|
|
Uginuo je Usamljeni George, Galapagoska kornjača za koga se vjeruje da je bio star oko 100 godina.
Posljednji primjerak svoje vrste, divovskih kornjača s La Pinte, uginuo je od nepoznatog uzroka.
Iako se pario sa kornjačama druge podvrste, koje su dovedene upravo za tu svrhu, potomaka nije imao.
Kao ikona očuvanja prirode, nije im imao što ni ostaviti.
Šta je jedan George naspram 7 milijardi 'prirodno odabranih'
Za razliku od Georgea, koji je doživio 100 godina, Hrvatska je ovaj tjedan proslavila tek 21. Dan državnosti.
To je brojka na koju bi i George frknuo žvačući salatu.
Frknuo je i Milanović odlučivši da neće prisustvovati svečanoj misi za Domovinu.
"To je privatna stvar vjernika, na Božić idem jer to smatram civiliziranim i zbog osjećaja bliskosti s građanima. Vjera je privatna stvar. Mise su za vjernike, a ja nisam vjernik"
Zna li premijer da na Božić prisustvuje svečanoj misi?!
Nije li pomalo kontradiktorno da osjeća bliskost s građanima kad slave Sina Božjega, a ne osjeća kad slave domovinu?!
No svejedno, 'izvor blizak Vladi' veli: »Premijer ima redovitu komunikaciju s kardinalom Bozanićem i dosad su se nekoliko puta sastali, na neutralnom terenu, ni u Banskim dvorima, niti na Kaptolu«
Dakle postigli su konsenzus.
Potajno drže sisu za domovinu...
..domovinu za sisu...
A kad smo već kod konsenzusa, evo se oglasio i Karamarko.
Prvi potez-trgovina.
Vi nama popustite oko Pelješkog mosta, mi ćemo vas podržati oko kolektivnih ugovora.
Izgleda kao da nešto korisno rade, pa čak i surađuju, zar ne?
Poanta je da ova Vlada nema rješenje za povezivanje Dubrovačkog područja sa ostatkom Hrvatske.
Koridori, tuneli, ceste i trajekti.. sve ovisno o BiH i u konačnici neisplativo.
Znaju to oni, a zna i Karamarko.
Jednako kao što znaju da će ukidanje kolektivnih ugovora u budućnosti koristiti i HDZ-u.
Pa se 'dogovaraju' mudro i konsenzusom, kako da vukovi ostanu siti.
Tko jebe ovce...
Kako vrijeme kukuriku vladavine odmiče, tako se pokazuju pukotine u plotu.
Od biserne izjave, poput one Milanovićeve:
"Najbolji državnici na najzahtjevnije poslove dolaze u pravilu nespremni jer nisu svjesni što ih tamo čeka."
pa sve do Komadinine o "nekim kolegama slinavcima oko kolege Zorana Milanovića."
Ne tako davno, u predizbornoj utrci Milanović je izjavljivao:
"Mi možemo, mi umijemo, mi znamo, imamo najbolje ljude."
Što kad pivac koji je najavljivao zoru, izgubi osjećaj za vrijeme i počne kukurikati bez veze?
Što kad stražari na plotu i čuva slinave gliste?
A ništa....
Ćoravim kokošima preostaje samo da čeprkaju i kokodaču.
U spomen na Georga Orwella ( 25. 06. 1903.- 21.01. 1950.)
...čovjeka koji je vidio kamo svijet ide...
SVE SU ŽIVOTINJE JEDNAKE
ALI NEKE ŽIVOTINJE SU JEDNAKIJE
OD DRUGIH
George Orwell- Životinjska farma
Doselila se jednoga dana u nisku prizemnicu, koju su djeca zvala 'baraka'.
Ta je bila izgrađena još za vrijeme austrougarske i izgledala ruševno i staro.
Jedini prozor, bio je drvenim okvirima podijeljen na kvadrate, stajao je nisko i u svoje vrijeme služio kao šalter, nekom opskurnom uredu.
Rekla je da se zove Ivka, i da je tu samo privremeno, dok joj općina ne nađe pravi stan.
Možda je i to jedan od razloga što se susjedi nisu trudili upoznati je.
A možda je razloga bilo više..tko bi to s ljudima znao..
Radila je kao čistačica u hotelu, bila 'stara cura', bez ikog svoga, povučena i šutljiva.
Ljudi su možda očekivali više.
Da ponekad stane ili sjedne s njima, popije kavu, kaže nešto o sebi...
Prve naznake da od toga neće biti ništa, došle su s neopranim prozorima.
Nakon nekoliko dana, vrijedne susjede su počele gunđati.
"Ta kakva je to žena koja nije u stanju oprati prozore", govorile su ispod glasa muževima, gledajući svoje blistave staklene plohe.
Sašaptavale su se, kad bi se podvečer srele u dvorištu, coktale jezikom i odmahivale glavom.
One 'sveznalice' među njima, kojih ima svako susjedstvo, bile su najvatrenije u takvim šaputanjima.
"Ja ću nju pitat, vidićeš", govorile su napola se praveć važne, a napola se hrabreći.
Druge su ih poticale, pazeći da se i same ne ponude za takav zadatak.
....a sve to pratile su znatiželjne dječje uši, čija visina nije bila u vidnom polju brižnih majki.
I dok su susjede još danima, uz kolačiće i kavu, raspravljale kako najbolje iznijeti to pitanje pred Ivku, djeca su počela pritrčavati jedinom Ivkinom prozoru i kucati.
"Ivka, zašto ne opereš prozore!" viknuli bi i pobjegli.
"Čekam općinski stan, rekli su da je ovaj privremen" viknula bi kroz prašnjave i zamagljene kvadratiće.
Kucanje i odgovori bili su ponovljeni dovoljno često pa su i susjede čule.
Misterija koja ih je mučila tjednima i oko koje su se družile i uzdisale, pričajući većinom o svojoj čistoći, bila im je oduzeta.
I tako je Ivka postala nevidljiva za svakog u susjedstvu.
...osim za djecu...
Ona su svejednako dolazila kucati i uzvikivati pitanje.
Dobivali su uvijek isti odgovor, a onda su odgovori prestali dolaziti.
Ispočetka je za dokazivanje hrabrosti, bilo potrebno samo pokucati na Ivkin prozor i pobjeći.
Zatim se hrabrost počela mjeriti onim što bi uspjeli vidjeti kroz prašnjave, zamagljene i sve masnije prozore.
Djeca su počela viđati strašne slike na zidu, čudne mrlje na prozoru, lelujava svjetla vatre i strašne sjene koje su se kretale sobom.
