|
|
Ne pijem Žuju, nosim svoje pivo
Čuješ po mom naglasku?
Ja sam Bosanac
i došo sam u Makarsku.
Gledaš me kako plivam
Jebat ga, nosim i šlauf svoj
Ne gledam ko gdje piša
Ja sam Bosanac u Makarskoj.
Ja sam Bosanac, šta me gledaš nisam noj
Ja sam Bosanac u Makarskoj
Ja sam Bosanac, šta je ba,
Meni se sviđa Makarska!
Ako odjelo čini čovjeka
Onda si isti ko i ja,
Gol je do pasa i Francuz i Švabo
Svi smo goli in Makarska.
I ti jarane kad odeš skijat
Nosiš sarme i pribor svoj
Ti si gospodin u Austriji
(a eto)
Ja sam Bosanac u Makarskoj!
Ja sam Bosanac, šta me gledaš nisam noj
Ja sam Bosanac u Makarskoj
Ja sam Bosanac, šta je ba,
meni se sviđa Makarska!
If, "Manners maketh man" as someone said
Then he's the hero of the day
It takes a man to suffer ignorance and smile
Be yourself no matter what they say
obrada je u tijeku
Dobro su pametni ljudi rekli:"Pazi što želiš, jer bi ti se želja mogla i ispuniti"
Tako sam, ja bistrić, poželjela zahlađenje još oko Kerumposta.. i eto ga!
Zahladilo, zakišilo, ohladilo i dosadilo!
A inspiracije za nešto našvrljati ovdje na blogu ni za lijeka.
Mislim bilo je događanja, ali sve nekih, božemiprosti, koji više odgovaraju mojim postovima o "zagrobnom životu."
Šok Norveškog masakra i žal zbog Amy, jer jako volim njene "stvari", nisu me nagnali da napišem išta.
Jedostavno se ne volim "dirati" u ozbiljnu stranu smrti....
Zato sam dočekala, ja i milijuni fanova Georgea R.R. Martina, da izađe V dio "Pjesme leda i vatre"
Ma znam ja da vas to naročito ne zanima 
ali meni je povod za jedan veseli post na blogu 
Mislim da je bilo i vrijeme da pisac napiše V dio nakon što smo ga čekali punih 6 godina ?!
Algoritam ga je razdvojio na 2 dijela, pravdajući to veličinom rukopisa, koji je zbilja ogroman (otprilike 1200 stranica), i žurbom da knjiga dođe u ruke čitateljima u Hrvatskoj u razumno vrijeme, samo 2 mjeseca nakon objave originala.
I eto ga, došlo mi je u ruke, friško ispod čekića 
nokti i prsten su tu da imate bar šta komentirati
Ne znam od kud nam to i kako smo moji klinci i ja došli do toga?
Tko je prvi počeo?
I zašto?
Znam da mi je prijateljica jednom ostala s kavom podignutom do usta, zabezeknuta koji je đava sad ovim luđacima!
- Udariće!
-Namignuće!
-Uslikaćega!
-Potonuće!
Taman za nas četvero. Super heroj ne sudjeluje u našim glupostima, on samo odmahne rukom i kaže: Ti bogami nisi normalna 
Ali šta se može, mi si ne možemo pomoći. Pogodak je pogodak !
Onaj tko pogodi ima pravo skakati i vikati - Jes! Jes!! Jesam reka/rekla!
Ima pravo i održati mali govor i odu svojoj genijalnosti uz dozvoljeno "gaženje protivnika" riječima, šta vi znate, najjači sam, ma nema kad ja kažem to ti je amen i slično... "poraženi" pretrpe puvandera ili puvandericu i čekaju svoju priliku.
Ovaj zadnji je moj favorit oduvijek 
Kako ovih fenomenalnih jinglova više nema, pomislili biste da je tu kraj našem natjecanju?
E pa prevarili bi se.
Mi uvijek nađemo nešto u čemu ćemo se natjecati.
Koliko još reklama do početka filma ?
Koja će sigurno biti u tom "bloku"?
Kakav auto će prvi naići cestom, crveni, crni, plavi...?
Koja će pjesma biti na MTV-u u sljedećih pola sata?
Koja će biti prva na VH1, u ovisnosti jesu rock hitovi, gitara solo, rock 60-tih, 70.tih?
Ne samo da pogađamo, nego i "zauzimamo" brojeve i prije nego su pjesme na TV-u.
Tako kod nas nije neobično da se odjednom govori- Moja je 9. i 4. !...Moja je 3. i 1. .. Moja je...
