ponedjeljak, 07.12.2009.

Put ka sreći Ive Josipovića - ZAMP GENERACIJA

Naime, predsjednički kandidat SDP-a, član predsjedništva HDS-a, na vrlo lukav način zadobio povjerenje "eminentnih" hrvatskih glazbenika.



Jedan od najbogatijih predsjedničkih kandidata, Ivo Josipović, prema čijem bogatstvu strahopoštovanje osjeća i jedan Nadan Vidošević, a Bandićeva i pogotovo Tuđmanova financijska moć kopni kao snijeg na lanjskom suncu, na elegantan je način pridobio " eminentne " hrvatske glazbenike koji su bez kune naknade, čista srca, iz političkog uvjerenja, pristali krenuti na zajedničko putovanje prema sreći ( čitaj: prema Pantovčaku ).


ZAMP kao JUMP


Međutim, situacija postaje izuzetno zanimljiva te k tome nudi racionalnije obrazloženje ako znamo da je Ivo Josipović član predsjedništva Hrvatskog društva skladatelja ( HDS ), preko te krovne udruge najpoznatiji hrvatski lovac na pravdu te ljubitelj vrhunske glazbe uspostavio je monopol na tržištu autorskih, srodnih i kopirnih prava, a " udruga preko HDS-ZAMP-a ( Zaštita autorskih muzičkih prava ) godišnje ubire desetine milijuna eura te kako se krajnje nepravedno raspoređuje to silno bogatstvo. Naime, brojni nositelji autorskih prava godinama se bezuspješno žale da dobivaju mrvice, a da se milijunski iznosi plasiraju u projekte koje kontrolira upravo profesor Josipović. Iznose pak koji se na taj način ubiru, pod krinkom zaštite autorskih prava, mnogi nazivaju čistim reketom i klasičnom pljačkom. Josipovićeva udruga autorske milijune plasira ili u projekte pod okriljem HDS-a ili u druge tvrtke, kao što se to svojedobno dogodilo u Gaj grupi ( spekulacije o mešetarenju s posmrtnom pripomoći ovoga puta nećemo komentirati, tek sjetimo se narodne, " gdje ima dima ima i vatre " ). A kada je nakon svega izbila poznata afera u toj posmrtnoj pripomoći, Josipović je elegantno utekao iz Nadzornog odbora Gaj grupe i s mjesta predsjednika Nadzornog odbora s njom povezane Štedionice Zlatica ".


Međutim, vratimo se se za trenutak unatrag, ne može se govoriti o klasičnom reketu i pljački, iako neki to gledaju i na takav način ( između ostalih i šef tvrtke MAKRO-MIKRO, Željko Brigljević, koji je tužio HDS-ZAMP jer u radijskoj reklami ismijava njihovu odluku o ubiranju naknada za elektroničke uređaje i medije ), s obzirom kako se sve radi po zakonu, međutim, nije li po zakonu u Hrvatskoj provedeno puno toga što danas mediji prema svojim etabliranim dvostrukim mjerilima nazivaju " pljačkom stoljeća " ?


Unaprijed proglašeni lopovima


Notorna je glupost da vas netko unaprijed proglašava lopovom, to je zapravo atak na demokratski sustav isto takve države, "... svatko od nas tko kupi prazan CD, DVD, hard disk, USB memory stick ili bilo koji drugi memorijski medij, prokazan je kao pirat. i bit će nam naplaćena dadžbina neovisno što pohranili na CD, DVD, hard disk, USB memory stick ili bilo koji drugi memorijski medij. možemo fotografirati svoju klinku, kućnog ljubimca, snimiti kućni pornić ili fotkati premijerku kad joj netko prolije crno vino na bijeli kaput i nikada ne kopirati glazbu ili bilo koji drugi zaštićeni sadržaj, platit će te" harač " jer ste, unaprijed, proglašeni lopovom. ..."


Znalo se događati da skladatelj dobije novac, mada nikada u životu nije napravio neki hit ili kompoziciju vrijednu pažnje, međutim lova uredno sjeda na račun. Poznato je da Ministarstvo kulture dijeli šakom i kapom, poglavito za vrijeme trećesiječanjskog režima, milijunske iznose godišnje HDS-u, tko s time raspolaže sasvim je drugo pitanje, mada je uvijek sporno kada se izvlači novac iz državnog proračuna, a ne da se se koriste sredstva jedne profitabilne organizacije, kakva je Hrvatsko društvo skladatelja. Isto tako, trebalo bi propitati tko sjedi u komisiji koja odobrava spomenuta sredstva Ministarstva kulture?


Možda je tek sada jasnija pozadina masovne podrške " eminentnih " hrvatskih glazbenika svom kolegi, koji se doduše bavi " avangardnom vrstom glazbe " kao " haški ekspert ", ali je ipak za pohvalu tolika kolegijalnost s obzirom kako smo nakon svega " svi na istom putu ". Zar ne ? Teško je očekivati da netko sam pili granu na kojoj sjedi, makar najeminentniji ( čitaj najprodavaniji, najpopularniji ) ipak se nisu prodali, koliko god bio primamljiv, nerijetko neodoljiv, zov novca.


