potkresivanja, uređivanja, košenja i oblikovanja, nešto sasvim normalno. Ono ako ti je imalo bliža prija, a je kad već pijuckate kavicu, onda ste u proljeće na toj temi bar da razmjenite mišljenje, ako već ne i iskustvo.
Kakav putnik namjernik bio bi uvjeren da ste u ozbiljnom poslu oko kuće ili bar oko recepta za pizzu. Ne bi jadan ni skužio da se na kavici vodi sasvim ležeran razgovor oko stajlinga i ljetne šeme HTV-a - Higijena Trokuta V(l)ažnog.*
Prvo se moraju usuglasiti šta je u điru. Pa šta je zdravije. Onda na koji se friz dotična navikla i šta voli zakoniti korisnik iste (u mnogim slučajevima i nezakoniti). ... Na puno se stvari tu treba misliti, nije to samo tako, zovneš Šeksa i on promini ustav. Tu se puno čimbenika mora uzeti u razmatranje. Ako ćeš brazilku, koja britvica najbolje brije? Ako ćeš da te čupaju u salonu, koja žena ima najlakšu ruku? Ako ćeš ostavit "stazicu" kojeg bi oblika trebala bit.
Je li bolje ostavit cili trokutić iznad, ili samo onaj Nike znakić pravo prema centru pa kad već ne zna di je G točka, da bar odma potrefi K točku ! (samo slijedi stazicu) 
Ili pak da je ostavimo cjelovitu i neovisnu od modnih detalja, pravo onako domoljubno šumovitu pa nek' istražuje kao u ultimate survivor-Balkan
Kako reče jedna moja prijateljica (hvala vilo), tribalo bi se upustit i u istraživanje karaktera po obliku mufa!
Mislim ima tih "kvizova" koji te određuju po frizuri, po garderobi, po parfemima, po koječemu, ali još nisam vidila kviz :
- Oblik mufa određuje kakva ste osoba - ispunite upitnik
1. Jeste li zarasli cijelim obujmom ili ste nešto rjeđe pošumljeni ? ( ako je vaš odgovor A-1 bod, ako je vaš odgovor B-2 boda..
2. Da li to područje brijete ljeti ? (ako je vaš odgovor DA-1 bod, ako je odgovor NE-0 bodova....
3. Da li to područje čupate voskom ? ( ako je odgovor DA- 3 boda...
-- Ako ste na prethodna pitanja odgovorili potvrdno, nastavite kviz, a vi koji niste cccccccc-0 bodova
4. Da li samo ostavite gornji dio kakav je ili izbricavate Logo? ( ako je prvi odgovor onda 1 bod, ako je drugi 5 bodova....
5. Da li radite jednostavan logo ili ste kreativni ? ( ako je 1. odgovor- 1 bod, ako je 2. odgovor- 3 boda...
(zbrojite bodove)
Ako imate 1-2 boda, Vama nema spasa, niste kreativni, srmežljiva ste osoba i balkanski ste tip žene !
Ako imate od 3 do 5 bodova, Vi ste zatomljena lavica, koja čeka da se probudi, kreativnost vam nije jača strana, ali niste ni žalibože kao ova iznad vas !
Ako imate više od 5 bodova, Vi Ste Žena kakvu tražimo. Vi ste nesputani, izrazito kreativnog i slobodnog duha !
Savjet : Izbrijte iznad TV-a* logo od CocaCole, pošaljite sliku i dobijate na poklon pakovanje od 6 litara !!!!
-nadamo se da niste udani za nekog hrvatsko-balkanskog tipa muškarca da ne bi u protivnom dobili pakovanje od 6 litara drito u glavu- 
I na kraju me samo jedno pitanje muči. Da li je braziliana dobila naziv po stilu kojim to rade Brazilke ili je pak riječ o tome da se brazilske prašume nemilice krče i ogoljavaju ? Ah, vrag će ga znat.....