Raspodijelimo se lipo pa gledamo koga je zapalo ono što voli
Nije neobično ni da licitiramo, mjenjamo se za brojeve ili ih "prodajemo" uz nadoknadu tipa, može ako ćeš mi donit čašu vode.. ili ako ćeš mi dat pola krafne ..ili...
Ljudi nas počesto ne razumiju 
Naprimjer, ulazim ja sa prijateljicom na vrata, a odmah s vrata sin viče
- Koji ćeš broooj!
- 7 (uvik izaberem) i 5! ka iz topa odgovorim ja...
Naravno da me ova blido gleda, a i moje potomke, jer ništa joj nije jasno.
Možda nije ni vama ? 
Nema veze, nama je 
Ostalo nam je jedno otvoreno natjecanje:Smak svijeta!
Hoće li meteor, vanzemaljci, supervulkan, pomicanje zemljinih polova.
Dok ljudi u nevjerici budu gledali kraj, netko od nas će skočiti s pobjedničkim osmijehom, vičući jes jes jes!!!
Netko je kod nas uvijek na dobitku 
Ne prođe ni par dana, a da novinarski fotografi ne "uhvate" nečije međunožje. KLIK!
I gaćice ostanu ovjekovječene uz, obavezno, vrišteći naslov :Pokazala! Što to ima?! Ukazale se!
Zanimljiva je ta fasciniranost "uspjehom" da se, kao slučajno, uslika nečiji komadić gaćica.
Nema veze što se te iste slikaju u kupaćim kostimima, gdje su, po prirodi stvari, samo u "gaćicama i grudnjaku"
Nema veze ni što dobar dio njih ima i svoje golišave fotke ili čak video uratke, u kojima ne samo da nema gaćica, nego i vidiš jajovode skupa s jajnicima, dok ih neki "baja" ne začepi na sveopće veselje novinara i ljudi željnih senzacije.
Ništa to ne znači, ako je pokazano Ubi et Orbi... kumst je uslikat baš taj komadić trokuta v(l)ažnog, dok neka od zvjezda i zvjezdica izlazi iz auta, sjeda na stolicu ili pleše na podiju.
Pa koja magija leži iza toga?
Zašto je u svijetu gdje se gole žene kupaju u reklamama, gole jedu paštete, gole bankare, dakle, zašto je u tom našem svijetu komadić gaćica još uvijek senzacija!?
I kome ? Muškarcima ?!
Jer budimo iskreni, baš žene briga za nečije gaćice.
Pa mi ih svaki dan viđamo... mi ih peremo, prostiremo, skupljamo i slažemo..
Mi ih oblačimo pred ogledalom da vidimo kako nam stoje. Nema veze što ih nitko neće vidjeti, nama je važno da su lijepe i da se osjećamo sexy.
A to je još negdje od vremena kad smo se riješile onih ponedjeljak, utorak, srijeda gaćica
Ali bog me ubija ako me briga kako izgledaju gaćice drugih žena!
Istina je da muškarce više zanimaju naše gaćice, nego što nas zanimaju njihove.
Pogledajte samo filmove. Ja si naprosto ne mogu zamisliti scenu gdje jedna žena prolazi prstom rubom muških (uglavnom) boxa, pa liže nešto ili nekog preko, pa zubima rasteže tkaninu ili je miče "u stranu" i jezikom istražuje ispod. ( jebi ga sad dok pišem i nije loša ideja )
Ali ipak je tu riječ o poprilično materijala (mislim na gaćice ) i nije mi sexy grabiti zubima nešto veličine i debljine kuhinjske krpe !
Za pokus možete npr. pokušati skupiti ženske i muške gaćice u šake.
U jednoj ruci ćete stisnuti nekakvu paučinastu tvorevinu koja se stisne na veličinu golf loptice, dok u drugoj ruci gledate materijal kojim bi lako mogli očistit prozore u dnevnom boravku!
Naše su gaćice uglavnom, (pogotovo kad će akcija) minijaturne, paučinaste, svilenkaste..
Muškarci ih vole gledati, vole kliziti po njima, potezati ih zubima, lagano svlačiti, njuškati, a ponekad i ostaviti na vlasnici tijekom akcije, jer ih, budimo iskreni, pale..
Zašto spominjem akciju? Pa jer ima dana kad žene nose "padobranke."
Ja ih od milja tako zovem, to su one koje čuvaju jajnike, bubrege i svu aparaturu, a najčešće ih nosimo kad nam je hladno, kad imamo "one dane u mjesecu" i sexy su otprilike kao Čačić i Milinović u ljubavnom zagrljaju.
