nedjelja, 13.12.2009.

TUĐMAN - HRVATSKI GEORGE WASHINGTON

DRŽAVNIK DVADESETOG STOLJEĆA



Ne postoji nacija na svijetu koja u prijelomnim trenucima nije na svom čelu imala čovjeka koji je znao što u datom trenutku hoće.


Najveća svjetska sila imala je Georga Washingtona, Njemačka je za vrijeme Otta Eduarda Leopolda von Bismarcka bila respektabilni svjetski čimbenik, dok je Italija zahvaljujući Giuseppe Garibaldiju, velikom vođi nacionalnog pokreta za ujedinjenje Italije uvelike ostvarila svoju samobitnost, baš kao što je Turska u pravom smislu riječi postala normalna država zaslugama Kemala Ataturka, koga i danas turski narod masovno doživljava utemeljiteljem moderne Turske, ni mala Hrvatska, u planetarnim okvirima, nije siromašna nacionalnim liderima koji su u pravom trenutku bili na pravom mjestu te postali istinski lideri hrvatskog naroda i simboli hrvatskoga otpora u borbi za slobodu.


Dvadeseto stoljeće, stoljeće rata, stoljeće koje je započelo sarajevskim atetnatom, besramnom komunističkom likvidacijom obitelji Romanov, stoljeće koje je izrodilo nekoliko krvožednih diktatora, masovnih ubojica, od Hitlera, Mussolinija , Staljina do Tita i Pavelića, završeno je kako je i počelo, u malom kutku Europe herojskim otporom zaustavljen je posljednji trzaj komunisičko-fašističke aždaje u liku Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja.


Ante Starčević, Stjepan Radić ... Franjo Tuđman, Hrvati su tijekom dramatičnih stotinu godina imali velikane, ljude koji su u datom trenutku uživali nepodijeljene simpatije hrvatskoga naroda, no nažalost, hrvatski narod, iako to nije zaslužio, imao je Tita i Pavelića.


Bio je petak 10. prosinca 1999. godine, te hladne prosinačke večeri u 23.15 minuta umro je prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman, deset godina kasnije Hrvatska nije u Europskoj uniji, iako smo " locirali, identificirali te izručili " sve što se izručiti dalo, pa čak i ono što od nas nitko nije tražio.


Franjo Tuđman rodio se 14. svibnja davne 1922. godine u malom zagorskom mjestu nadomak Zaboka, Velikom Trgovišću. Kao devetnaestogodišnji mladić ukljućuje se u partizanski pokret te sudjeluje u antifašističkoj borbi do 1945. godine, kao sin roditelja koji su odvijek bili pripadnici Radićevog a kasnije Mačekovog HSS-a, usprkos njegovoj partizanskoj prošlosti, roditelji Franje Tuđmana i ostali članovi obitelji dolaze pod nemilosrdni udar komunističkog režima. Što Tuđmanov brat plaća glavom 1945. godine. Tuđman, kao Titov general, se definitivno razilazi šezdesetih godina sa TITOVIM režimom i dospijeva u nemilost komunističke partije Jugoslavije.


Nakon sloma " Hrvatskog proljeća " 1971.godine zajedno sa hrvatskim studentima, DRAŽENOM BUDIŠOM i IVANOM ZVONIMIROM ČIČKOM dospijeva u komunistički kazamat, Lepoglavu.
Čak i nakon smrti jugoslavenskog diktatora 1980. godine Tuđman ostaje u nemilosti sve do pobjede na prvim hrvatskim demokratskim izborima 1990. godine kada postaje PRVI predsjednik Republike Hrvatske, prvi predsjednik u povijesti izabran na demokratskim višestranačkim izborima.
Nakon izbora u Hrvatskoj izbija pobuna dijela Srba protiv nove i demokratske vlasti podstaknuta režimom iz Beograda koja se postupno i planirano širi diljem zemlje i pretvara u otvorenu i brutalnu velikosrpsku agresiju, združenih komunističko-fašističkih snaga Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja.



U takvim okolnostima, nakon pokušaja ATENTATA jugo-komunističke armije na predsjednika Tuđmana, listopada 1991. godine, zračnim udarom na Banske dvore ( nezapamćen teroristički čin u povijeti svjetskog ratovanja ), Hrvatska proglašava samostalnost, DAN KASNIJE, 8. listopada, danas državni blagdan, DAN NEZAVISNOSTI.



Za otcjepljenje Hrvatske, na referendumu, koji je izravno potaknuo prvi hrvatski predsjednik, iako su mu neki dušebrižnici te danas gorljivi antifašisti, savjetovali suprotno, bilo je više od 90 posto hrvatskih građana.