Međusobno su prepričavali sve strahote koje se u Ivkinoj sobici sigurno događaju.
Što su više detalja 'viđali' to je Ivka strašnija postajala.
Počeli su se pitati kad su je zadnji put vidjeli...
Kad ujutro odlazi i kad se navečer vraća....
'Baraka' je postala mjesto pokraj kojeg se djeca nikad nisu sakrivala kad bi igrali skrivača.
A onda su Ivku počeli viđati popodne.
Nije više radila od jutra do večeri.
Svako popodne, obukla bi svoju zelenu suknju na kocke, sivi muški sako i svezala maramu na glavu.
Navukla bi gumene čizme na noge i odlazila...
Susjede su se počele pitati gdje odlazi...
Počele su se došaptavati i nagađati.
Da li ima negdje nekoga bolesnoga, da li su joj roditelji živi..
Možda ima 'nekoga', značajno su se podsmjehivale one 'sveznajuće'.
I opet su se hrabrile da joj postave pitanje koje ih, evo već par tjedana, zaokuplja.
....a ispod njihovog vidnog polja, male su glave slušale...
Tko je prvi uzviknuo pitanje, bila je stvar prijepora u dječijim svađama.
No kako god bilo, postalo je mjerilo hrabrosti uzviknuti, "Di ćeš Ivka!"
Ispočetka je odgovarala, "Idem na sporovod."
"A ko ti je umra!" viknula bi djeca.
"Niko" uzvratila bi tiho Ivka i otišla svojim putem, stružući gumenim čizmama.
I opet su šaputanja susjeda prestala, nije tu bilo ničega vrijednog razglabanja uz kavu i kolače.
Još jednom su razočarano odustale.
Ali djeca nisu.....
Počeli su smišljati razloge zašto bi netko svakoga dana išao na sprovod.
Što su razlozi bivali strašniji, to je Ivka budila veći užas.
Počeli su se zaklinjati da su je viđali kako donosi stvari s groblja.
Što bi to moglo biti, iskrile su dječje oči, dok su nabrajali moguće strahote.
Odjednom su se svi kleli da su čuli njene gumene čizme kako stružu u mraku.
I opet ju nitko nije viđao kada ulazi i izlazi iz 'barake' ...
Govorili su među sobom da je Ivka leptirica.
Od one vrste što se navečer pretvara u noćnog leptira i ulazi u sobe da donese noćne more.
Ivka je bivala strašnija nego ikad....
"Odnijet će te Ivka!" postala je uobičajena prijetnja među djecom.
Više ju nisu zadirkivali, nego bi brzo prošli kraj nje, da ih ne pogleda...
Da ih ne upamti...
Vrijeme je prolazilo, prozori su ostajali neoprani, a Ivka je postala potpuno nevidljiva.
I odraslima i djeci...
Sve dok jednoga dana 'baraka' nije osvanula širom otvorenih vrata.
Ivka se odselila.
Susjede su, pomalo zavidno, pričale kako je komisija dolazila, ustanovila da u 'baraci' nema uvjeta za normalan život i dodijelila Ivki nov stan u novogradnji.
Navirivale su se kroz otvorena vrata 'barake' i pomno pregledavale zidove i podove, čudeći se čistoći sobice i wc-a, dok su prozori boli oči svojom neprozirnom prljavštinom.
Djeca su bila razočarana slikama svetaca na zidu, svijećom ispred Gospine slike i nedostatkom sakrivenih kostiju...
Čak ni paučine nigdje nije bilo.. ni krila noćnog leptira....
Ivka se odselila u lijep stančić u novogradnji, pričale su majke za kavom grickajući kolačiće.
Mrzovoljno su pričale kako i dalje radi u hotelu i svakodnevno ide na sprovode.
Novi prozori su joj visoko od tla i blistavo su čisti, nezadovoljno su coktale.
A onda su prestale...
Ivka je dočekala kraj svoga života, u novom lijepom stanu, tiho, kao što je i živjela.
....Jedino u ulici sa 'barakom' i dalje pamte Ivku....
Nove generacije djece ne znaju tko je ona, ali još uvijek zaziru od 'barake' i hrabre se kucanjem na prljave prozore.
I dalje po mraku čuju struganje gumenih čizama, i boje se leptirica kad ulete u sobu.
I još uvijek govore "Odnijet će te Ivka", iako ne znaju baš, tko je ta Ivka.
Nove majke i očevi samo se nasmiješe na takvu kletvu, ali šute kao i njihovi roditelji prije...
Djeca se nečega moraju plašiti, zar ne....
Tjedan iza nas bio je bogat mitologijom, duhovnošću, znakovitim znakovima...
Čudan neki tjedan, u kojem smo ispali sa europskog prvenstva i upali u ljeto.
Srećom da tu nema Wolfganga Starka jer ga Hrvatskoj sigurno ne bi dosudio.
Izgleda da 'cvjetnom konju' Milana Bandića nije suđeno da preživi.
Već treći put otkako je postavljen da najavi popločavanje Cvjetnog trga, zapaljen je.
Nije poznat počinitelj toga 'monstruoznog' djela, a o razlozima se nagađa.
Budući da je Bandićev slogan na prošlim predsjedničkim izborima bio 'Radit ću kao konj za Hrvatsku'
moguće je da je neki građanin paljenjem 'gradonačelnikovog konja', zauzvrat poslao dimni slogan
'Ne vjeruj Danajcima ni kad darove nose.'
Pogotovo kad se 'darovi' plaćaju novcem tih istih građana.
Teško da Bandić ima mudrost jednog Odiseja, iako mu mnogi žele da odluta poput njega...
..na jedno dvadesetak godina...
-Kako komentirate podatke zavoda za statistiku o Inflaciji 3,9 posto?
"To je direktna posljedica rasta cijena energenata, 3,9 posto to je više nego 2 posto, to je to."
Sigurno se pitate, tko je to izjavio?
a) Ivica Todorić (trgovac) - to je direktna posljedica rasta cijene energenata
b) Ava Karabatić (starleta u usponu) - 3,9 posto, to je više nego 2 posto
c) Igor Štimac (stručnjak za nogomet) - to je to
Iako izjava zvuči kao da je skrpana od troje gore ponuđenih, istina je drugačija.
Izjavu je dao naš premijer Milanović, dokazujući time, još jednom, da je ova vlast bliska narodu u svim njegovim varijacijama.
Iako se on zdušno brani od toga "Ja nisam ovdje da ikoga tješim, nisam duhovni otac, nisam otac, nego sam premijer", razvidno je da se totalno približio duhovnom stanju nacije.