Kako god okreneš ostaje činjenica da jedno važno životno pitanje stavlja u hamletovski položaj ljepši dio pučanstva... noćima ne spavamo, prevrćemo se i mislimo..... briti ili ne briti, pitanje je sad!
Živili !
Uđem u dnevni boravak, a starija kćer sjedi sa laptopom na krilu i slušalicama na ušima.
-Šta radiš ?
-Učim za maturalno.
-Hmmm, kako, ne kužim?
-Moram naučit pjesme do večeras, inače neću imat pojma pa ću samo sjedit!
- Aaaaaaaaa dakle, Rozga,Magazin ?!
- Aha! Ma znam nešto, svi pjevaju po školi, ali neke nemam pojma! 
(mala je pankerica, čak je i u Zagreb išla na koncert neke grupe Terror, a doma uglavnom sluša kojekakve (sad će me Kerum gurnut) urbane "gerilce" ..
Neopisivo mi je smješno vidjeti je kako vježba, Rozga : Jaaaaa sam ti bila prilikaaaaaaa .... Ja iz tvojih usta ne neželimčut neznamjelnam prvi ilizadnjiput... Ako te jos uvijek zanimaaaaaaaa samouparfemu spavamjaaaaaaaaaa...(možda da vježba s nerči haha)
Pa onda malo Magazina: A ja ljubim GaGa A ti ljubis JeJe Prilika po prilika, kava, tulum, subota Još se ne bi udalaaaaaaaaaaaa.... Ajajajajajaj čujem zoveš me neka, neka,ajajajajajajaj odgovara jeka,jekaaaaaaaaaa....
Nekad sijamski blizanci sad smo na popravnom đaci tko će proć a tko past godinuuuu ....
JA- Nemoj dizat ruku kad to s padanjem budu pjevali, molim te
ONA- A znaš li šta se još pjeva na maturalcima?
JA- A ne znam, možda Oliver, Dalmatino?
ONA- Dalmatina volim, on mi je super!
JA- Pa eto, pjeva se valjda i Đibo i slično.
ONA- OK onda ću valjda znat nešto
M******* želim ti dobar provod! 
(haljina je iz Sin Factory-ja, a Starke su u borši)
Obično volim sjediti noću kad svi zaspu i čitati knjigu. Ugasim glavno svijetlo, isključim televizor, i uz svjetlo koje dopire iz akvarija uključim još i lampu kraj fotelje. Ne bi vjerovali koliko je ugodno čitati noću, u zimsko vrijeme, kad bura zavija kroz stabla i grilje i zviždi kao da se svi duhovi onoga svijeta naganjaju i love.
Kako obično čitam fantasy, horor, SF, u kojima je radnja nadrealna, ugođaj bude potpun a zvučne kulise nenadmašne.
Sjedila sam tako jedne noći, mislim da je bilo oko 2 poslije ponoći, pokrivena dekom preko nogu, sklupčana u fotelji dok je vani bura zviždala i čitala neku dobru knjigu. Mačak se motao oko mene, ležao na naslonu i samo povremeno bi podigao glavu kao da među uvijek istim zvukovima odjednom čuje neki poseban ili njemu prepoznatljiv.
Lagala bih kad bih rekla da mi nije palo na pamet kako kažu da mačke jednim djelom borave u "drugom svijetu" i kako mogu "vidjeti" više od drugih. Ma znam što ćete reći, i istina je, mašta mi radi sto na sat i uvijek pronalazi način da od običnih stvari vidi "priču". Svjesna toga, nasmješila sam se samoj sebi, pomazila mačka i vratila se vitezovima, mačevima, crvenim svećenicima i sjenama što ih prate.
Zadubljena tako u knjigu, poskočila sam kao sam vrag kad se nešto razbilo u kuhinji !
Mačak je skočio na policu kraj kuhinjskog prozora i srušio neku zdjelicu.