Međutim, ono što je ostalo u posebnom sjećanju brojnih Hrvata, poziv je hrvatskog predsjednika na sveopću borbu protiv velikosrpske agresije:


" Pozivam svo pučanstvo, u obranu mlade hrvatske države, da ne napuštaju vjekovna ognjišta, povijest nam to ne bi oprostila.., mi se danas borimo za slobodu Hrvatske, žrtve koje podnosimo na oltar domovine blagosloviti će Bog i idući naraštaji, njima će pripasti druga zadaća, da tu Hrvatsku i očuvaju... ".



Do svog konačnog cilja i međunarodnog priznanja 15. sijećnja 1992. godine Hrvatska dolazi ponajprije zahvaljujući herojskom otporu branitelja te Vukovaru koji je, kao simbol tog otpora, naposljetku slomio zube jednoj od jačih vojnih sila u Europi toga vremena


Te iste godine održavaju se drugi izbori, u tada već priznatoj državi, kako predsjednički tako i parlamentarni, na kojima uvjerljivom dvotrečinskom većinom pobjeđuje HDZ, a predsjednik Republike Hrvatske ponovo postaje dr. Franjo Tuđman.



Idućih godina Hrvatska jača svoj vojni sustav i Hrvatska vojska počinje vrlo uspješno svoje prve ofenzivne oslobodilačke akcije od kojih posebno izdvajamo MASLENICU, proljeće 1995.godine donosi definitivni nagovještaj kraja velikosrpskoj okupaciji, operacijom BLJESAK, svibnja 1995. godine, oslobođen je veliki dio Zapadne Slavonije sa središtem u OKUĆANIMA. Za odmazdu srpski zločinac MILE MARTIĆ izdaje terorističku zapovjed granatiranja ZAGREBA, potez Martića bio je samo potez očajnika.


Nekoliko mjeseci kasnije, kolovoza te iste 1995.godine po zapovjedi vrhovnog vojnog zapovjednika i po sjajno odrađenom strateški i taktički planiranom trenutku hrvatske snage u svega nekoliko dana oslobađaju okupirana područja Repubilke Hrvatske i kraljevski grad KNIN.
Fantastićna akcija Hrvatske vojske, kodnim imenom, OLUJA, ušla je u povijest naše zemlje kao najveća pobjeda u povijesti hrvatskog naroda, dva dana nakon početka akcije prvi hrvatski predsjednik
dolazi na legendarnu Kninsku tvrđavu gdje se od tog trenutaka pa zauvijek nadalje vije hrvatski barjak slobode.



Iste te godine na izborima za parlament uvjerljivu pobjedu ponovo odnosi Tuđmanov HDZ, dvije godine kasnije 1997., mirnom reintegracijom oslobođen je i grad-heroj Vukovar te vraćen matici zemlji.
Tog istog ljeta, već vidljivo bolestan, VLAKOM MIRA, nakon šest dugih godina, prvi hrvatski predsjednik dolazi u Vukovar. Na predsjedničkim izborima Tuđman ponovo uvjerljivo u prvom krugu pobjeđuje i osvaja novi i posljednji mandat, shrvan teškom bolešću, prvi hrvatski predsjednik umire u 77-oj godini života u zagrebačkoj bolnici DUBRAVA. Bijaše petak, 10.12.1999.godine, 23. 15...


Pogreb hrvatskog predsjdnika pokazao je koliko je hrvatski narod uistinu volio dr. Tuđmana, bez obzira na neke objektivne okolnosti koje su u svom radu pratile prvog predsjednika i mnoge nepravilnosti, toga 13. 12. 1999. godine, hladnog prosinačkog dana, na zagrebačkim ulicama i Mirogoju bilo je oko milijun građana iz cijele zemlje te iz inozemstva.



Istina, Međunarodna zajednica bojkotirala je pogreb prvog hrvatskog predsjednika, ali za jednu zemlju, koja pretendira biti demokratska, puno je znaćajnije da vas voli narod, nego što o vama misle uglavnom prolazni administratori Europe i svijeta, oni će se zaboraviti dok će hrvatski narod pamtiti prvog predsjednika, baš kao što sve zemlje i svi narodi, s početka ove priče, pamte svoje velikane.
Kako je jedan novinar lijepo rekao ( Branimir Bilić -HTV ), " Tuđmanov spomenik je hrvatska država " nakon mnogo stoljeća, ostvarena, obranjena i priznata. Time je i ostvarena legendrana rečenica koju je predsjednik tijekom svoja dva mandata uvijek ponavljao, SVE ZA HRVATSKU - NAŠU JEDINU I VJEČNU HRVATSKU NIZAŠTO.