Konfuziji.
Jedino me malo muči to odbacivanje očinstva.
Izgleda da nitko ne želi plaćati alimentaciju kad ode...
Malo malo pa kod našeg ratnog zrakoplovstva neko sranje s MIG-ovima.
Nakon što su se prošli put kresnuli krilima u zraku i pogubili rakete i avio bombe, ovaj tjedan su 'izgubili' zadnju pilotsku kabinu.
Kako je MIG21 kojemu je otpala kabina bio u kockastom izdanju, prava je šteta što nije letio dan prije, kad je Hrvatska igrala protiv Španjolske.
To bi bio izvrstan znak svim kladioničarima na koga da stave lovu pa bi bar netko profitirao od tužnog dana i šugavog stanja u HRZ-u.
A kad smo već kod 'misterioznih znakova', vrlo je zabrinjavajuća ta MIG-ova oznaka 21.
Kako ja na to gledam, izgleda da će netko uskoro opet otpasti iz Vlade.
Našim kockastim MIG-om 21, u glavnoj kabini upravlja iznadspomenuti premijer M. a s njim kao prvi potpredsjednik, svima nam znani Gaz(d)imir. Oni imaju Plan 21.
Matematika je jednostavna.
Ovaj tjedan i kalendarski nam je stiglo ljeto.
Ušuljalo se u 1 sat i 9 minuta u četvrtak 21. 06.
Što se građana tiče ljeto je počelo ranije, visokim temperaturama.
Školarcima je počelo završetkom nastave.
Medijima će početi skakanjem iz busije pred nedužne turiste.
To je vrijeme kad se 'neobrazovani' sjever spušta na jug.
Kažu da je obrazovanje ključ zapošljavanja.
E pa, dragi sjevernjaci, utješite se.
Dobro došli u Splitsko-dalmatinsku županiju!
...onu sa najvećim postotkom nezaposlenosti...
I na kraju, malo o brojevima.
Jeste primjetili kako su se vijesti svele na brojeve, postotke i statistiku?
Kolika je nezaposlenost. Koliko radnika treba otpustiti.
Kolika je neobrazovanost.
Koliko pušimo. Koliko pijemo. Koliko smo debeli.
Koliko je turista ušlo. Koliki su kapaciteti popunjeni.
Koje mjesto zauzimamo po kvaliteti mi, a koje odmorišta kraj ceste.
I ova vlast u zadnje vrijeme samo tako razgovara s nama.
Inflacija u postotcima.
Cijene u brojevima.
Dugovi s kamatama.
A i onda kad progovore, bolje da nisu.
Shit happens!
Dugo nisam znala da je tu.
Dio mene koji me prati većinu života.
Kada sam primjetila malu bezbolnu kvržicu nisam obraćala pažnju jer je bila vidljiva samo kad savijem koljeno.
Zbog nekih sasvim drugih razloga završila sam kod ortopeda.
Dok mi je pregledavao ruku, primjetio je kvržicu na koljenu.
Opipao, raspitao se kad sam ju primjetila, saslušao 'simptome' i osmjehnuo se.
Površinsko je, reče mi prvo... bezopasno, ali vrlo zanimljivo.
Kada sam bila mala vjerovatno sam pala, a u koljenu je završio kamenčić kojega nisam primjetila.
S vremenom se oko njega počelo stvarati masno tkivo i kapilari.
Tijelo ga je prepoznalo kao dio sebe i oko njega izgradilo sustav.
Objašnjenje je bilo fascinantno.
Asimilirala sam kamenčić iz djetinjstva.
Od tada se često pitam kada i kako se to dogodilo.
Od kada smo kamenčić iz djetinjstva i ja zajedno.
Čega sam se igrala kada sam pala.
Jesam li skakala preko laštrika ili sam trčala igrajući se skrivača.
Jesam li pala s bicikla, ili sam jurila da se na vrijeme vratim kući.
Kada smo se sjedinili kamenčić moga djetinjstva i ja?
Vjerojatno je bilo ljeto, jer su mi koljena bila otkrivena.
Da li sam plakala kada sam pala?
Ne vjerujem da jesam, ma koliko me bolilo.
Vjerojatnije je da sam sjela očiju punih suza i stisnula zube uvlačeći zrak uz siktaj.
Nitko ne želi biti plačko kad je dijete.
Mogli bi za njim pjevati 'Plačko plače, izgubio gaće, ne smi ići kući, mama će ga tući'
Zato vidite... mislim da nisam plakala.
Nisam ni otrčala kući, da ne bih morala ostati unutra dok se svi drugi igraju.
U to sam sigurna.
Vjerojatno sam obrisala koljeno prljavim dlanom.
Možda rukavom..
Sigurno sam pljunula na ranu i zalijepila neki list.
U mom djetinjstvu 'ratne rane' su se liječile tako.
Sigurna sam i da su se drugi okupili oko mene.
Kad si dijete krv je fascinantna, a onaj tko podnosi krv i bol, taj je vrijedan igre.
Možda me netko gurnuo dok smo se igrali?
Sigurno nisam otrčala kući plačući i tužakajući.
Da ne bi zamnom pjevali 'Tužibaba resa za komadić mesa'
Zato vidite... mislim da nisam tužakala.
Vjerojatnije je da sam sjedila na stepenicama, očiju punih suza, puhala u koljeno, pljunula na njega i zalijepila nekakav list.
Kad si dijete lišće rješava više od pola problema.
I pljuvačka isto.
Ortoped je predložio uklanjanje.
Ambulantno. Uz lokalnu anesteziju.
Odbila sam.
Estetika mi nikada nije bila na prvom mjestu.
Druge stvari su mi vrijednije.
Nije to niti dijamant niti biser, znam.
Vrijednije je od toga.
Moje tjelo ga je prihvatilo..prepoznalo kao svoje..
Izgradilo je cijeli svijet oko njega.
I ja sam izgrađena oko njega.
Oko kamenčića iz moga djetinjstva.
...moja desna...
Dugo sam se dvoumila da li da vam je pokažem i brinulo me kako ćete reagirati na nju.
Ali često ju javno izlažem i mnogi su je već vidjeli.
Do sad nije bilo nekih pretjeranih reakcija, osim povremene blage zainteresiranosti.
Ne vrijeđa me to, dapače, mislim da su reakcije javnosti posve primjerene.
Više me smeta reakcija moga zakonitog koji me često nagovara na korekciju.
Ne razumije on da sam ja srasla s tim.
I da na svaki spomen korekcije protrnem.