Predsjednički kandidat Ivo Josipović negira bilo kakvu povezanost sa Nadzornim odborom, te konstatira kako nikada nije lobirao za " sporni " Zakon:


" Nisam ni u kakvom nadzornom odboru ZAMPa. A i da jesam, pa što!? Drugo, ništa nisam lobirao vezano za Zakon. On je dio europske stečevine, pripremila ga je Vlada i prošao je kontrolu EU. Treće,iznos od pola milijarde kuna prihoda ZAMPA je čisto fantaziranje bez ikakve veze s realnošću. Pozlatile Vam se riječi!! Autori bi bili presretni! Konačno, mislim da trebate prestati i sebi i drugima stvarati iluziju kako možete koristiti tuđi rad bez da ga platite. U svakom civiliziranom društvu autorstvo se plaća i ne možete ga koristiti bez plaćanja. Od toga žive brojni glazbenici i njihove obitelji i nemate im pravo uskratiti ono što ih pripada. "


međutim činjenice ga demantiraju:


prenosim iz službenog izvještaja HDS-ZAMP-a za 2009:
"Predsjedništvo Hrvatskog društva skla datelja:
Hrvoje Hegedušić, predsjednik
Zoran Juranić, dopredsjednik
Ante Pecotić, Pero Gotovac, Alfi Kabiljo, Ivo Josipović, Jagoda Martinčević, Zlatko Tanodi,
Mladen Tarbuk, Jana Haluza, Jakša Fiamengo, Aquarius Music Publishing"
Link na službeni dokument: http://www.zamp.hr/autori/pdf/godisnjak_2008.pdf


Glede " spornog Zakona ", ugledni pravnik i također ugledni član jedne od najjačih hrvatskih parlamentarnih stranaka bio je jedan od predlagatelja Zakona, s te pozicije više je nego jasno tko je imao presudnu ulogu da Zakon uopće prođe, drugim rijerčima, stvari su, barem kada je Zakon u pitanju, kristalno jasne.


" Ogledalce, ogledalce moje, reci najbogatiji tko je "


Ivo Josipović u dijelu medija i dobrom dijelu javnosti prepoznat je kao strastveni kolekcionar stanova, naime i sam živi u luksuznom stanu od 200 kvadrata, dok još navodno posjeduje pet stanova od toga stan od 140 kvadrata u Zagrebu i stan od 110 kvadrata u istom gradu, ako tome dodamo ušteđevinu od 300.000 eura, dođemo do zaključka da je njegov dojučerašnji stranački kolega, Milan Bandić, prava sirotinja u odnosu na spomentog predsjedničkog kandidata SDP-a, što naravno mediji skloni Josipoviću, a takvih je većina, jednostavno prešućuju, dok se pak s druge strane sasvim skromna imovina " desnih kandidata ", profesora Hebranga, profesora Tuđmana te profesora Jurčevića uopće ne može staviti u isti kontekst sa basnoslovnim, za naše prilike, bogatstvom lovca na sreću te borca za pravdu, Ive Josipovića.


Nedavno je na tom tragu voditelj HTV-a, Branimir Bilić, postavio pitanje predsjedničkom kandidatu Ivi Josipoviću ( sučeljavanje na HTV-u ), međutim, promptno je proglašen demagogom.


Mediji, pogotovo dio medija koji je raskolom u zagrebačkom SDP-u, te sukobom Bandića sa dojuče,rašnjim kolegama, koji su mu na Milanovićev mig okrenuli leđa, iako su sve donedavno u samom Bandiću vidjeli reinkarnaciju Bude i Isusa Krista, prešao je na " drugu stranu " ( bilo promjenom vlasničke strukture, bilo vlastitim izborom, odnosno procjenom da bi jedan takav medijski " salto-mortale " mogao donijeti u budućnosti bolju startnu poziciju te naravno samim time i financijsku korist, za čime vlasnici medijia, bilo tiskanih, bilo elektronskih, naprosto žude, naime, virtualno-ideološka medijska podijela u Hrvatskoj u ogromnoj većini dogodila se zbog novca, odnosno raspodijele financijskog kolača, tek bi desetak posto u toj prljavoj igri mogli nazvati borbom za čistu savjest te vlastitu ideološku poziciju, bez obzira kakva ona bila ) , osuli su drvlje i kamenje prema dojučerašnjem miljeniku.


Najomraženiji predsjednički kandidat, u posljednjih nekoliko tjedana suočen je sa pravim medijskim nasrtajem profesionalnih " journalist kilera ", koji revno odrađuju svoju zadaću, baš kao što su nekoć s istom takvom odlučnošću branili boje nekog drugog nalogodavca. Milan Bandić nije oličenje transparentnosti, za njega bi teško netko u ovoj zemlji mogao staviti ruku u vatru, bez obzira kakve mu se afere stavljale na teret ( naravno ako izuzmemo klevete profesionalnog samopromotora, Darka Petričića ) i bez obzira od kuda one dolazile, međutim, sve te afere, svi marifetluci i sve zablude Bandićeve vladavine metropolom, odnosno aureole sveca kojom se Bandić kitio, događale su se za vrijeme čvrste i deklarativno više nego jasne podrške notornog gubitnika, Zorana Milanovića, istom tom i takvom Milanu Bandiću, prije toga i bivšeg premijera, Ivice Račana.


Drugim riječima, ukoliko postoji bilo kakva, politička, moralna ili kaznena odgovornost aktualnog gradonačelnika, trenutno na godišnjem odmoru, odgovornost vodećih ljudi SDP-a deseterostruko je veća, tim licemjernije zvuče optužbe dojučerašnjih stranačkih drugova, a politika Zorana Milanovića još jednom je doživjela debakl te se pokazala vjerodostojnom kao priča iz prastare basne o zmiji i žabi.


Tko je uostalom svh ovih godina gradio kult uspješnosti, nedodirljivosti Milana Bandića u Zagrebu, zar to nije vješto radila promidžbena mašinerija SDP-a, te forum mladih te stranke, koji je ništa drugo , nego jedna ekstremistička organizacija koja sa istinskom demokracijom malo toga ima zajedničkoga.