Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
utorak, 28.07.2009.
Je li Thompson izdao Škabrnju?
MEDIJSKA PODMETANJA
Najpopularniji hrvatski glazbenik na glasovitom koncertu u Biogradu, žestoko se suprotstavio dugogodišnjem progonu notornog dvojca, Mesić-Kajin
Thompson je oduvijek bio okružen dobronamjernim dušebrižnicima, skupinom ljudi koja vjerno bdije nad moralnim vrijednostima ove države. Od odlaska premijera Sanadera, ljevičarska hrvatska ( samo formalno, njihovi interesi sežu daleko van granica naše domovine ) pera nesmiljenom žestinom '' detronizraju '' sve što je po svom habitusu desnije od razmišljanja Kajina, Mesića, Manolića, Milanovića i ostale svite revnih kritičara, bez ikakve objektivne odgovornosti. Bilo je naivno očekivati da bi jedan Thompson, kao „ simbol hrvatskoga otpora " ekstremnom liberalizmu, kozmopolitizmu, mogao biti pošteđen žestokog '' udara '' sa ljevice.
Modreni inkvizitori
Ne mogavši mu pronaći zamjerke u stvarnom načinu njegova djelovanja, budući da Thompson doista nema realnih poveznica s fašizmom, fašizam je nešto sasvim drugo, određeno jasnom definicijom, što očito ne razumiju ili ne žele razumjeti moralni čistunci hrvatske medijske scene, njegovi detronizatori, inkvizitori '' garava lica '', odlučili su zaigrati na jedinu moguću, jedinu preostalu kartu koja bi Thompsona eventualno mogla destabilizirati, a s njim, što je ipak važnije, detronizirati i čitav jedan pokret koji se malo po malo pretvara u otpor rigidnoj ljevici, odlučili su ga posvađati, doduše neuspješno, sa njegovom vojskom obožavatelja, koji su odreda hrvatski branitelji ili mladež kojoj je dozlogrdilo plesati po diktatu aktualnih vlastodržaca. Meta je odabrana, nepogrešivo precizno, Škabrnja, simbol hrvatskih stradanja i uz Vukovar, mjesto koje simbolizira četničko divljanje tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, ali je strelica promašila metu. Međutim, okus pelina je ostao. Gorčina ovih dana progovara sa Thompsonovih usana, gorčina pomiješana sa bijesom i opet opravdano ( naime, pokušali su mu podmetnuti pjevanje grozomorne, zločinačke pjesme, '' Jasenovac i Gradiška stara '', kada u to nitko normalan nije povjerovao, okrenuli su se drugim izvorima te novoj konstrukciji ), što se vidjelo na njegovom koncertu u Biogradu, gdje je pred 15.000 frenetičnih obožavatelja Thompson za izdaju direktno optužio aktualnog predsjednika Stjepana Mesića i Damira Kajina ( ovo je prvi puta nakon dugo godina da je Thompson ovako izravan ).
Što je ponukalo Thompsona na ovakvu jednu izjavu? Što je moglo do te mjere izbaciti iz kontrole čovjeka koji se nije dao navući na mnoga prijašnja podmetanja, te je nehajno odmahivao rukom na brojne podvale, uključujući i spornu, spomenutu '' pjesmu ''? No, kada su inkvizitori spomenuli Škabrnju i navodni zahtjev popularnog glazbenika iz Dalmatinske Zagore za enormnim sredstvima kako bi se pojavio na tom '' svetom '' mjestu, razumljivo Thompson više nije mogao izdržati. Notorna je istina kako u Škabrnji nastupaju njegovi prijatelji, uključujući i kuma, Matu Bulića, isti ti pojaviti će se za Dan Domovinske Zahvalnosti na velebnoj proslavi u Čavoglavima. Koliko je realno da bii Thompson odbio Škabrnju kada tamo nastupaju ljudi kojima najviše vjeruje, kada pučanstvo toga kraja naprosto obožava tlo kojim Thompson hoda? Naime, jedan komentator u '' uglednim novinama '', za koje piše veliki trojac genijalaca ( '' Brada, Kuhar i Bačva ''), nivelirao je u svojoj ekstenzivnoj kolumni, između zakona fizike i Darwinove evolucije, pa konstatirao, kako se '' krezubi balkanski roker nikada neće otresti križa koji mu je Škabrnja donijela '' dodajući da je momak iz Čavoglava na svom webu objavio kako "ipak nastupa besplatno." Što je samo djelomično točno, a djelomična istina, apsolutno je ubitačnija, od bilo kakve laži, naime, Thompson je daleko prije najavio da besplatno dolazi u Škabrnju, kako je bilo i predviđeno ranijim dogovorima, kao gost, te će nastupati zajedno sa angažiranim glazbenicima. Kao slučajno, ovakva činjenica nije spomenuta u tekstu koji potpisuje jedan od hrvatskih inkvizitora, plavooki Jurica Pavičić.