To je moja veza sa djetinjstvom, moje obilježje i moja tajna.
Jednom sam, iz znatiželje, otišla kod doktora da ju opipa i da svoje mišljenje.
Zanimalo me koliko dobro može procijeniti o čemu je riječ.
Rekao je da mi se vjerojatno nešto dogodilo kad sam bila mala.
Moje tijelo je asimiliralo strani objekt.
Onda je oko toga stvorilo krvne žilice i masne stanice i prihvatilo ga kao dio svoga tijela.
U djetinjstvu je, kao i sve na tijelu, bilo neprimjetno i pritajeno i tek je s vremenom došlo do izražaja.
Tada se počelo braniti i reagirati na dodire, štipkanja, ili grublje postupke na koje reagira bolom.
Predložio je odstranjivanje.
Odbila sam!
Možda je njemu to nešto sasvim obično, ali mi znamo bolje.
Je li tako vi gore?!
Znam da me i dalje tražite, i pokušavate me uhvatiti negdje na izoliranom mjestu, samu.
Jako vam je stalo da me se opet dohvatite i uklonite svaki dokaz.
Želite svoje podatke!
Sve o meni... od moga djetinjstva do danas.
Moje suze, moj smijeh, moje bolesti i moje zdravlje, moje znanje i neznanje, moje radosti, majčinstvo, sliku mog života.
Mislite da vas se ne sjećam?!
Oh, kako se varate...
Sjećam se vruće ljetne noći kada sam zaspala u bakinom dvorištu.
Nadaleko uokolo nije bilo nikoga, samo ja, trava i nebo bez mjesečine... prepuno zvijezda.
Oko mene su se čuli samo cvrčci i zujanje sitnih buba u travi.
Sjećam se da sam gledala u nebo, razmišljala o veličini svemira i vama...
... i onda vjetar...
... zvijezde su zaplesale kao kroz vodu...
Sljedeće čega se sjećam je da sam sjedila na travi, kao da sam se probudila iz sna.
Bilo je već kasno u noći, oblivena znojem drhtala sam na vjetru.
Oko mene se više nisu čuli ni čvrci ni bube.
Samo mukla tišina.
Jedino su zvijezde promijenile svoje mjesto na nebu.
Znam da me još tražite!
Želite ono što je vaše.
Ali ono to više nije.
Sada je moje!!!
Sraslo je samnom, dio je moga tijela.
Moje tijelo je izgradilo krvne žile oko vaše sonde, prihvatilo je kao dio sebe i živimo skupa.
Strano tijelo i ja.
U mom koljenu još ponekad zapulsira u kasne noćne sate
...i znam da me tražite...
...moja desna noga...
to be continue....
Nema šanse da napišem nešto o nogometu i politici, a što na blogu haer već nije obrađeno.
Izgleda da je blogonacija uz dužnu pažnju, iscrpno obradila nogoloptanje, krapinske sise i Holy shit.
Znači meni je ostalo samo da napravim kratak pregled sporednih zbivanja.
Pa krenimo...
Prije neko večer kraj Zemlje je opet proletio asteroid!
Neki kažu da je bio veličine autobusa, neki kažu da je bio 'džinovski Asteroid veličine gradskog bloka', a neki se kunu da je bio veličine nosača aviona!
Kako god bilo, bilo je blizu, na 'nepunih' 5,3 milijuna kilometara.
Za dlaku!
Točno sam osjetila taj vuuuuuuuuuš.
Vlada republike Hrvatske, uklonila je etikete s boca vode koju piju na sjednicama.
Nakon što je Jadranka rekla povijesno NE vodi s okusima i tako lišila ministre petnaestminutnog mozganja bil' jagodu il' bi naranču, vlada premijera Milanovića je rekla povijesno NE etiketama na bocama.
Neš majci besplatnu reklamu!
Osim toga, tim činom je bar nešto na sjednici Vlade postalo transparentno.
Čin čin!
Ministarstvo gospodarstva priprema izmjene Zakona o zaštiti potrošača kojima će se, konačno, bankama, ali i svim ostalim, 'trgovcima', dakle i javnim poduzećima, teleoperaterima i drugima, u potpunosti zabraniti naplaćivanje slanja opomena!
A ha!
Dosta što nam za dug naplate kamatu, još se sjete svako malo kljucat 10 i više kuna po opomeni.
Napokon će i oni koji nemaju novaca za platiti račune imati razloga za sreću.
Dok se nacija bavi balunom i neplaćnim računima, sabor je odradio još jedan prevažan dan.
Naime na redu je bio Zakon o osobnom imenu.
Do sad je postojalo ograničenje u izboru i duljini imena i prezimena, a sad se građanima omogućava da svojoj djeci daju ime kakvo žele.
Naravno, tu se odmah našlo ograničenja u 'umjetničkom izričaju', jer kako rekoše 'ne možeš pustiti nekoga da dijete nazove Adolf Hitler ili Sedmi od devet' (Arsen Bauk)
Ajd' dobro, to s Hitlerom mogu razumit, ali što sabor ima protiv imena Sedmi od devet?
Ako neka obitelj odluči imati devetero djece, onda baj ol mins, neka dijete nazovu Sedmi od devet!
Ostaje mu još samo da asimilira Bandića za kuma.
Izgleda da je predsjednik Srbije, Tomislav Nikolić progovorio na engleskom!
Kako izvještavaju srpski,a bogami i domaći mediji, 'svi su ga razumeli i demantovao je jedno od glavnih “oružja” protiv njega u kampanji'?!
A mi se blesavi ponadali da su Tomini protivnici imali većih primjedbi od engleskog, poput svojatanja Vukovara ili izjava o Srebrenici.
Huuuh, dobro je, sad kad je 'propričo' engleski, svi susjedi Tome Nikolića zvanog Grobar, mogu odahnuti.
Itiz veri vel non, if sambadi spik ingliš, hi iz sivilajzd.
I konačno, ako niste čuli i budući Guverner HNB-a Vujčić, je bio na Hvaru skupa sa Milanovićem i Tedeschijem.
Izgleda da je to ipak bilo više od prijateljskog odmora starih prijatelja.
Ali opet, i mi smo skloni svugdje vidjeti urote.
Možda su se ljudi samo došli odmoriti, zaroštiljati i zaigrati na balun.
Drugi put im predlažem da, kad idu na takve odmore, promijene imena po novom zakonu.
U Raja, Gaja i Vlaja.
A ako s njima bude i koji europski nalogodavac, neka ga preimenuju u Baja.
Na kraju, jedna zanimljivost.