Ma neeee, nisam odmah pomislila tko zna što, jer uz dosta čudne smjerove misli imam i osobinu da odmah skužim ono što je najlogičnije. U istoj sekundi sa mojim prestrašenim skokom, vidjela sam da mačak nije tu i odmah se sjetila što bi zvuk mogao biti. Povirila sam u kuhinju i našla mačka kako stoji nakostriješen i gleda kroz prozor. Iskreno, uopće nisam obraćala pažnju na to, bila sam ljuta što moram prekinuti čitanje, pokupiti krupne komade zdjelice prije nego uključim usisavač u 2 poslije ponoći 
A najviše od svega mi je smetalo što ću morati upaliti svjetlo, to me nekako uvijek izbaci iz atmosfere i znala sam da je s čitanjem gotovo za tu večer.
I baš prije nego ću pružiti ruku do prekidača u kuhinji upadne mi u oči da se mačak još uvijek drži nakostriješeno i netremice zuri kroz prozor.
Znala sam da ću bolje vidjeti što je vani ako gledam iz mračne prostorije na osvijetljenu ulicu pa sam polako prišla mačku iza leđa i pogledala kroz zavjese na prozor.
Stupovi ulične rasvjete su poprilično udaljeni jedni od drugih, tako da je ulica izgledala kao sivo crna traka sa dvije lokvice narančastog svjetla, koje su stvarale više sjena nego svjetla. Vjetar koji je zavijao ulicom, ljuljao je gola stabla i njihove su sjene na ulici lelujale, treperile, i na mahove se trzale pod naglim naletima bure.
Taman sam se mislila okrenuti kad je na svjetlo, iza ogoljelog stabla, iskoračio čovjek u dugom crnom kaputu.
Instinktivno sam se povukla unazad iza zavjese ne želeći biti viđena. ali onda sam se sjetila da se nalazim u mraku i da su šanse da me se vidi s ceste, s te udaljenosti, minimalne, gotovo nikakve.
Moram priznati da sam bila znatiželjna. U tako kasnu uru po tolikoj hladnoći i buri, čovjek je na svjetlo iskoračio mirnim, laganim korakom i sama ta činjenica mi je ostala lebdjeti u mislima.
Primakla sam se prozoru da opet bacim pogled i naježila sam se. Visoki, mršavi čovjek u dugom crnom kaputu bez i jedne dlake na glavi, stajao je pod svjetlom ulične lampe i gledao pravo u mene. Oko njega je bura ljuljala sjene, a on je stajao mirno, dignutoga lica, zureći u moj prozor. Osjećala sam da me vidi, kroz zavjese, u mrak u kojemu sam stajala. Uzmaknula sam pola koraka ne skidajući očiju s njegovog lica. Bilo je to golo lice, glatke glave bez dlaka, s tankim otvorenim crvenim ustima, bezizražajnog izgleda, samo su oči crne i uske izgledale kao dvije rupe u licu.
Ostala sam hipnotizirana, ne vjerujući onome što vidim, tražeći užurbano u svojoj glavi logičnu pretpostavku, jasniju sliku, brišući pročitano i tražeći od same sebe da vidim "normalno". Ispred mene na polici, mačak je postajao sve napetiji. Ako se mogla čuti vibracija u zraku od njegove dlake koja je stršala na leđima, ja sam ju čula. I to mi je dodatno brisalo logične "strijele" koje su letjele mojom glavom: možda čeka curu, ženu, prijatelja, jeli subota, jeli neki pir........ Ali on je sveudilj polagano išao niz cestu i držao oči prikovane za moj prozor.
I šta sam ja napravila ?
Logično bi bilo da sam ostala stajati, pokušavajući vidjeti bolje, više, vidjeti čovjeka tamo gdje sam do tad vidjela lik iz horor priče.
Ali ne, ja sam se povukla skroz u kuhinju izlazeći iz njegovog vidokruga i puštajući da on izađe iz mojega... Nisam ga zapravo željela vidjeti, jer nisam bila sigurna da ću vidjeti ono što priželjkujem, nego ono što očekujem...
Nisam palila svjetlo, sagnula sam se da pokupim krhotine zdjelice i kad sam se uspravila, mačak je sjedio mirno, opušten i lizao šapu....
