Marketing
Paranoidna deluzija
...moja desna...
Dugo sam se dvoumila da li da vam je pokažem i brinulo me kako ćete reagirati na nju.
Ali često ju javno izlažem i mnogi su je već vidjeli.
Do sad nije bilo nekih pretjeranih reakcija, osim povremene blage zainteresiranosti.
Ne vrijeđa me to, dapače, mislim da su reakcije javnosti posve primjerene.
Više me smeta reakcija moga zakonitog koji me često nagovara na korekciju.
Ne razumije on da sam ja srasla s tim.
I da na svaki spomen korekcije protrnem.
To je moja veza sa djetinjstvom, moje obilježje i moja tajna.
Jednom sam, iz znatiželje, otišla kod doktora da ju opipa i da svoje mišljenje.
Zanimalo me koliko dobro može procijeniti o čemu je riječ.
Rekao je da mi se vjerojatno nešto dogodilo kad sam bila mala.
Moje tijelo je asimiliralo strani objekt.
Onda je oko toga stvorilo krvne žilice i masne stanice i prihvatilo ga kao dio svoga tijela.
U djetinjstvu je, kao i sve na tijelu, bilo neprimjetno i pritajeno i tek je s vremenom došlo do izražaja.
Tada se počelo braniti i reagirati na dodire, štipkanja, ili grublje postupke na koje reagira bolom.
Predložio je odstranjivanje.
Odbila sam!
Možda je njemu to nešto sasvim obično, ali mi znamo bolje.
Je li tako vi gore?!
Znam da me i dalje tražite, i pokušavate me uhvatiti negdje na izoliranom mjestu, samu.
Jako vam je stalo da me se opet dohvatite i uklonite svaki dokaz.
Želite svoje podatke!
Sve o meni... od moga djetinjstva do danas.
Moje suze, moj smijeh, moje bolesti i moje zdravlje, moje znanje i neznanje, moje radosti, majčinstvo, sliku mog života.
Mislite da vas se ne sjećam?!
Oh, kako se varate...
Sjećam se vruće ljetne noći kada sam zaspala u bakinom dvorištu.
Nadaleko uokolo nije bilo nikoga, samo ja, trava i nebo bez mjesečine... prepuno zvijezda.
Oko mene su se čuli samo cvrčci i zujanje sitnih buba u travi.
Sjećam se da sam gledala u nebo, razmišljala o veličini svemira i vama...
... i onda vjetar...
... zvijezde su zaplesale kao kroz vodu...
Sljedeće čega se sjećam je da sam sjedila na travi, kao da sam se probudila iz sna.
Bilo je već kasno u noći, oblivena znojem drhtala sam na vjetru.
Oko mene se više nisu čuli ni čvrci ni bube.
Samo mukla tišina.
Jedino su zvijezde promijenile svoje mjesto na nebu.
Znam da me još tražite!
Želite ono što je vaše.
Ali ono to više nije.
Sada je moje!!!
Sraslo je samnom, dio je moga tijela.
Moje tijelo je izgradilo krvne žile oko vaše sonde, prihvatilo je kao dio sebe i živimo skupa.
Strano tijelo i ja.
U mom koljenu još ponekad zapulsira u kasne noćne sate
...i znam da me tražite...
...moja desna noga...
to be continue....
Post je objavljen 18.06.2012. u 13:13 sati.