''Belgijski nogometni navijači na prodaju za Euro 2012"
'U odličnom smo stanju. Nismo bili u upotrebi od Svjetskog prvenstva 2002. godine. Na Euru 2012 mi, Belgijanci, još jednom nemamo za koga navijati. Budući da je prvenstvo puno zabavnije kada imate momčad za koju možete navijati, odlučili smo ponuditi naše navijačke usluge na prodaju na eBayu.'
'Jednom kada je ''naša'' momčad eliminirana, tugovat ćemo 24 sata, a onda opet ponuditi naše usluge na eBayu.'
'Blago huliganstvo je dostupno uz nadoplatu. Možemo, recimo, udariti goluba ili pušiti u nepušačkoj zoni, ako je takva volja našeg gospodara'.
Prema tome dragi naši Hrvati, razvedrite se!
Možda smo spali na to da izvozimo mozgove i radnu snagu, ali Bogu hvala, navijači su nam sigurni i vrijedni.
Kad god odu vani nešto zarade.
Tko kaznu HNS-u, tko zatvor, tko izgon, tko batine, tko picajzle.
I uvijek se u domovinu vrate.
Pozdrav pravima!
Najsmojači!
Ovih dana se baš puno toga događa.
Europsko prvenstvo u nogometu i Prideovi u Splitu i Zagrebu.
Oba događaja 'povukla' su za sobom repove.
Ima tu svega.
1. Osječko pivo.
a) Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić upozorila je na kršenje zakona zbog seksističkog i ponižavajućeg prikazivanja žena u reklami za Osječko pivo. Sanja Sarnavka, koordinatorica udruge B.a.b.e., pozvala je potrošače na bojkot proizvoda.
b) Bećarac je oblik narodne pjesme porijeklom iz ruralne Slavonije, odakle se njegova popularnost proširila do južne Mađarske i širom Vojvodine. U obliku je dvostih koji se sastoji od dva deseterca čije se zadnje riječi rimuju. U studenom 2011. UNESCO je upisao bećarac u svoju popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.[ Svi bećarci imaju istu melodiju od 24 takta i pjevaju se uzastopno. Glavni pjevač pjeva prvi stih, a slušatelji ga ponavljaju uz melodijsku varijaciju. Drugi stih je humoristična antiteza prvom i obično završava smijehom pratećih pjevača. Tematski, bećarci su humoristične, satirične i često vrlo LASCIVNE pjesme čiji je cilj nasmijati i vrlo su popularni na manje formalnim proslavama
-'Mala moja, dobro si mi sjela, čim te uzmem orosiš se cijela'
-'Kad sam kući zabijem u trenu, al' slađe je na tuđem terenu'
-'Mala moja, prirodno se nosi, nikad svoju livadu ne kosi'
-'Mojoj snaši bolji sam neg' Messi, svako večer hat-trick mi se desi'
2. Sise HDZ-ovki
reakcije vani i kod kuće
a) SLAVA dviju krapinskih HDZ-ovki, čini se, neće stati u Hrvatskoj. Naime, na internetskoj stranici Broadsheet, osvanule su i neke nove fotografije, a veseli su se Irci Hrvatima zahvalili na sisama.
Irski navijači njihovu su liberalnost i želju za pokazivanjem prsnog koša u javnosti, dočekali s oduševljenjem.
b) Postoji etički kodeks kojim su regulirana pravila ponašanja ljudi u tim pozicijama, konkretno se time bavi članak 3, i mi smo odlučili pokrenuti postupak protiv Jelene, jer smatramo kako je prekršila stavke tog kodeksa", rekla je Nataša Petrinjak, glasnogovornica Ministarstva kulture.
3. Promotivni video spot za Zagreb Pride
Ususret Zagreb Prideu 2012, koji će se održati točno tjedan dana nakon splitskog, na internetu se pojavio i službeni spot nazvan 'Svaka je obitelj sveta'. No nakon lavine kritika, povučen je s interneta.
"Koliko god se svi pozivate na osobnu interpretaciju, što točno mislite koju će konotaciju izvuću jedan prosiječni um (a svi znamo koju razinu inteligencije imaju naši sunarodnjaci)kada vidi da curica u jednoj gay obitelji pali straight par."
European CSO Steering Group
ali to baš nije potpuna istina, ovdje se može pogledati bez obzira koliko smo glupi according to EU cso..
"Novinar Drago Pilsel spot Zagreb Pridea 'Svaka obitelj je sveta' prijavio je Pravobraniteljstvu za djecu zbog zloupotrebe djeteta
Spot uopće ne promovira ravnopravnost LGBT osoba niti toleranciju', smatra Pilsel.
Naprotiv, mišljenja je Pilsel, šalje poruku da su heteroseksualni parovi štetni i manje vrijedni pa ih djevojčica u filmu simbolično topi u vatri koja guta heteroseksualne lutke."
Vidim da mnogi uspoređuju ova dva događaja, tjerajući samo onu 'vodu' koja ide na njihov 'mlin'.
Ja nemam ništa protiv da vidimo sve!
Ovakvi kakvi jesmo, a vidi se u prve 2 točke 
nikako ne možemo shvatiti treću.
Jbg..
Kao što ste vidjeli na prethodnom postu, volim usporedbe.
Po prirodi sam takva da volim ljude držati 'za riječ'.
Jednako i sama držim do svoje riječi.
Zapravo uvijek me začuđuje naše novinarstvo, koje ima pamćenje zlatne ribice.
Ja pamtim k'o slon.
Sićam se šta je ko reka, pa skoro i kad je reka, kako je bija obučen kad je 'to' reka, a kad sam 'in d mud', sitim se i kakvo je vrime bilo.
Po tomu sam nalik na sve žene ovoga svijeta, koje se mogu sitit šta je muž reka prije 10 godina, a onda mu to strateški 'nabit na nos'.
Samo što ja pamtim i šta svi drugi kažu.
To je više prokletstvo nego dar, virujte mi.
Digod bi volila da mi ljudi prodaju muda pod bubrege.
Neš ti bubrega! Koja korist od njih....
Moš bez problema živit bez jednog, a po 'case Osama Bin Laden' vidimo da moš i bez oba, bar desetak godina. Možeš se provlačit kroz afganistanske tunele, prezimljavat ka štakor, verat se ka koza, minjat države, mjesta i krajolike (evo sve im virujem) i uza sve to radit dijalizu.
Važno je imati muda! Jebeš bubrege.
Al eto, moje prokletstvo je da mi ne možeš uvalit taj par visuljaka i reć, to su ti bili bubrezi, pohaj, vidićeš kako je ukusno.