Na ulici su samo lelujale, njihale, i trzale se sjene, a bura je zavijala i zavijala...
Došlo je vrijeme da odam zasluženu počast svim kućnim ljubimcima koji su prošli kroz našu kuću.
Neki su se zadržali duže, neki kraće, ali sve i do jedan je, osim prvoga, umro neprirodnom smrću, uglavnom nesrećama, uz jedno dva, možebitna slučajna samoubojstva.
Sve je počelo s akvarijem i ribicama. Prvo su bile tropske, dok se meni nije svidjela riba Borac, prekrasnih boja i raskošnih peraja. Kako je ona ušla u akvarij, nastali su problemi. Upozoreni da te dvije ribe nikako ne idu skupa (jer se odmah potuku,otud ime) držali smo se savjeta i stavili smo je sa drugim ribama, koje ona nije dirala, osim povremeno grickala za rep, ali vidjela je svoj odraz u akvariju i danonoćno se zalijetala na svoju sliku i priliku, dok je jedno jutro nismo našli kako pluta "trbuhom za površinom". Tako je počela Kletva !
Izmjenjivale su se kod nas razne ribice, od tropskih do zlatnih, ali nisu pobuđivale neki osjećaj "kućnih ljubimaca". Trajalo je to sve dok se nije rodio prvi riblji kućni ljubimac, nazvan Morski pas. Mislim znam ja da se ribe mrijeste, ali naš je čudo sam po sebi pa smo to nazvali rođenjem.
Jer, kako su sve ribice ugibale po akvariju ja sam odlučila očistiti akvarij temeljito, što podrazumijeva, izliti svu vodu, oribati akvarij, oprati pijesak sa dna, promijeniti vunu, očistiti cijevi, promjeniti ugalj i šta sve ne....
Sve sam to napravila u kadi, mislim da sam pijesak tri ili četri puta oprala u vreloj vodi, četkom oribala akvarij iznutra, ofurila ga vrelom vodom, izlivala, ulivala, ispirala, na kraju vratila pijesak na dno, napunila ga ledenom vodom i čekala 24 sata da se voda pročisti s namjerom da kupim nove ribice.
Kad ono ujutro akvarijem pliva mala crvena ribica ne veća od pola centimetra,a tanka kao iglica!!!
Nazvali smo ga Morski pas, jer što je taj preživio,svaka mu čast. Preživio i živio 2 godine, dok ga jedno jutro nismo našli kako pluta bočno i ne mrda. To je prva riba koje nam je istinski bilo žao
Izgleda da smo ga pokopali u skladu sa islamskim običajima (vidi Osama pokop), jer smo ga nakon razmatranja vratili u njegov prorodni okliš, vodu, samo malo nezgodnim putem, if ju no vat aj min...
Drugi slučaj su papigice tigrice, žuta i zelena, Kiki i Riki ...
Oni su već bili ono što se podrazumijeva pod ljubimce jer smo im pričali, mazili ih, davali im jabuka, sipinu kost, pazili ih i sveukupno bili su omiljeni u kući. Pa šta im se desilo, pitate vi?
Negdje u ljeto, objesila sam krletku na terasu, stavila kadicu za kupanje i ostavila ih da guštaju.
Otprilike iza ručka osjetim miris paljevine, pogledam na terasu, a kad tamo imam šta vidjeti, dim gust kao oblak, na sve strane....
Odmah su mi papigice pale na pamet, ali bilo je već kasno. U krletci Kiki ošamućen, a Riki već na leđima, s kandžama u zraku .......... Svekrva je palila cimu od krumpira, zadimila i Boga i svece i usput napravila "konačno riješenje" za Rikija....
Kiki je neko vrijeme bio ošamućen, ali se kao malo trznuo, pa smo ga pustili iz kaveza da malo proleta po kući, i prvo što je on napravio je da izvede "bijeg u slobodu" kroz zatvoren prozor. Puka je glavom i srušija se ka svića. To ubrajamo u samoubojstvo. Pokopan je kraj Rikija, ispod smokve.
