petak, 26.09.2008.

KOME SMETA THOMPSON?

Kontroverzna osoba kakav je Marko Perković Thompson ima sigurno veliki broj poklonika, no i onih koji ga ne ljube previše…



Thompson je vječna tema u Hrvatskoj, usprkos svakodnevno sve nižem standardu života, usprkos Mesićevim nebulozama, Sanaderovim akrobacijama i Milanovićevom samoreklamerstvu Thompson je i dalje najraširenija tema svih hrvatskih medija i portala. Tako imamo one koji ga vrlo često neopravdano napadaju čisto iz ideoloških i političkih razloga, nerijetko prelazeći granice dobrog ukusa, da ne govorimo kako im se nazovi argumenti pretvore u čisti govor mržnje, do onih koji ga apriori brane bez obzira na ikonografiju koja prati njegove nastupe a za što on dobrim djelom nije odgovoran, naime mlade ljude u buntovnoj, adolescentskoj fazi života teško je kontrolirati i oni svoje nezadovoljstvo stanjem u društvu ponekad artikuliraju na društveno neprihvatljiv način.

Govor mržnje, podcjenjivanje i omalovažavanje ljudi na etničkoj, nacionalnoj, rasnoj, seksualnoj i svakoj drugoj osnovi nije prihvatljiv način komunikacije niti za jedno društvo koje pretendira biti demokratsko i koje pretendira biti djelom uljuđenog civiliziranog svijeta, ali demokratskog svijeta, ne djela svijeta u kojoj bi zemlje vođene klasičnom diktaturom bile predvodnice, kao što su to Kuba, Libija, Kina, Sjeverna Koreja ili Rusija u ovom trenutku. Hrvatska je mlada zemlja, relativno nova na karti svijeta kao međunarodni subjekt naravno, jer povijest Hrvatske seže daleko u prošlost, davno prije negoli su današnji vodeći akteri svjetske politike, idejni začetnici preventivnih ratova, uopće znali kako je to imati vlastitu državotvornost i civilizaciju. Međutim, ni rasističko omalovažavanje čovjeka temeljem njegove teritorijalne pripadnosti nije argument kojim bi se protivnici Thompsona trebali ponositi, pa tako imamo klasično etiketiranje, nerijetko na rubu zdrave pameti:

" Thompson je tipičan balkanac, prljavi seljak sišao sa Dinare i notorni fašista, nepismeno ruralno smeće koje ne može dolaziti u velike urbane sredine prezentirati samog sebe i svoj fašizam "

Ovako nešto ne trebate tražiti po šovinističkim portalima nove miljenice zapada Šešeljeve Srbije, već su to svakodnevni primjeri izljeva bijesa i primitivizma na gotovo svim našim portalima, forumima, ljudi koji se kriju iza svojih anonimnih nickova, a u stvarnosti ne predstavljaju ništa, ponajmanje takozvanu urbanu Hrvatsku. Naime kritika određenih društvenih kretanja, javnih osoba, situacije u zemlji, pa i svega postojećeg uvijek je dobrodošla, kad dolazi iz pera ozbiljnih ljudi koji svojom kritikom žele pripomoći demokratizaciju društva u cjelini, koji žele svojim razmišljanjem obogatiti ovu zemlju i ovo još uvijek pretdemokratsko društvo, međutim govor koji poziva na linč ni prema kome nije relevantan, a pogotovo nije relevantan prema Thomsonu koji je ipak uz sve svoje mane aktivan sudionik domovinskog rata, čiji koncerti su masovno posjećeni i koji koliko je nama poznato nije niti jednom zakonskom odredbom zabranjen u vlastitoj zemlji koju je branio.



Zamjera mu se koketiranje sa fašizmom, ali kao sudionici nekoliko njegovih koncerata od Splita do Zagreba, niti jednog trenutka Thompson sa svoje pozornice nije uputio poziv na bilo kakvo nasilje, nije pozdravio fašističku državu NDH, niti je veličao protagoniste te nakaradne tvorevine, naprotiv, jasne su njegove pjesme, samo ih bez predrasuda treba znati slušati, ako otvorena srca i uma poslušate riječi pjesama koje on izvodi tijekom svojih nastupa biti će vam jasno o čemu govorimo, no ukoliko krenete apriori sa predrasudom nećete uspjeti dokučiti ništa. Naime upravo zbog stalnih predrasuda mi imamo latentni sukob na javnoj sceni još iz drugog svjetskog rata, koji nismo očigledno završili ni 63 godine nakon njegovog svršetka. Ekstremisti svih političkih boja koriste upravo nastupe, bez sumnje najpopularnijeg hrvatskog glazbenika današnjice u svoje svrhe, jer žive od toga, naime kad oni nebi imali predmet kojim bi hranili predrasude, oni nebi praktički ni postojali, a Marko Perković kao kontroverzna osoba dobar im je " šlagvort ".On im je politička hrana, preko njega opstaju u javnom životu, bez njega ne predstavljaju ništa, niti su relevantan čimbenik u bilo kojem društvu, pa tako ni Hrvatskom.