Ja ko pravi poznavatelj muške anatomije uvik pripoznam muda.
Njihovu teksturu, strukturu, čvrstoću, mekoću, punoću ... oću..oću... (to je jeka, kunem vam se nisam ja).
Bože mene kad god počnem o tim stvarima, otra ja ka mutavi na kolače.
Ajd, da se 'iskopam' iz te priče o mudima, inače će mi tekst bit zakurac...
Dakle, o pamćenju sam počela, a i o novinarima, ka...
A di su novinari tu je i politika. Bez politike ne ide, bila ona s mudima ili bez, uvijek je tu.
To da je naša politika već dugo bezmuda poznata je stvar.
Ali što su nam novinari bezmudi, žalosna je stvar.
Ja bih da sam novinar svakom nabijala na nos šta je reka prije!
Niko mi se ne bi provuka lišo. Zagrizla bih ka pit bul i ne bih pušćala. Nikoga!
Sve bih stvari istjerivala na čistac!
Evo rećemo Mirela Holy.
Sad nju pitaju šta ona misli tko je objavio njene mailove?
Tko ima što protiv nje i tko je se hoće riješiti?
Jednom rečenicom:
Tko joj je podvalija muda pod bubrege?
Pa lako ti je podvalit onome ko piša di ne triba!
Ona kao ministrica okoliša zna što znači znak ZABRANJENO PIŠANJE!
Ali jok... kod nas se traži onaj ko je uslika pišalo in flagranti, a ne onaj tko je pišao.
Sad je po nekim teorijama Čačić kriv.
Prepišao ju je. Vidi bogati?!
A preko čije prepiške?
Ministrica nije demantirala da su to njeni mailovi.
A i kako bi, vidi joj se IP.
Nekako isto kao što ni Severina nije demantirala da je ono na brodiću ona.
A i kako bi, vidi joj se PI.
Ono što su, međutim, obje napravile, bilo je traženje krivca.
Di je procurilo?!
A cure moje drage, ne bi vam imalo šta procuriti da ste manje računa vodile o mudima, a više o bubrezima.
Meni je moja baba lipo govorila - Čuvaj bubrege sinko, pazi gdje pišaš i na što sjedaš. Žensko si, a žensko je uvik osjetljivije od muška. Lako je njima mudima mlatit.
Ali štaš, žensko uvik ostane žensko, pa to ti je...
sanja da ima muda, ili da bar nekog drži za ista...
...ovako ili onako...
jedini problem je što se nikad ne nauči izmaknuti
Vidiš, mogla sam ovo uvaliti blogu haer, na nagradnjaču, pod politika i sex, ali mi se ne da brojat riči, a i ne valja uvik pokazivat da imaš muda, jer često dobiješ nogom u ista 
Goran Sladoljev - 16.01. 2011. -Jednostavno ne vidim priliku da u ovom sustavu, koji ljude nemilice gazi, ostvarim svoja osnovna ljudska prava, a kamoli nešto više od toga.
01.06.2012.- Nećete na Rivu! Sjest ćemo na Rivu i svojim tijelima braniti naš grad i zakone Republike Hrvatske - licemjerni samopromotori
Boris Dežulović- 28. 05.2012. - Homofobi, ljudske gnjide, desničarska stoka, katolički talibani, fašisti... gnjide..
studeni 1991.- Dan ranije dva sata sam pukovniku Pavloviću iz Službe za informisanje SSNO objašnjavao zašto želim vidjeti mrtvi grad (Vukovar). U sobici na četvrtome katu velebnog socijalističkog zamka u Ulici kneza Miloša palio sam cigaretu (“Sad će drug pukovnik, druže... kako ono rekoste, Dežulović?”) - 'zgroženi' dvoličnjaci
Kafić Bubamara (Stjepan Lozo, Guido Piasevoli, Tatjana Alajbeg, itd)- 24.05. 2012.- 'Antonija Bilić je neizravna žrtva lanjskog gay pridea u Splitu' - podli pokvareni 'intelektualci'
Sanja Juras -11-06.2011. - Ovo je gori debakl nego što je bio u Beogradu ili Zagrebu. Zato prekidamo povorku i ovako ne možemo u EU. - bombastične 'veličine'
Kerum- 04.06.2009.- Četvrtak je trebao biti prvi radni dan novog splitskog gradonačelnika Željka Keruma. No on se u Banovini nije pojavio.
23.12.2011. - Prvi put se dogodilo da je jedan od naroda izabrani parlamentarni zastupnik zakasnio na polaganje službene prisege.
Kerum 30.05.2012. - Najbolje da ih ignoriraju.- 'moralne vertikale' s iskustvom
29.05. 2012. Britansko ministarstvo vanjskih poslova osudilo je u nasilje i diskriminaciju u odnosu na Gay Pride.-Svoj dolazak na Split pride 2012. najavili predstavnici Europskog parlamenta, Europske komisije, ambasada Francuske, Velike Britanije i Nizozemske.
1990. - Vijeće sigurnosti UN-a nametnulo embargo na isporuku oružja i vojne opreme Jugoslaviji.
Uz snažnu potporu Velike Britanije i brojnih drugih europskih zemalja, taj je embargo onemogućio svaki značajniji pokušaj Hrvatske (a poslije i Bosne i Hercegovine) da iskoristi svoje pravo na samoobranu”. T. Stoltenberg- djelitelji 'pravde'
Gay pride Zagreb 2011. - Na Zrinjevcu je gošća iz Beograda Zagrepčane pozdravljala s tri prsta što je organizator opravdao time da se cura napila pa joj nije za zamjeriti. Bila je tu i i velika zvijezda petokraka, komunističke parole, i parole protiv crkve. - 'tolerantni' LGBT
Gay Pride Split 2011. - "Ubij pedera!" - 'ugroženi' građani
Noć prije Dana P, pozornica je pripremljena.
Akteri su spremni.
Nabrušeni, naelektrizirani, oboružani svojim mržnjama, neprikosnovenom važnošću, sitnim interesima, parolama, 'intelektom', 'tolerancijom', pravednošću....
A gdje ću biti ja?
Pa ova pederica će ostati doma.
Uživat ću jednu lizno-zguznu akciju , prije nego počnu utakmice, jer neš posli uvatit.
To je moj doprinos.. i jednima i drugima...
Jebite se...