Znate li da se ženski donji veš prvi put javno pojavio 1922.
A da je prve prave gaćice obukla Chaterine de Medici neposredno prije Francuske revolucije, da bi mogla uzjahati konja raširenih nogu, bez jahanja postrance.
Odtad do sad, gaćice su prošle dug put od onih do koljena pa do G-string tangi..materijala je sve manje, a zanimanja za njih sve više!?
Pretpostavljam da ta fasciniranost ženskim trokutom koji se samo nazire, nikad neće prestati.
Ima nešto u onoj izreci manje je više.
Jer pokazati cijelu "šinjorinu" i pokazati samo djelić gaćica nikako nije isto.
Možda ova prva djeluje kao otkriće, ali ova druga budi istraživače...
Ne znam kako kod vas, ali kod nas su vrućine nepodnošljive.
Stvarno nam triba rješenje za globalno zatopljenje.
A onda jopet i kad čouk poradi na rashlađivanju ovega ludega grada,
svi mu skoče za oči ka da im je ćaćino i materino otelo.
A lipo imamo i planove, dva urbana rješenja koji će ovi grad svakog ljeta
držati u dubokoj 'ladovini.
Na građanima je samo da izaberu između dva projekta kojima će se divit
cili svit, a i šire.
Da ne bi poslim bilo da je načelnik nešto namet'ija, vi sami izaberite.
Ali izaberite brzo, jer krvi ti Irudove, nemere se više po ovom zvizdanu!
Projekat prvi
Projekat drugi
- Psssssssst, budi se, moramo na wc!
pritišću me "odozgor iz središnjice" pošiljka sssssssssssstižeeee!
huuuh koje olakšanje. pazi kako brišeš! od mene prema nazad, nemoj mi bakterije prenositi!
- Šta danas imamo u planu draga?
dobro, dobro, samo pitam, šta odmah živčaniš. pustit ću te da popiješ kavu na miru. o bože, jesi postala dosadna.
nekad smo se tako zabavljale eeh, a gle sad .... tipka?!
ček! šta je to, vrati?! oplaaa, ima ga komad, ček gdje on to gur...
što si ti došla ozbiljna, molim lijepo, ka da se ne znamo draga. ne možeš muljat muljatoricu. slučajno naletjela, he he
- Idemo u dućan?
hajde, da bar malo prošetam, skuhala sam se tu dolje, sjediš već uru vremena, nemam zraka!
može, ta suknja s razrezom, odlično! neeeeeeeee neeee hlače pa jebate vruće je!
- Gle onoga, hmmhh nije loš, nije uopće loš !
gleda nas! pa šta da gleda pozadinu. ti bi da gleda mozak? pa lipo brate prospi ga odmah ovdje kad si postala takav davež.
- Je li gotov više taj ručak ?
raznosaš me po kuhinji toliko da mi se već manta. sagni se, digni se, hodaj, okreni se.
jel ti mene uopće pitaš kako je meni u, između, ispod.... skuhana sam ka riba 
- Oplaaaaa bide 
ne, ne sapun! Gilette pjenu mmmm mentol, hladi.. nježno to draga, polako s britvicom. e tu, tu, zategni malo, da ...da... hmmm od te silne vode mi ssssssssssssssssse... ma ništa, sve OK 
jesmo se to sredile za nešto? daj šapni? hoćeš me slikat ? ma daaaj što si takva. pa nisi ti severina, tko će me vidjeti ?
mater ti je ružna kozo bezobrazna !
a dobro, daj taj aloe vera gel i daj molim te nemoj te pamučne, muka mi je od njih. dišem? ma gdje dišem? nema zraka pokraj laštrika ni usrknut. ajd daj one crvene, tange.. yes!.... ups 
khm, upade.
- Idemo na kavu.
opla volim u haljini na motor, kad sunce ugrije, a sjedalo mmhmmmmm vrućeeeee
ajde ajde, nitko me ne čuje, ne budi takva stipsa, uživajmo!
ma briga me za tvoju kavu i ćakulanje i šetnje. meni je ovo najdraži dio izlaska i povratka.
- Idemo u sobu ? O da!!!
nemoj mi sad po osjećajima i ba bla . pusti mene da govorim.
mmmm preuzimam....
giv mi fajf.... ...jes,jeeees **** *** može on i šapnut nešto dolje 
..taaaa ko... sve ga raahh...zumijem.... giv mi fiftin giv mi sikstin giv mi ************* ********** ********** fiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii 
vidiš draga kad ja preuzmem kontrolu da zaboraviš račune, godine,djecu i kućne poslove. a zapali , meni ne smeta.