Sljedeći ljubimac bio je moj neprežaljeni najdraži mačak na svijetu McMac.
Već sam opisala negdje kako je jako volio kad čitam knjige naglas a on leži na mom stomaku. Volio je jesti leptirice, izvlačiti salamu iz sendviča, a jednom je čak ukrao i pileći filet iz tave. Da ne spominjem koliko je mrtvih guštera i vrabaca donio na terasu.
Kako sam ja pobornik toga da je bolje živjeti jedan dan kao vuk, nego cijeli život kao ovca, nisam dala da ga kastriraju pa je on vodio fenomenalan mačji život. Znao je odlutati danima, vratio bi se ofucan, raščupan, jednom čak i ozljeđenog oka, što je veterinar uspješno liječio, ali kastrirati ga nisam dala, i nemojte se smijati, ali mislim da mi je bio zahvalan zbog toga......... Imali smo dogovor,on i ja. Ja sam objesila malo zvonce, s Božićnog bora, nisko na vrata balkona, a on bi, kad bi došao iz svojih "osvajanja", šapom mlatio po zvoncu sve dok mu ja ne bih otvorila. Smišno je to inače, zakonitoga bude 2 mobitela, a ja ne čujem ni jedan, ali cilikanje zvonca me budilo bez obzira koliko kasna ura bila ! ?
Uglavom živio je on tako kao mačji kralj dobre tri godine, sve dok se jednom nije vratio očigledno bolestan.
Veterinar ga pregledao, ponudio eutanaziju, jer je rekao da su mu šanse male, jetra, bubrezi, bla bla, otrovan....
Ne mogu vam opisati koliko mi ga je bilo žao, ali sam mislila ako tko ima šanse da se izvuče, to je on.
Krivo sam mislila 
... Donijela sam ga doma zamotanog u dekicu i držala na rukama dok se grčio, kočio šape, držala sam mu ruku na glavici i vjerujte mi, kunem se, gledao je u mene s posljednjim drhtajem, spustio glavu na moj dlan i otišao u mačja vječna lovišta ( u njegovom slučaju i vječna parišta ) , nadam se da uživa....
Pokopala sam ga ja sama, ispod stabla na koje se najčešće penjao, u najljepšoj kutiji, skupa sa trakicom i zvoncem. I nisam htjela drugog mačka!
Sad evo imamo psa, zdravog, sretnog, redovitog kod veterinara, meni dragog, djeci još dražeg, i dobro se brinemo o njemu.... Pomalo smo naučili od svega prije, i nadam se da je "kletva" groblja kućnih ljubimaca napokon skinuta ...
Pao snijeg u Reykjaviku!
To je kao vijest na portalima i teletextu, a ja začuđena što je to uopće vijest, meni se nekako normalnim čini da na Islandu padne snijeg početkom 5. mjeseca.
Ali me onda podsjetilo na nešto o čemu već duže vrijeme razmišljam nakon čitanja jedne knjige.
Knjiga se zove Stanje straha... Iako kao beletristika nije nešto super napisana, kao ideja mi je bila izuzetno zanimljiva, tim više što je pisac istražio materiju, naveo izvore kojima se služio, i općenito posvetio temi odlično s idejne strane, nešto slabije sa strane priče i zapleta. Kako mu je to bila zadnja knjiga (preminuo je nakon toga) pretpostavila sam da je rekao samom sebi: E sad kad me Hollywoodsky mainstream više ne može ogaditi, red je da im kažem šta mislim o histeriji koja vlada zapadom!...To reče, napisa Stanje straha i izdahnu..RIP Michael Chricton, bio si dobar pisac....
Dakle sama ideja u knjizi je na neki način revolucionarna.... Knjiga tvrdi, potkrijepljeno dokazima, da NE POSTOJI GLOBALNO ZATOPLJENJE .. da je to Strah izmišljen padom Berlinskoga zida, kad je srušen the Strah od nuklearnog holokausta, pod hitno je trebalo "dati" novi Strah zapadnim građanima i držati pod kontrolom razvoj trećega svijeta...