(izdvojeno)
Josip Jurčević- 29.05. 2012. - Ovdje se više uopće ne radi o gay prideu i protivnicima pridea, nego se radi o najcrnjem ili najcrvenijem govoru mržnje. Naime, bilo kakva ekstremizacija bilo čega ne može postići razuman i dobar učinak. Stoga ovo medijsko radikaliziranje, primitivizam i vrijeđanje jednako nanosi štetu pristašama i protivnicima gay pridea.
-Komentiranje ukinuto!-
“I don't think twice about picking up my dog's poop, but if another dog's poop is next to it, I think, 'Eww, dog poop!”
Jonah Goldberg
-Do 16. kolovoza 2012. ugostiteljski objekti iz skupine restorani, barovi, catering objekti i objekti jednostavih usluga moraju uskladiti svoje poslovanje sa Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti i Pravilnikom o razvrstavanju i minimalnim uvjetima.
Među zahtjevima su topla voda u sanitarnim čvorovima, najmanje jedan telefonski aparat, školjke umjesto čučavaca, itd..
I tu dolazimo do teme ovoga posta.
Mislim, čula sam ja to na TV-ju, pomislila 'hm, zanimljivo' i zaboravila, ali me NF podsjetio na to jučer na svom blogu.
Naravno zaintrigirao me čučavac.
Mislila sam da u googleovom rječniku neće biti moguće pronaći prijevod za takvu jezičnu eskapadu, jer što zna englez što je čučavac.
Ali sam se prevarila.
Prevodilac kaže:
1.čučavac
Turkish closet
Vidi vraga!
Prvo što mi je palo na um je Hercule Poirot!
Znam da je, u knjigama, često boravio na Istoku... Orient express, Ubojstvo u mezopotamiji i slično.
I nikako ne mogu zamisliti tog tres formidable lika kako se zlopati iznad jedne takve ...rupe...mon Dieu!
Quelle merde!!!
Mi koji ga znamo i volimo, znamo koliko precizno guli meko kuhano jaje, oblikuje savršeno kvadratičan tost, stavlja čistu bijelu salvetu u ovratnik, preciznim i nadasve picajzličnim pokretima maže džem na tost...
Agatha je čini mi se olako prešla preko toga.
Stvoriti takav sitničav lik, a onda ga poslati na Bliski Istok gdje je Turkish closet normalna pojava?!
Ajd dobro, udaljila sam se od teme...
Dakle, čučavac.
Ima se ukloniti iz ugostiteljskih objekata i zamijeniti wc školjkama.
Nikad mi ne bi palo na pamet da čučavaca uopće negdje kod nas ima?!
Posebice jer smo mi neka turistička destinacija i tome volimo dodati pridjev cijenjena.
Nedavno sam putovala u Sarajevo pa smo stali u Vitez, u njihov veliki šoping centar.
Po svemu je bio nalik svim šoping centrima po Hrvatskoj, osim po jednom detalju.
Kad pođete tamo 'gdje i Car ide pješke' dočeka vas čučavac.
Za mene je to bilo nemalo iznenađenje. Nije sad da sam ja dama iz Pariza i nikad nisam vidjela ili koristila čučavac. Ali nisam odavno, već desetljeće i više...
Često se čučavac brani argumentacijom da je higijenskiji od wc školjke.
Što donekle ima smisla s obzirom da je blizina golih djelova tijela s dotičnim svedena na minimum.
Ali samo donekle...
Čučavac ima ogromne nedostake, sa ženskog stanovišta.
Morate naciljati rupu koja, budimo iskreni, baš i nema neki promjer.
Logično je da ne želite rukama dodirivati zidove da uhvatite ravnotežu, jer je isto tako logično da to rade i svi drugi.
Po toj nekoj logici, zapravo je možda zid najčistiji, jer ga nitko ne želi taknuti
No da se vratimo na ciljanje.
Čučnuli ste u tako neki polupoložaj 'Ždral na povjetarcu' i ciljate (malu nuždu).
U ovisnosti koliko je tekućine u spremniku, jeste se više oslonili na lijevu ili desnu nogu, kakvog vam je oblika frizura na maloj, itd, može vam se desiti puno nepriličnih i nehigijenskih stvari.
Prva od njih je da niste iz prve naciljali kako treba i da je 'prvi piš' lupio u porculan oko rupe.
Eto nevolje!
Čim prvi mlaz udari mimo rupe, pri toj brzini, s obzirom na visinu,
-You need to use the formula:
speed squared = 2 x 9.81 x distance from urethra to water in toilet.
For example, if you wee half a metre above the water:
speed squared = 2 x 9.81 x 0.5
= 9.81 metres squared per second squared.
When you square root this, it gives a speed of 3.13 metres per second.-
cipele vam, zbog položaja u kojem se nalazite, bivaju poprskane.
Ako imate dobar mlaz, sva je prilika da ćete poprskati i hlače ili noge.
Suknju vjerojatno nećete, jer ako ste u minjaku, previsoko je, a ako ste kojim slučajem došli s dugom suknjom, imate dodatni problem viška, koji od vas zahtjeva da balansirate iznad rupe, ciljate u rupu i pri svemu tome pridržavate rukom suknju!
Kod tog prvog iznenađenja, većina žena reagira standardno.
Trznu guzicom refleksno i pokušavaju stisnuti 'pipu', istovremeno pomičući izvor bliže ušću.
To može biti poprilično stresno ako su i drugi prije vas loše gađali, jer onda treba obratiti pozornost i na skliskost terena.
A ako pak ne želite pomicati noge, možete se naći u najčudnijim položajima.
Uz to, ovdje je riječ o zdravim i relativno vitalnim ljudima.
Starije osobe, ljudi sa bolnim leđima, reumama, ozljedama i slično, skroz su antičučavacni tip.
A i to sve samo kod male nužde...
O velikoj koja zapada i muškarce i žene i posljedicama lošega gađanja kod iste.... pa možete zamisliti...
Ima wc i svojih zabavnih i edukativnih strana
-obavezno pogledati 
Zvizdan pripeka, južina razvaljuje, a ja u glavi premećem i računam.
Te kad će plaća, te šta ću prije platit, te hoće li ove dvi upast na faks, te... bum!
Sudarih se sa likom u sivom odijelu.
-Stanite gospođo, porezna inspekcija- reče i izvadi neki kartončić kojim mi mahnu pred očima.
-Ha?- blenem ja u maniru orginalne tuke, a po glavi mi se vrti 'jeboteled šta li sam napravila'.
-Molim vas dajte mi svoj račun na uvid-poslovno će morski pas u sivom.
-Ha?- nastavim ja inteligentno kao i do sad, sve se misleći 'pu jeben ti banku, evo ih love ljude po cesti zbog minusa'.