Sjetimo se slučaja kad je njegov koncert zabranjen u Istri, nezamislivo je da se takvo što dogodi u zemlji koja se zove demokratskom, dok vani tu pojavu možemo razumjeti, jer Marko ima " obožavatelja " koji vole svojim pričama iskrivljavati istinu o Hrvatskoj, čime štete ne samo njemu već i vlastitoj zemlji.

Pravi primjer za to je uspješna književnica Slavenka Drakulić, njen intervju jednom stranom listu, sramota je za jednu osobu koja navodno pripada intelektualnom krugu neke države, nije ni čudo da nam zemlja stagnira skoro devet godina, kad imamo takve intelektualce, u tom segmentu kad govorimo o njoj Tuđman je očito imao pravo. Spominjati ovdje što je sve uvažena književnica " nadrobila " u svom intewievu zaista nema smisla, ukoliko vam se da čitati takve gluposti imate prilike surfati Internetom, uvjereni smo da ćete pronaći to savršenstvo intelektualnog ophođenja.

Ni Predrag Matvejević ne odskače od tih normativa previše, sa jedne strane on kao svojevrsni hrvatski " disident " ( o tome bi se dalo raspravljati ) vidi u Hrvatskoj natruhe fašizma, sa druge strane svojim djelovanjem ne tako davno otvoreno je podržao čisti, univerzalni fašizam, ljudi se očito ravnaju po onoj, " veliki fašisti su u redu, ali mali su problem " , groteskno.

Što reći o Damiru Kajinu i njegovoj secesionističkoj stranci IDS-u ( primjer Paulete i znamenitog i nikad u potpunosti odbačenog projekta " ZEMLJA ISTRA " ), naime poznate su njihove uspješne poslovne veze sa Haiderom, guvernerom Koruške, ili sa egzaktnim talijanskim fašistima koje su čak čelnici IDS-a primali u svoje odaje kad su znali posjetiti Istarski poluotok, da stvar bude apsurdnija radi se o čistim iredentistima, ljudima koji još uvijek svojataju taj dio Hrvatske zemlje i nikad se nisu odrekli aneksije dijela teritorija jedne suverene države. Izgleda da kad fašisti donose novac, onda su ipak bolji fašisti, pa makar bili izvorni i makar posezali za krajem u kojem ste upravo vi na vlasti. Thompson ne, ali iredenta da, o tempora, o mores!

Sasvim sigurno veliki " obožavatelj " Thompsona je i predsjednik u odlasku, čovjek koje je osobno intervenirao kad je svojevremeno najavljen Thompsonov dolazak u Umag za vrijeme znamenitog umaškog teniskog turnira. No čovjek koji je tu i tamo, onako reda radi, jer ga je povela atmosfera, znao zapjevati " Juru i Bobana " ili govoriti o 10. travnju 1941. kao o velikoj pobjedi hrvatskoga naroda, i to sa mjesta DRUGOG čovjeka u državi, to što se on toga ne sjeća, vrlo je vjerojatno posljedica " staračke demencije " i političke amnezije. Apsurd do apsurda, takvi ljudi napadaju Thompsona i sve što on predstavlja, da nije tragično bilo bi smiješno.



Za kraj možemo izvući zaključak, jednostavna je činjenica kako je Thompson zlorabljen od strane onih koji ga ne podnose, ali i od onih koji su nekada sa guštom odlazili na njegove koncerte, sad odjednom kad im smeta odrekli su ga se, takvih je u Sanaderovom kabinetu cijeli tucet, praznih glava bez prava na vlastito mišljenje. Kad govorimo o grozomornoj pjesmi koja se vezuje, nepravedno, uz nastupe Marka Perkovića, " Jasenovac i Gradiška stara " , odmah moramo konstatirati i ograditi se od te jezive pjesme, čijeg autora ali i izvođača treba strpati u ludnicu ili tamnicu, doživotno, bez prava na pomilovanje, međutim više puta javno sam Thompson je rekao kako on nije NIKAD pjevao tu pjesmu, mi mu vjerujemo, tim prije što je ta konstrukcija došla iz tvornice mržnje gebelsovog tipa, naime u javnost ju je lansirao INDEKS portal, a svi znaju za što su oni sposobni, kakvu vrstu montaže napraviti radi profita, ti se onda peri kako znaš i umiješ. Ako treba birati između jednog hohštaplera i Thompsona, uvijek rado biramo ovo drugo. Možemo kritički gledati na njegove nastupe, ali nikad sa predrasudom i nikad povezivati simboliku kao što su mač, križ i hrvatski pleter sa fašizmom, naime radi se o srednjovjekovnoj hrvatskoj simbolici, a složit ćete se kako kralj Tomislav nije bio fašista, nije bio čak ni ministar u Pavelićevoj vladi, stoga poštovana gospodo kao i često do sada bio vam je ovo pucanj u prazno.