Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
ponedjeljak, 22.02.2010.
Sanjin Španović: Slučaj Saše Mesić osveta je Milana Bandića
AKCIJA ZEČEVIĆ - ŠPANOVIĆ
U emisiji Otvorene televizije gostovao je mladi urednik zagrebačkog portala " zagrebancija.com ", portala koji je kao i portal javno u vlasništvu Tomislava Galovića, doduše portal javno ipak ima neku svoju zasebnu, zasada neispričanu priču.
Glavni urednik zagrebancija.com portala, portala koji je tijekom predsjedničkih izbora direktno i bez uvijanja podržao kandidaturu profesora Josipovića, Sanjin Španović, wunderkind, koji je već sa 16 godina radio za Pavićev EPH, gostovao je u emisiji Otvorene televizije ( OTV televizija u vlasništvu Romana Bolkovića, kultnog hrvatskog novinara, koga smo imali prilike vidjeti na snimanju glazbenog spota za predsjedničku kampanju Ive Josipovića ), a sve povodom takozvanog slučaja " Saše Mesić ".
Samo su naivni očekivali da portal zagrebancija neće u ključnom trenutku povezati ovaj slučaj sa osvetom Milana Bandića svom bivšem prijatelju te bivšem hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću, naime, tijekom predsjedničke kampanje, novinari portala javno predvođeni svojim uredništvom, odnosno Natašom Zečević, direktno su se stavili na raspolaganje Ivi Josipoviću.
U službi Ive Josipovića
To i nije toliko sporno, tim prije što je na isti način postupio konkurentski " Crveni portal ", " pedofila sa Madagaskara ", Matije Babića, oni su naime nakon Josipovićeve pobjede objavili fašistički pamflet, " Hrvatska položila test inteligencije ". Zamislite apsurda, da portal koji je u vlasništvu notorne nepismene osobe, koja ni fakultet nije uspjela završiti na adekvatan način, glasače Milana Bandića titulira pogrdnim imenima, pod krinkom demokracije. Tragikomično.
- Zar naša nogometna reprezentacija treba ići u Sloveniju na pripreme kada takvo nešto možemo uraditi i kod nas - rekao je Španović, te time pokazao osebujno sportsko znanje, iako je tijekom emisije barem u desetak navrata izrekao čuveno: " NE ZNAM ".
I voditelj se uključio u istraživački tim zagrebancija.com portala, možete li mi reći, gdje je nestao Habunek?
- To treba pitati njega, činjenica je da je on volonter, nije uposlen u Skupštini ali je činjenica da je on tamo u ime Grada, On se ne javlja, ali javila se njegova supruga, bivša članica SDP-a, koja je bila aktivna u kampanji Milana Bandića - rekao je Španović.
Na pitanje voditelja je li kćerka bivšeg predsjednika Mesića " peglala kartice ", kako se priča, Španović je, naravno, rekao da ne zna, ali da je činjenica kako je mijenjan ugovor. Španoviću, ali i samom voditelju znakovito je da nitko drugi nije se uključio u ovu priču, osim kolega iz Novog lista.
- Znam da je Saša Mesić zaposlila četiri osobe, ali ono što je sporno s moralne točke gledišta, Zagreb im je davao besplatni prostor za Upravu, međutim oni su danas u Šubićevoj 1, gdje plaćaju veliku najamninu - osvrnuo se Španović na moralne aspekte ove afere.
" Kulturni ured ne radi ništa što Bandić ne kaže "
Vrlo brzo nakon moraliziranja na red je došla i kultura.
- Kulturni ured ne radi ništa nego samo što Bandić hoće, to je zanimljiv sastav ljudi, da su kompetentni, jesu, ali Kontrolni ured služi Milanu Bandiću, Bandić ih šalje u Holding da češljaju zaposlenike - progovorio je glavni urednik zagrebancija.com portala.
Vrlo brzo ( pred kraj emisije ) na red su došle i neke prijave, kakva je to afera ako u epilogu ne postoje neke prijave, bilo prekršajne, bilo kaznene.
- Bandić je malo sačekao, da se sve slegne, iako su mu neki savjetovali " ajmo odmah ", da bi onda krenuo u osvetu Mesiću, pozvao je Heraka da se to istraži i to je krenulo. Koliko ja znam, preko starijih kolega, gospodin Bajić je bio osobno upoznat s našim napisima, međutim, uskoro će Bandić poslati prijavu DORH-u koju je Herak već napisao.
Tko to tamo kopa, ide li prijava protiv Čovića?
Zatim je na red došla činjenica koju su mnogi Zagrepčani spoznali u davnoj prošlosti, naravno, govorimo o " aferi šljunak ".
Voditelj je direktno upitao mladog novinarskog lava, ima li kakvih saznanja o tome da neki Mesićevi prijatelji kopaju šljunak u zagrebačkom Blatu.
- To je bilo davno, kada su Mesić i Bandić bili u puno boljim odnosima, što da kažem, neka institucije pravne države rade svoj posao - u Bandićevom stilu poručio je mladi Sanjin Španović.
Ako ste mislili da bi jedan ovakav povijesni razgovor mogao proteći, a da se ne spomene obitelj prvog hrvatskog predsjednika znači da ne poznajte navike naših eminentnih novinara.
Biste li Vi mogli usporediti slučaj Saše Mesić sa slučajem Nevenke Tuđman i obitelji prvog hrvatskog predsjednika?
- Ja sam jako mlad, pa se ne sjećam tih vremena, ali ne bih uspoređivao to, to su dva potpuno različita državnika. Saša Mesić je ipak završila neke potrebne fakultete, ne bih je uspoređivao sa Nevenkom - rekao je Španović, te dodao da uskoro ide prijava i protiv Ive Čovića.