-Temeljem članka 15. stavak 10. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, dužni ste mi pokazati svoj račun iz dućana- izbifla morski pas.
-Ha?- kupujem ja vrime dok se pokušavam sjetiti gdje li sam ostavila taj jebeni račun.
-Na zahtjev ovlaštene osobe dužni ste ga pokazati po članku 30. istog zakona, ako vas organ zaustavi na licu mjesta- bifla on napamet znojeći se u onom odijelu na suncu.
A ha, sine mi, i uhvatim se za prvi propust koji sam uočila.
-Ali vi gospodine niste na licu mjesta- ustanovim mudro ja.
-Stojite na 20 metara od dućana, i po svim zakonima anatomije i prirode, ako je dućan lice, vi ste sad na kurcu mjesta- podignutog ću kažiprsta ja, u punoj maniri Radimira Čačića (bog ga blagoslovija bahatoga).
-Mooolim, šta ste rekli?!- šokirano će morski pas.
Kladim se da se nije nadao ovome od ovako slatke face, mislim se ja, to mi je inače uvik as koji pokopa uživo.
-Rekoh na kurcu mjesta ste, šta vam nije jasno?- uhvatim se ja prednosti koje sam se dokopala.
-Čujte gospođo, globa za ne imanje računa na licu mjesta vam je 50,00 kuna, a vrijeđanje službene osobe, to je posebna kategorija.
-Ali-medeno ću ja- Vi niste na licu mjesta, dućan je lice. Tu gdje vi stojite otprilike je kurac, s oproštenjem.
-A gdje ste vi onda? sad će već naživcirano sivko.
-Eee, a ja sam vam po toj teoriji kao svaki državni špijun u žbunu.
-A po čemu ste to vi, molićuvas, državni špijun?- sad već uvučen u moj svijet 'jebi u mozak i jebi dobro', zapalija se i morski pas.
-A kako nisam? Moja je dužnost platiti kupljeno, nije moja dužnost čuvati račun i pokazivati ga svakoj državnoj šuši. To je između dućana i vas. A kupljeno je moja privatna stvar!-sad i ja malo povisim ton.
- Ali zakon vas obvezuje...- preznojen će on.
-Ama čovječe, razumite li vi što znači privatno? Pa ne možete vi meni samo tako pregledati račun i ono što je na njemu. Šta ako mi je neugodno, naprimjer?
-Pa gospođo, nema toga zbog čega vam ima biti neugodno. Mislim, što može biti tako neugodno na tom vašem računu? Ulošci? - znalački će sivko, podignutih obrva.
-Jok-odmahnem ja glavom- Nije to.
Sivko me gleda procjenjujući, pa će onako kul sa polusmiješkom - Higijenske gumice?
-Ma jok- zabavi me pomisao pa se osmjehnem.
Sad već pomalo frustriran, mozga sivi, vidim oči mu se šire pa će kulerski - Lubrikant?
- Ma nije to- keseći se, uzvratim.
-Jel vi to mene zajebavate- sad već naživciran gubi hladnoću državnog organa, zajapuri se sivi...a vidim da mu se kotačići vrte, obrve dižu, hvata zrak.. točno mu pratim tijek misli.. 'evo me u Splitu, najpederskijem od svih gradova'.. logično..pa daaaa.....
-Vazelin!?- zadrekne se skoro sretno.
-Nemam ja ništa protiv!- počnem se pravdati, kao i obično, jel - ali nije vazelin pobogu čovječe.
-Pa čega se toliko sramite da mi ne možete pokazati račun? Dajte mi objasnite molim vas?- zavapi nesretni morski pas.
-Pa eto, ne znam kako da vam kažem, malo mi je neugodno znate- gužvam ja onu svoju vrećicu, lipo obučena, u dobre komade robe... doduše malo starije... iz nekih drugih dana..ono ka...
-Pa recite, nema toga što mi nismo vidjeli i čuli, pa nismo mi zatucani i tako to, slobodno vi recite- velikodušno će sivko.
-Ma znate, eto vi tu stojite, kuhate se i znojite pola dana, a onih mojih troje doma sjede, gledaju TV, uče za prijamne ispite, ništa pod milim bogom ne rade i čekaju da ja donesem marendu.
Pa se mislim, od svih ovih 46 kuna i 47 lipa, njih će linčine zapasti 40 kuna i 83 lipe.
A vas na vrućini, južini, u odijelu, zapast će samo 5 kuna i 64 lipe.
Pravo me sram, gledati u vas ovako iz žbuna, i znati da će se oni sad nažderati do sita za cili dan, a vas će jedva zapasti sokić na kurcu. Čisto se osjećam kao picajzla u državi!
Bitching-Repeatedly saying something over and over, or rather whining about it, therefore destroying the point you were trying to make and making you look like a complete bitch because no one is listening to you.
Što me nanervira u dvi kategorije.
Kategorija - Ne opet!
-Kad u hororima žrtva trči iz petnih žila, ubojica hoda i uvijek sustigne žrtvu?!
-Kad njih tri u hororu vrišteći pobjegnu svaka na svoju stranu, umjesto da se okrenu i prebiju krelca?!
-Kad me zapadne kraj salame u dućanu!
-Kad mi voda za kavu prokuha, uzmem staklenku s kavom, a ona prazna!!!
-Kad obujem čarapu, a ona ima rupu na palcu!
-Kad mi wc daska šeta?!
-Kad se tuširam, a nestane tople vode!
Kategorija - Kako majku mu!
-Kad izgubim pincetu, sve pretražim, ispitam, kupim novu, a stara osvane sutradan na vidljivom mjestu?!
-Kad sjedim na terasi, a zbor cvrčaka ne prestaje piliti..dođem blizu loze svi zašute, a ne vidim ni jednoga?!
-Kad ujutro kupim salamu, sir, čokoladu, nutellu, abc sir, paštetu, a navečer mi kažu kako nema ništa u frižideru?!
-Kad počupam dlačicu sa cice, a ona sutradan ista?!
-Kad nađem usamljenu plažu, malo plivam, ronim, izađem, a oko moga mista 10 ljudi?!
-Kad mi ostane 5 duvana u 10 navečer?!
-Kad mi kažu da njihovom psu ne opadaju dlake!
Posebna kategorija - Ubij me u pojam!
--Kad žena ima muža, djecu, radi, ima urednu kuću, sva joj djeca uče odlično, idu na aktivnosti, ona izgleda ka ispod čekića, svi su joj ljudi super, nasmješena je, i još joj na balkonu cvita cviće?! Jebem joj cviće!