Zato se svako malo pojavljuju Strahovi, koji se pokazuju neopravdanima, ali služe svojoj svrsi.
Udruge za zaštitu okoliša niču kao gljive poslije kiše, u udrugama se vrti ogroman novac, plaćaju se znanstvenici, ali samo oni koji potkrijepljuju tezu o Globalnom zatopljenju, dok se svi koji misle suprotno, a ima ih, marginaliziraju i redovito ih se optužuje da rade za velike kompanije.
Tako smo u ovih zadnjih tridesetak godina imali više Strahova, koji "potkrijepljuju" taj jedan Big Strah, a koji su se pokazali u najmanju ruku bezvezni: pčele ubojice, tigrasti komarci, Sars, kravlje ludilo, el nino, svinjske i ptičje gripe, sve se vezivalo za globalno zatopljenje, a sve se pokazalo mnogo manjim i bezopasnijim.
Furedi Frank, britanski sociolog: Culture of Fear- " Zapadna društva sve su imućnija i sigurnija, očekivana životna dob sve se više produljuje pa bi se moglo očekivati i da su stanovnici sve opušteniji i imaju sve izrazitiji osjećaj ugode i sigurnosti. No istina je drukčija. Zapad je obuzet panikom, boji se neznanaca, stranaca, bolesti, kriminala, okoliša. Boji se doma u kojem živi, hrane koju jede, tehnologije koja ga okružuje. Osobito se boji stvari koje niti ne vidi, bakterija, kemikalija, aditiva, zagađivača. Čovjek je nervozan i deprimiran. Uvjeren je da propada priroda cijelog planeta!"
Ima mnogo znanstvenih radova koji se bave tom tematikom i mnogi znanstvenici tvrde da se temperatura našeg planeta ne povećava drastično pod utjecajem čovjeka, niti se povećava razina mora, ne kao u "računalnim simulacijama" kojima se bave društva za zaštitu okoliša, dapače, negdje se i smanjila, a led je na Islandu deblji nego prije !
Pa sam se i ja tako zapitala, šta je to globalno zagrijavanje ? Znate li vi ? .... " Globalno zagrijavanje je TEORIJA po kojoj pojačana emisija ugljikova dioksida i još nekih plinova, uzrokuje povišenje prosječne temperature zemljine atmosfere, zbog "efekta staklenika".
-" Zamislite da je Zemljina atmosfera nogometni teren. Najveći dio atmosfere sastoji se od dušika. Krenemo li od jedne strane nog. igrališta, dugog stotinu metara, dušik će zauzeti najveći dio, 78%. Od preostalih dvadesetak posto najveći dio otpada na kisik. Dušik i kisik skupa čine 99% terena. Preostaje još 1% i u tom postotku najveći dio zauzima plin argon. Preostaje još nekoliko cm igrališta, oko 0.12%. Od tih pet šest centimetara igrališta na ugljikov dioksid otpada 2 cm. Eto, toliko je ugljikova dioksida u našoj atmosferi. Dva centimetra od stotinu metara."-
Riječi poput kriza, katastrofa, kataklizma, pošast i propast, su se prije 90-tih u medijima pojavljivali rijetko kao i pridjevi krajnji, neviđeni, nezabilježeni i užasni .... Početkom 90-tih, s padom Berlinskog zida, sve se to promijenilo.
Već 50 godina zapadne vlade drže građane u stanju neprekidnog straha. Padom Berlinskog zida, trebalo je kreirati novi izvor straha pa su nam servirali ekološki strah. Na zaštitu i istraživanje štetnih utjecaja godišnje se troše milijarde, iste one koje mogu nahraniti treći svijet.
A priroda se ne obazire na nas, mi smo mušica ma leđima slona. Svi termiti na zemlji teže 4 puta više nego svi ljudi na zemlji....
Zato me jako iznenadilo da je snijeg na Islandu početkom 5. mjeseca čudo !