'' Na ljutu ranu, ljutu travu ''
Koliko je uspjeha polučila spomenuta konstrukcija, svjesno lansirana obmana, potakla iz splitskog legla manijakalnih mrzitelja konzervativne Hrvatske, Dežulovića, Jergovića, Pavičića? Ne mnogo, no ipak, uspjeli su pronaći čak dvojicu stanovnika Škabrnje koji su izrazili '' zgražanje ovakvim Thompsonovim postupkom '', i to naravno odmah prezentirali kao većinsko razmišljanje ljudi tog herojskog hrvatskog kraja. Mada nitko točno nezna tko su ti stanovnici Škabrnje, ni kako se zovu, s obzirom da se kao u većini slučajeva, '' stoka sitnog zuba '' poziva na neimenovani izvor, odnosno na novinarsku klasičnu patku koja otprilike glasi: '' čovjek koji je htio biti anoniman rekao nam je to i to '' ( kako se anketa radi zorno je pokazao kroz svoje tekstove jedan od korisnika konkurentskog portala ). Šteta je počinjena, no povijest je dokazala kako se inkvizicija uvijek inkvizitorima, na ovaj ili onaj način, obije o glavu, a laž kad-tad ispliva na površinu. Kratkotrajna diverzija nije uspjela u tolikoj mjeri koliko se očekivalo.Thompson je odmah energično reternirao ( teniskim riječnikom rečeno, radi se o neobranjivom vraćanju protivnikova servisa ), te uzvratio na način koji je zatekao čak i jedan skup ljuprotivnikova servisa ), te uzvratio na način koji je zatekao čak i jedan skup politikanata koje je inače teško iznenaditi, s obzirom na njihovu umreženost i interesno - ideologijsku povezanost.
Thompson više ne smije šutjeti, ljudi s kojima je suočen jednostavno ne poznaju dijalog demokracije, svaki konstruktivni način polemiziranja njima je stran, stoga u ovom slučaju dobro dođe ona stara: '' na ljutu ranu, ljutu travu '' ( da se odmah ogradimo, ovo nema nikakve veze sa fašizmom ). Sasvim je nedvojbeno da dio Thompsonove publike koketira sa hrvatskom prošlošću na koju ne možemo biti ponosni, no isto tako je činjenica da se brojni provokatori nerijetko regrutiraju među njegovu vojsku obožavatelja kako bi u pogodnom trenutku izazvali skandal. Možemo nizati primjere, no dovoljno se prisjetiti jednog portala, čiji je vlasnik u svojoj neograničenoj plemenitosti vrednovao ljudski život sa 50.000 kuna. Zbog svojih modnih egzibicija dotični su izgubili svaku mogućnost akreditiranja prilikom Thompsonovih koncerata. Hrvatsku scenu dodatno su radikalizirali ekstremni ljevičari, dok je druga strana pozivala na dijalog, raspravu, hrvatska je inkvizicija revno obavljala svoju zadaću, stoga je vrijeme da se jasno poruči takvima, riječima potpredsjednika Hrvatskog sabora, '' tko sije mržnju, požnjet će oluju ''.