-Hej otuširana, daj sjedi na terasu malo. Svi su otišli leć.
mmm lijepo, nisi me pokrila, hvala turskom pamuku i tangama svemira!
daj samo malo raširi koljena. mrak je. ne vidi se.
oooh, povjetarac, liii jeeepooo...mmmmmmmmm .. znaš mogle sm
Daj Začepi !!!
!!! s čim? tko! ? gdje ???
P.S. ispričavam se originalnoj autorici vagininih monologa.
Njena se bavi teškim temama, khm, njeno djelo se bavi teškim temama.
To nije moja namjera.
Moja namjera je prikazati običnu domaću "zvjerku"
Shvatite kao hoćete
Na kraju krajeva to je mjesto s kojeg svi dolazimo na svijet.
Zadnjih dana po blogovima ima mnogo godišnjica i obljetnica.
Neki slave godine provedene na blogu, neki broj objavljenih postova, a neki i svoje osobne obljetnice...
Još ću se ja natipkati dok na blogu dođem i do polugodišnjice, a kamoli do godišnjice...
Bračna obljetnica je negdje blizu 20.
Koja mi je onda najdulja veza ?
Knjižnica i ja u ljubavi smo već dobrih 37 godina!!!
Zaljubili smo se odmah, od prve slikovnice "Lisac Zdenko prepredenko" i "Lončiću ,kuhaj!" i to su doslovno prva dva naslova koja sam digla. Imala sam 5 godina i nisu mi vjerovali da znam čitati
Prošlo je poprilično vremena od tada i knjižnica i ja proživjeli smo dosta toga skupa.
Moje zbrčkane tinejdžerske dane i njena izdanja na ćirilici, na latinici, čudne prijevode, raskupusanu "djecu" bez naslovnica, bez hrbata, "ozlijeđene" knjige kojima nedostaju stranice
Kartoteke u starim drvenim ladicama po kojima bi knjižničari prebirali sa dva prsta kao da trče po njima, tražeći Ime i Prezime.
Iz knjiga koje bih dizala vadili su manje kartone i spremali ih, dok su knjige dobivale pečat sa datumima, a ja "pečat" s osobinama.
Između knjiga i mene su stajali razni knjižničari i knjižničarke, članarine, poneka kazna, a jednom i jedan Fantomas koji je otputovao autobusom bogtepitaj gdje. Taj Fantomas, kojega sam "gutala" bez daha, je jedina knjiga kojom sam oštetila knjižnicu ... Dugo mi je bilo krivo zbog toga jer su me žalostile dobre knjige kojima su falili djelovi.
Baš kao što su i meni falili neki "djelovi" u životu.
Sjećam se da sam čekala da netko vrati 3. i 4. dio Katarine (Juliette Benzoni), neprestano obilazeći knjižnicu i moleći Boga da se onaj kod koga je smiluje 
Katarina i Anđelika (Anne i Serge Golon) su te koje su me pratile kroz moju prvu zaljubljenost i zauvijek postavile kriterije
Knjižnica i ja.
Prošli smo kroz moju prvu trudnoću čekajući muža da se vrati s ratišta uz Shoguna, Kralja štakora, Milu 18 i Pohane zelene rajčice.
Prošli smo kroz "čuvanje" druge trudnoće, posljednjih mjesec dana, u bolnici uz Iscjelitelja i Bojno polje Zemlja.
U trećoj trudnoći sam "gutala" Hyperion, Endymion i Vodič kroz galaxiju.
Zapravo čini mi se da svako od moje djece ima osobine štiva koja me zaokupljalo
Prvo je izrazito empatično i osjećajno, drugo vrijedno i uporno, a treće borbeno i duhovito 
(Uostalom, zašto ne, knjižnica je uvijek bila u mom životu, veza koju nisam prekinula ni udajom)
Ali vjerno smo skupa prošli i kroz njene teške dane.
Preuređenje, premještaj, poplavu, preuređenje, premještaj, premještaj. Puno se toga "izgubilo."
Nedostaje mi stara knjižnica gdje su mi cipele po linoleumu prigušeno "šaptale"...
Uski prolazi gdje su knjige zbijene ili naherene, raščupano zirkale u čitače, dok je parket škriputao i cvilio.
Nekad sam ju poznavala napamet.
Sad su tu nove i sve metalnije i hladnije police, sve širi prostori, načičkani ekranima, tipkovnicama...
Neki dan su mi po knjižnici štikle toliko odzvanjale, da sam pokušala hodati na prstima 
Učinilo mi se to klapanje kao neko svetogrđe.
Pa ipak, unatoč svemu, mojim sve češćim kupovinama knjiga i njenim sve modernijim interijerima i manjku prisnosti, još smo skupa i puno nas lijepoga veže.
Zapravo dobro da sam se podsjetila, moram pitati onoga na pultu do kad mi iskaznica vrijedi.
Takva su vremena da to više ni ne piše na iskaznici...
Moraju mi očitati bar-code vjernosti i ljubavi
Kako sam već stavila svoju buduću nadgrobnu ploču u prošlom postu
odlučila sam malo "razgledati" kakvih još nadgrobnih spomenika ima.
Pa evo nekih koji govore o načinima smrti :
(ovima s divljeg zapada nedostaju slike)
Colorado:
-Bill Blake
Was hanged by mistake.-
Silver City, Nevada:
-Here lies a man named Zeke.
Second fastest draw in Cripple Creek.-
On the grave of a woman who died in 1984. Colorado Springs, Colorado:
- I would
rather be here
than in Texas.-
Ellen Shannon in Girard, Pennsylvania:
-Who was fatally burned
March 21, 1870
by the explosion of a lamp
filled with "R.E. Danforth's
Non-Explosive Burning Fluid-
Neki govore i o počiniteljima
ili pak i u smrti likuješ što si bio u pravu!
(neki hipohondar bez sumnje)
Neki nadgrobni spomenici zorno prikazuju što su njihovi vlasnici voljeli :
Ili kako su živjeli :
- true to his own spirit -
- To je sve narode 
A čime nisu!?!
Nije bilo lako biti dijete u naše vrijeme.
Šta god da si napravio, starci su imali EPP UPOZORENJE!
Ako si u igri odlutao dalje od kuće pa su te zvali i zvali, čim se vratiš dobiješ "porciju po turu" i upozorenje tipa: Mogla te odnit ciganka ... Ma kako da ne... Kao nije joj dosta njenih gladnih usta nego samo čeka kad će kidnapirat još jedna.
Ali nisu nam samo prijetili otimanjem od strane ciganki i luna parka (strava za djete, završit u luna parku?!)
Svaki naš "krivi korak" imao je gadne posljedice.
-Ne otvaraj kišobran u kući, umriće netko!.. ?...
-Ne stavljaj cipele na stol, netko će se razbolit! ...?...
-Ne preskači je, neće narast!.... hm, bogme su me ispreskakali...
-Ne razbijaj ogledalo, 7 godina nesreće!.... po tom smo sreća i ja na ignore od davnina pa dovijeka...
-Ne prolazi ispod skala!
-Ne dubi ! izliće ti se krv u mozak!... (prave posljedice vidljive na blogu)
-Ne izlazi mokre kose, okrenut će ti se usta za vrat ! ... WTF ?!!!
-Ne gutaj žvaku zalipiće ti se za želudac!... to sam svojim očima vidjela na primjeru neudate susjede Vesne...
Pričalo se da je "progutala žvaku" ... al mene je mučilo 'Ko je napuh'o balun!!! ... mučilo je to i njene starce...
U mom djetinjstvu mrtvaci su nicali ko gljive poslije kiše. Ali nitko nije umra prirodnom smrću, a ne...
Sve su to bili "reklamni" mrtvaci.
- Operi jabuku prije jela, tako jedan nije opra pa umra od...
- Ne trči preko ceste, jedan je mali pretrčavao pa ga je udrilo auto...
- Uđi u kuću kad grmi, jedan je tako bio u polju, ubio ga grom!
- Ne drži iglicu u ustima, jedna se tako naglo zakašljala pa joj se igla zabila direktno u srce ?!?
- Ne grizi nokte, jedan je tako grizao pa mu se zaletio nokat u dušnik!.... o jebateživot, pa šta tim nesretnicima piše na nadgrobnoj ploči ? .... "OVDJE POČIVA MATKO. TAJ JE BOGME BAŠ VOLIO NOKTE"
U mom djetinjstvu nitko nije umirao od starosti Svi su skončali neprirodno i nesmotreno.
Zona sumraka je pussy smoke u usporedbi s tim.
Stoga, ljudi moji, ako otpilim iznenadnom i neuobičajenom smrću, slobodno me navodite kao primjer...
autorska prava ne naplaćujem
